Beogradske igranke 1959: Obišli smo mesta gde mladi uživaju u ritmu džeza, slofoksa i rok en' rola

Avgust 1959: Mladi Beograđani su neumorni na igrankama i ovoga leta. Orkestri su dobri ali im repertoar liči na gramofon koji ima dve-tri ploče...

Orkestar svira "A kiša pada... " ("Devojko mala")

I zaista, kiša rominja. Ali njih dvoje igraju. Igraju pod kišobranom! I osmehuju se...

A onda, neočekivano, ovom paru upornih igrača, prilazi mladić sa nepotšišanom kosom i razdrljene kragne. Obraća se devojci:

- Je li ti? Zašto sa mnom malo pre nisi htela da igraš?!

Devojka široko otvara oči, usplahirila se. Njen partner je pušta, želi da je zaštiti. Ali sve je kasno. Crnokosi je već izmahnuo rukom. Odjeknuo je šamar...

Dogodilo se to na igranci, na Stadionu "Guberevac". A možda i nije na tom mestu. Samo, dogodilo se. A zbog čega? Možda ne treba tražiti taj odgovor, već drugi jedan...

Gde igraju mladi u Beogradu, kad dođu topli letnji dani?

Beograd ima blizu 200.000 mladih stanovnika. Oni rade i uče. A kad dođe četvrtak, subota ili nedelja uveče, onda, sasvim prirodno, žele da uživaju u ritmu džeza, da igraju.

Pošli smo za njima. Ustvari, pomogao nam je jedan mali novinski oglas.




Žabokrečina u jezeru



"Večeras, igranka! Svira odličan džez!" - tako počinje novinski oglas. I nudi: pet mesta na kojima se može igrati. Obišli smo ih sve.

Mladi su igrali u ritmu džeza, a mi smo gledali gde igraju, kako izgledaju mesta njihove zabave.

Lepo je projektant omladinskog "Izletnika" u podnožju Košutnjaka zamislio kako će se mladi zabavljati. Čak je projektom predvideo jedno jezero, neka se u njemu mladi ogledaju, dok igraju, ili dok sede na niskom zidu kraj obale.

I jezero je napravljeno, postoji, i u njemu ima vode, ali, avaj, voda, izgleda nikako ne otiče, ustajala je, i dok orkestar svira ima jednu neobičnu pratnju - "orkestar" žaba iz jezera!...

Ali ostavimo jezero, pogledajmo plato na kome se igra. Veliki je, pod krošnjama drveća, projektant je
lepo zamislio - da na tom platou igra preko hiljadu mladića i devojaka. Ali, izgleda da se umešala jedna "viša sila" - ugostiteljstvo. Gotovo polovinu platoa zauzeli su stolovi!

Pošli smo na drugo mesto, na stadion "Guberevac". Ovde nema stolova i stolica.

Slično je i u dvorištu srednjotehničke škole "Nikola Tesla", u Ulici Narodnog fronta, i u dvorištu srednjotehničke škole "Petar Drapšin". Samo nekoliko klupa i prazan betonski plato. Nigde nismo videli neki šareni lampion ili ma šta drugo što bi stvaralo na svakom mestu poseban "štimung", koji se pamti, i zbog kojeg se negde dolazi.

Tako je i na Košarkaškom stadioiu Crvene zvezde na Kalemegdanu.

Jedini "Štimung" svuda stvaraju samo parovi mladih igrača i - muzika


Uvek ista svirka...



Pa dobro, ako nismo bili zadovoljni izgledom mesta na kojima se igra, čujmo kako sviraju orkestri, kakva je muzika.

Mladi koje smo upitali na igrankama, jednoglasno smatraju: muzika je uglavnom dobra! I zaista, na pet mesta gde se priređuju igranke sastav orkestara je priličan - po šest do sedam svirača. Mi smo pažljivo beležili repertoar koji sviraju orkestri.

Evo o čemu je reč. Svi orkestri koje smo slušali uglavnom sviraju dve, najviše tri igre: slofoks, begin i tango.

Ipak ima više slofoksa, tačnije brzih igara, pa, i rok en’ rola. 

Neke lepe igre, međutim, potpuno su zaboravljene. Naprimer, engliš vals.

Od mladih smo čuli da im iz orkestra kažu: "Kad hoćemo da vas oteramo, mi sviramo valcer!" 

A mladi nisu baš sasvim "protiv" i tih igara.

Bilo kako bilo, repertoar "svirke" je skučen. Otkrili smo, mislimo, i razlog tome. Na pet mesta, na pet igranki, samo se jedan orkestar služio notama. Svi ostali sviraju - napamet!

Čast i poštovanje njihovom znanju, ali zato im se dešava da, iz inače bogatog repertoara muzike za igru, u toku jedne večeri neke komade sviraju više od deset puta.

Mladi igrači su neumorni. Čini se mogli bi da igraju neprestano. Pa ipak, da li je to baš sasvim tako. Mišljenja su podeljena. Jedan veći deo smatra da bi bilo sasvim korisno i lepo da se u toku igranke, za vreme pauze, izvodi zabavni program.

Ali zabavnog programa nema ni na jednoj od igranki koje se priređuju u Beogradu.

Šaljivi komadi, pantomima, zabavna konferansa, mala tombola, revija, licitacija ili lutrija - ne postoji i zamenjena je pevanjem pojedinih pevača, ili - u boljem slučaju - nekim "kvartetom" ili "triom".

Između igara mladi igrači bi sigurno želeli i da se osveže.

Na svim igrankama postoje, istina, bifei i restorani u kojima se toče sva alkoholna pića, ali uopšte nema voćnih sokova, a izbor sendviča i slatkiša je veoma, veoma siromašan.

Sve to je zamenjeno uobičajenim - roštiljem!


Svuda gužva



Mladi igraju. Ima, naravno, puno "stilova" u igri". Igra se veselo, živahno, ali više se uživa u lepoj, gracioznoj igri. Ako se neki par baš "razbaca", onda je okružen posmatračima čije primedbe imaju i žaoku potsmeha.

Ponašanje igrača u većini slučajeva je sasvim prirodno. Stara, konvencionalna "krućenja" gotovo je teško videti. Možda je to i bolje.

Ali dešava se i nešto što smo pomenuli na početku. Izbijaju gužve i svađe. I to najčešće zbog sitnica: ako neko nekoga gurne, ako je devojka prethodno odbila mladića.

Ima u svemu tome nečeg svojstvenog mladim ljudima, želja da se pokažu "hrabri", da izvedu neku atrakciju. Naravno, moraju se energičnije sprečavati, boljom redarskom službom i na druge načine, pojave "siledžija".

Ali, čini se, postoji još jedan uzrok

Na svim igrankama pod vedrim nebom, na kojima se jedino može igrati kad dođe leto, velika je gužva. To je i logično. Pet mesta u gradu sa 700.000 stanovnika od kojih su blizu 200.000 mladići i devojke, to je strašno malo!

U Beogradu postoji još mesta na kojima bi se moglo priređivati igranke i zabave za mlade. Ako treba primera, onda, pomenimo samo platoe ispred velikih hala Beogradskog sajmišta. Preko cele godine zvrje prazni, sem kad je sajam!

A na njima bi sigurno moglo da igra svake večeri najmanje deset hiljada mladića i devojaka. Zar se preko leta ne bi mogao prirediti omladinski kermes negde na obali Save, revija, ili nešto slično.

Ali, trebalo bi da se neko toga seti, da ima više mašte, da neko ozbiljno razmisli o nečem što, možda, izgleda malo neozbiljno - igranka za mlade.

Jer na tim mestima najčešće počinje upoznavanje sa muzikom, sa ponašanjem, tu se ostvari prvi kontakt sa gradom kad se dođe sa sela, tu se stiču navike ophođenja s ljudima, tu počinje i prva ljubav...

Tekst: M. St, obrada: Yugopapir (Ilustrovana, 1959.)


Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate