Vasil Hadžimanov, slavni etnomuzikolog: Zbog makedonskih tužaljki - šest meseci u krevetu (1967)

Rođen 1906. godine u Kavadarcima, Vasil Hadžimanov potiče iz siromašne muzikalne porodice. Završio je farmaceutski fakultet i diplomirao na pedagoškoj akademiji muziku. Niz godina je predavao muzički folklor u Muzičkoj školi u Skopju. Bio je popularan interpretator narodnih pjesama u razdoblja od 1933. do 1941. Već je dva desetljeća muzički urednik Radio-Skopja.

Osim 17 radova iz oblasti folklora, ima oko 8000 zapisa makedonskih narodnih pjesama i kola iz folklora narodnosti na području Makedonije. Oko 6000 zapisa iz tog fonda solidno je sređeno. Vasil Hadžimanov redovito sudjeluje u ekipama za sakupljanje narodnih pjesama i kola Istočne Makedonije.

Ovaj put razgovaramo s ocem Zafira Hadžimanova - Vasilom Hadžimanovim koji se ljubazno odazvao našoj molbi i odgovorio na nekoliko pitanja.


- Kao etnomuzikolog jeste li sretni što Vaš sin živi u svijetu glazbe i - privlačan je?


- Ne samo sretan, nego presretan! Iz dva razloga: Zafir dosljedno i dostojno nastavlja tradiciju naše muzikalne porodice; i, njegov je repertoar sve širi i poznatiji među mladima (i ne samo medu njima) u našoj zemlji simpatije kojih su dobrano na njegovoj strani.


- A njegova karijera?


- I nadalje ovisi samo o njemu. Dosadašnja njegova afirmacija pothranjuje moje uvjerenje da Zafir može stvoriti lijepu karijeru. Vjerujem da njega tek očekuju novi uspjesi i nastupi obojeni pravom svjetlošću njegovih interpretatorskih mogućnosti. 

Ta, iver neće dalje od klade! 

U jednom je samo razlika: sin uvijek nadmašuje oca.

Hadžimanovi u makedonskom magazinu Sinerama 

Nadajmo se da će to dokazati i Zafir Hadžimanov, koji je, vjerojatno i sad, dok čitate ove retke, obuzet prekrasnim zvucima zabavne melodije i nije ga lako naći i biti u društvu s njime. Baš stoga gotovo uvijek možemo čuti njegov dragi glas.


- Vaš doživljaj koji bi bio interesantan i za naše čitaoce? - nastavljamo s pitanjima.


- Tužaljke koje su me bacile u bolesničku postelju, i njih su rasplakale - odgovara Vasil Hadžimanov. - Da budem konkretniji. Dogodilo se to na Međunarodnom kongresu etnomuzikologa u Budimpešti. Tada sam podnio referat o makedonskim tužaljkama nastalim nakon katastrofalnog potresa u Skopju 1963. 

Bilo je riječi o 180 tužaljki što sam ih bio sakupio i analizirao. One su izazvale veliko zanimanje kod učesnika skupa. 

Za vrijeme referata ilustriranog muzičkim primjerima, tj. snimkama tužaljki, cijela je dvorana plakala. 

Mislim da su u tom trenutku svi shvatili i osjetili veličinu opće i goleme boli jednoga teško ranjenog grada i da su duboko suosjećali s nastradalim Skopljancima.


- 180 tužaljki stajalo Vas je šest mjeseci ležanja u krevetu. Zna li se broj tužaljki nastalih poslije kataklizme?


- Njihovo me je sakupljanje, kao što ste dobro informirani, razboljelo pa sam morao prestati s radom. Vjerujem da ih ima još oko tri stotine. Ako smognem snage zapisat ću i njih.


Vasil Hadžimanov je posjetio više zemalja, pobrao mnogo uspjeha. No, i on ima nešto neostvareno o čemu veoma rijetko priča, jer mu to nanosi bol. Ipak, ovaj je put odlučio da za čitaoce "Sinerame" ispriča svoj neostvareni san.


- Godine 1938. tačnije 3. septembra, trebalo je da kao vođa triju folklornih grupa otputujem tada najljepšim brodom na svijetu "Kvin Meri" (Queen Mary) u Sjedinjene Američke Države. Na Atlantik smo trebali krenuti s brijega Belgije. 

Planirano je bilo da na međunarodnoj izložbi u Njujorku (New York) prezentiramo Jugoslaviju kroz pjesme i plesove. A zatim bi slijedila dvomjesečna turneja po Sjevernoj i Južnoj Americi. 

Bilo je to vrijeme mog uspona, mojih najsjajnijih intepretatorskih ostvarenja. Na žalost, na pomolu je bio drugi svjetski rat. Putovanje je propalo, propali su i lijepi planovi. Eto, to je moj neostvareni i neprežaljeni san.


Vasil Hadžimanov demonstrira jedan stari
muzički instrument (foto: Sinerama)
- Učešćem na nedavno održanom Međunarodnom kongresu etnomuzikologa u Ostendeu, u Belgiji, Vi ste zapravo proslavili svoj mali jubilej. Svojim radovima iz oblasti folklora po deseti ste se put predstavili skupu eminentnih folklorista iz čitavog svijeta. Prije su Vaši radovi bili prezentirani na kongresima u Oslu, Bukureštu, Beču, Budimpešti, Gotvaldovu, Bratislavi, Liežu, Moskvi i Velenju. Što ste bili pripremili za Ostende?


- Na tom sam kongresu - kaže Hadžimanov - govorio o našoj muzici. 

Analizirao sam više od 200 izvornih "ora" koja sam sakupio u Makedoniji, a i za vrijeme festivala. 

U referatu sam najviše prostora posvetio osobitostima kompleksne metričke forme najčešće u makedonskom melosu. 

Najizrazitiji je ritam u tipičnom makedonskom oru, koji sam nazvao "ritam makedonske sedmice". 

Inače, to mnogi svjetski etnomuzikolozi zovu "ritam makedonskog ora" (makedo 3 + 2 +2), termin upotrebijen čak i u zabavnoj muzici.


- Na kakav je prijem naišao Vaš referat kod učesnika na Kongresu?


- Materijal, bogato ilustriran s izrazitim muzičkim primjerima i popraćen ličnim demonstriranjem izvjesnih koraka nekih ora, bio je prezentiran na francuskom jeziku. U stvari, dokazao sam da se karakteristični koreografski koraci gotovo idealno integriraju s muzičkim akcentom. 

A ti se faktori idealno sinhroniziraju; melodija-ritam-tekst. U živoj diskusiji koja se kasnije razvila sudjelovali su čuveni svjetski poznavaoci muzičkog folkora: Raj Krof iz Londona, Vouter Svec iz Haga, Pol Koler iz Brisla, Šarl Siger iz Los Angelesa, Emanuel Bodbovi iz Ženeve, Jaroslav Markl iz Praga, Marsel Diboa iz Pariza, Rods Bilard iz Njujorka i drugi. 

Vasil Hadžimanov na jednom kongresu objašnjava svoj naučni rad
(foto: Sinerama)

Većina ih se interesirala za tu - za neke od njih neshvatljivu - kompleksnu metričku formu makedonske plesne muzike.

To je kao što je istakao predsjednik Kongresa Vaksman, dalo ideju da se na narednom kongresu etnomuzikologa podnese materijal na temu "Kompleksne metričke forme melosa balkanskih zemalja". 

Za obradu materijala zaduženi su Vouter Svec i Raj Krof. Mislim da se ta odluka može pozdraviti.


- Kao učesnik deset međunarodnih kongresa da li biste nam mogli otkriti opći utisak inozemnih etnomuzikologa o makedonskom folkloru?


- Oni, dobro informirani uz pomoć literature, i oni koji su osobno upoznali bogatstva i ljepote makedonskog folklora ističu njegove karakteristike i samobitna izvorna obilježja samo njemu svojstvenim. 

Jednom riječju, oduševljavaju se makedonskim narodnim genijem. 

Međutim, a to je za žaljenje, prilično velik broj etnomuzikologa, zbog nedostatka odgovarajuće literature, nije dovoljno informiran o našem folkloru. 

Možemo ustvrditi da oni, baš zbog toga, i nehotice prave izvjesne devijacije, pa i greške.

Tekst: M. M, obrada: Yugopapir (Sinerama, septembar 1967.)


Zafir Hadžimanov, tog septembra 1967. aktuelan i zbog uloge u
hit filmu "Nož" (foto: Sinerama)



Podržite Yugopapir: FB TW Donate