ZOI 1984, američki mediji oduševljeni Jugoslovenima: Tako svoj, tako nezavisan, tako divan narod




Tako Amerikanci otkrivaju Jugoslaviju: lepu, prijateljsku, ni malo "balkansku" u lošem smislu te reči, (mada priznaju da su to očekivali) slobodnu, elegantnu, koja se borila u ratu i izrasla u modernu zemlju, pogođenu ekonomskim krizama iz koje se svim snagama trudi da izađe

Neizrecive pohvale Sarajevu, Olimpijskim igrama i zemlji u celini ... Amerikanci puno pišu o Igrama ali isto tako o novim jugoslovenskim gradovima, modi, ljudima, načinu života...


*****



Lepo je biti Jugosloven ovih dana ovde u Americi kad Amerikanci otkrivaju našu zemiju, pogotovo kad to čini moćni medij kakav je američka štampa, u ogromnim tiražima i sa milionskom publikom. 

Tvrdi se, na primer, da je dve milijarde ljudi širom sveta gledalo svečano otvaranje Zimske olimpijade u Sarajevu, a najnoviji podaci pokazuju da je u četvrtak uveče TV mreža Ei-Bi-Si (ABC), koja ima sva prava praćenja Igara, bila najgledanija.

Prethodne večeri, slučaj je bio obrnut - naprosto zbog toga što su Amerikanci, razočarani igrom svojih hokejaša, radije gledali druge programe.

Čovek bi morao biti naročito skeptičan i mnogo podozriv iz raznih ličnih razloga ako bi pokušao da u mnoštvu lepih stvari traga za ponekom rečenicom koja mu se čini "sumnjivom". Pogotovo što način na koji je Jugoslavija ovde predstavljena je apsolutni fenomen u prilazima američke štampe koja neminovno - po prirodi stvari i profesije - traga za onim što bi se moglo kritikovati.

Ovog puta, radi upravo suprotno svom klišeu.

Verovatno i zbog toga što je za veliku Ameriku mala Jugoslavija uvek bila prilično daleko. Otkriće je utoliko veće.

Nije reč samo o neizrecivim pohvalama Sarajevu i organizatorima igara, o oduševljenju priređenim spektaklom, o pitoresknim prikazima prirodnih i drugih lepota, već o nečemu mnogo dubljem i značajnijem u ovom vremenu hladnog rata.


Most između Istoka i Zapada



Pune dve godine svedoci smo ovde neke vrste masovne indoktrinacije protiv svega što je socijalizam i to na način kojim se obično opisuje druga, socijalistička strana.

U ovoj zemlji gde se ni malo probranim rečima napada sopstveni predsednik, ogromna većina se ujedinjuje "protiv socijalizma i marksizma" obeležavajući vreme u kojem ideologija postaje prvorazredna tema, razlike što dele sisteme i vlade merilo za ocenu čitavog jednog naroda ili dela sveta i to, takoreći, bez izuzetka.

Danas Amerikanci, otkrivajući Jugoslaviju, u konzervativnom "Njujork postu", na primer, koji drži kontroverzni vladalac modernog novinarstva Rupert Merdok, mogu pročitati i nešto što je juče bilo nezamislivo na stranicama ovog lista:

"Jedan od deset Jugoslovena poginuo je u drugom svetskom ratu, jedan od sedam Sarajlija, a od 50 hiljada Jevreja ostalo je samo 200 porodica. Ali posle razaranja, čeličnom voljom partizana, svih partizana Josipa Broza Tita podignuta je nova zemlja. 

Danas u Sarajevu uz vojnu muziku igrate i rok, jedete picu i nosite poslednju pank-frizuru. U zapadnom delu Sarajeva oblakoderi dotiču nebo, u istočnom svetle džamije. Sarajevo se blista od čistoće, na ulici nema ni hartijice, ni opuška od cigarete i to nije samo zato "što je to neko naredio". 

U nastavku članka, novinar piše:

"Pitali smo devojku vodiča:

- Šta vam prvo padne na pamet kad čujete reč Amerika?"

Odgovorila je:

- Strah.

- Od koga - pitali smo - od Rusa ili od nuklearnog holokosta?

- Objasniću vam šta mislim: u mom Zagrebu mogu da idem u dva ujutru i da ne mislim čiji su to koraci iza mene. To je za mene sloboda. 

Priznajem, kaže reporter, da sam prvi put počeo da razmišljam o slobodi i na ovaj način."


*****



Drugi primer slične vrste je TV kanal na jednom pretplatničkom kejblu - televizija u SAD inače nema pretplatu - zvanom Si-En-En (CNN) koji stalno donosi samo vesti i komentare i to nikad ne u korist bilo kojeg drugog sistema u svetu do američkog.

Ovog puta, gotovo sa izvinjenjem, CNN zaključuje, da je Jugoslavija - po istoriji i geografiji - uvek bila razmeđe Istoka i Zapada, da se to vidi, da se to održalo i da je sigurno strašno teško i za poštovanje "sa takvim položajem biti tako nezavisan, tako svoj i sa tako divnim narodom". 

Sve se to ilustruje novoizgrađenim gradovima, modom, lepo odevenim devojkama i mladićima u disko-klubovima i kafićima.

Jer, to su merila ovdašnja.


Ljudi i profit



Posle otvaranja Olimpijade, kad se više piše o takmičenjima, a manje o atmosferi izvan borilišta, "Njujork tajms" u par redova piše:

"Jugosloveni su održali reč da niko neće biti razočaran. Pošto je zbog nevremena spust odložen, ponudili su gledaocima da dođu kasnije, jer karte važe, da ih zamene za hokej ili jednostavno da dobiju pare nazad".

- Ovde su ljudi neverovatni: Na sve strane samo prijateljstvo. Voleo bih da svi iz Amerike dođu da ih upoznaju, voleo bih da svi dožive ovo iskustvo - govori Dejvid Majki iz Kejp Koda, Masačusets koji je došao da gleda hokejaše.

"Njujork tribjun":

"Za vreme otvaranja igara žmarci su silazili niz kičmu i okorelim olimpijskim veteranima koji su mislili da više ništa ne bi moglo da ih uzbudi. Irvin Garston iz Riverheda, država Njujork, doputovao je ovamo na sedam dana da bi gledao samo klizanje, a sad kaže: "Ovo nisam dosad video čak ni na televiziji".

U njujorškoj 45. ulici, u srcu Menhetna, u ogromnom oblakoderu avio-agencije "Pan-am", u velikim holovima kroz koji prolaznici izlaze na više različitih ulica, dva velika ekrana prikazuju scene sa takmičenja u Sarajevu, ali i lepote Jugoslavije.

Na koktelu, priređenom, zajedno sa američkim tiražnim "Ski-magazinom", uz jugoslovensku muziku, folklor i pesmu Dubrovačkih trubadura, izvlači se lutrija.

Prva nagrada - "Elan" skije, druga - "Alpinine" skijaške cipele, treća - put u Jugoslaviju.

"Pan-am" to, naravno, čini za sebe, "Ski-magazin" takođe, ali onaj ko ode verovatno će imati na umu i "Elan" i "Alpinu", pa kako se ko snađe i ko ume više da iskoristi.

Avio agencija "KLM" obećava sve lepote Jugoslavije u njihovom aranžmanu, a mnoge agencije svoje pakete ilustruju slikama iz naše zemlje.

Tako Amerikanci otkrivaju Jugoslaviju: lepu, prijateljsku, ni malo "balkansku" u lošem smislu te reči, (mada priznaju da su to očekivali) slobodnu, elegantnu, koja se borila u ratu i izrasla u modernu zemlju, pogođenu ekonomskim krizama iz koje se svim snagama trudi da izađe.

Jedan novinar čak beleži da u ovako lepoj zemlji i sa ovakvim svetom Amerikanci treba da vode računa kako se ponašaju. 

Zamera dvojici svojih kolega koji su vikali što je lift u hotelu bio spor, a njemu se žurilo i što telefonsku vezu nije drugi mogao da dobije istog časa.

"Srećom, mi drugi smo priskočili i izvinjavali se u njihovo ime. To je zbilja dobro da smo uopšte osetili da to moramo da uradimo. Uopšte, među ovim ljubaznim, ali i čvrstim, ponosnim Slavenima, bude se čudna osećanja".

"Jugosloveni i Sarajlije posebno uložili su u Olimpijadu svoje srce, dušu, rad i novac, jednom rečju sve", kaže reporter "Tribjuna".

Dodajmo: da li ćemo uspeti da ovaj imidž zadržimo i posle, da se isplati na duže ekonomske i turističke staze, kako to već čine poslovni Amerikanci, ostaje da se vidi.

Zasad je ovde, na Drugoj njujorškoj aveniji, na uglu 45-te ulice poskupela velika lutka "Vučko" sa amblemom na grudima kakav imaju američki sportisti za tri dolara.

Do otvaranja Olimpijade koštala je devet, a sad je dvanaest.

U američkim trgovinama već se kupuju majice, jakne i pantalone kakve na Olimpijadi u Sarajevu nose takmičari američkog tima, iako još dok pišemo ni jednu medalju nisu zaradili, a hokejaši su stvarno svoje razočarali.

Napisala: Gordana Logar, obrada: Yugopapir (Osmica, februar 1984.)




Podržite Yugopapir: FB TW Donate