"Film" istražuje: Koliko košta porodični izlazak u bioskop u 10 najvećih gradova u Jugoslaviji (1986)



Distributeri i prikazivači shvataju da rješenje problema ne mogu naći u stalnom podizanju cijena, pa je u Poslovnoj zajednici "Jugoslavija-film" u toku izrada društvenog dogovora koji bi se počeo primjenjivati u ovoj godini, a koji u cijeloj zemlji predviđa najnižu jedinstvenu cijenu bioskopskih ulaznica - 100 dinara

Prepolovljen broj posjetilaca u domaćim dvoranama posljedica je "poplave" filmova na televiziji i sve skupljih ulaznica. Kako prolazi četvoročlana porodica koja se odluči za "večernji izlazak u kino"...


*****



Više gledalaca u kino-dvoranama - više para za sve potrebe kinematografima!

Može li ovo geslo opstati u situaciji kada i posljednje jeftino uporište ljubitelja kulture - bioskop - pada pred neumoljivim zakonima tržišta?

Dovoljan je samo jedan podatak.

Najgledaniji film prošle godine u Beogradu, "Otac na službenom putu", imao je samo 227.000 gledalaca. Prije dvije godine, komedija "Tesna koža" osvojila je ovaj atribut sa pola miliona gledalaca!

Redovi pred blagajnama bioskopa već odavno nisu "tijesni", a odgađanje odlaska u kino zbog gužve na projekciji hit-filma gotovo da je rijetkost, ili ne traje duže od tri do četiri dana.

Pad broja posjetilaca u bioskopima kreće se i do 50 odsto u većini naših gradova.

Ako se od ovog zamašnog postotka polovina otpiše na "dušu" televiziji, poskupljenjima na savjesti i dalje ostaje značajan postotak.

Dakle, sve je manje onih koji će za večernji izlazak odabrati odlazak u bioskop. To potvrđuju i računi koje su nam poslali saradnici iz 10 gradova širom zemlje, koje napravi četvoročlana porodica pri ovakvom jednom izlasku.


Kako smo izvršili naše YU kino-istraživanje?



Naših deset porodica krenulo je u bioskop gradskim prevozom. Nismo pretjerano štedjeli, pa smo ih do početka filma odveli u restoran na osvježenje.

"Glava porodice" je poručio vinjak (0,5 dl) i kiselu vodu, majka dva parčeta torte, dok su djeca popila po koka-kolu.

Poslije projekcije pravo kući, ali taksijem.

Koliko je sve koštalo vidi se iz tabele, ali moramo prihvatiti i primjedbe nekih naših saradnika koji kažu da bi se tako, kako smo mi zamislili, ponašalo vrlo malo porodica u njihovim gradovima. 

Ne samo zato što smo predložili da se na "osvježenje" svrati u neki restoran na nivou hotela "B" kategorije (ima, ako ne boljih, ono jeftinijih restorana), nego što bi malo ko od njih za povratak koristio taksi, pošto gradski saobraćaj u većini gradova vozi još dva sata poslije posljednje bioskopske predstave.

Uz to, ne mora se baš pojesti torta.

Ove primjedbe sigurno stoje, kao što stoji i činjenica da se trošak odlaska u kino može svesti samo na cijenu bioskopske ulaznice plus gradski prevoz (čak i bez najjeftinije poslastice, kesice bombona "505 sa crtom" ili lizala za djecu), pa će iznositi u prosjeku 1.000 dinara.

To je opet kilogram mesa, ili za ekonomičnu domaćicu - dva ručka ili... porodica će ostati kod kuće jer je baš to veče na televiziji prikazan film.

Najskuplji Zagreb, najjeftinije Skoplje: Časopis Film je
u to vreme koštao 70, a Studio - 100 dinara...


Tapkarošima odzvonilo?



Nisu samo gledaoci osjetili udar cijena.

Distributeri i prikazivači shvataju da rješenje problema ne mogu naći u stalnom podizanju cijena, pa je u Poslovnoj zajednici "Jugoslavija-film" u toku izrada društvenog dogovora koji bi se počeo primjenjivati u ovoj godini, a koji u cijeloj zemlji predviđa najnižu jedinstvenu cijenu bioskopskih ulaznica - 100 dinara.

Najviša - tu će ići malo teže.

Bilo kako bilo, svođenje računice nameće na kraju pitanje: ko najviše gubi u sveopštoj gunguli poskupljenja?

To je bar jasno: "tapkaroši"!

Nema gužve pred bioskopskim blagajnama - nema preprodaja ulaznica. Svako zlo ima i svoje dobro.

Napisao: Džavid Husić, obrada: Yugopapir (Film, februar 1986.)





Podržite Yugopapir: FB TW Donate