YU Love Story 1969: Kako je Hasan Mujačić spasio život Svetlani Jovanović, a zatim je oženio...




Hasan je ostao pribran, hrabro skočio u jezero i s velikim naporom zaplivao kroz vir. Onda je zaronio kroz uzburkanu vodu i stao pretraživati dno. Nakon nekog vremena je izronio, duboko udahnuo zrak i ponovo nestao pod vodom

Susreti i ljubavi mladića i djevojaka počinju na šetalištima, u plesnim dvoranama, na putovanjima ...

Ali ljubav se može roditi svagdje. Čak i na dnu opasnog, dubokog vira brze kraške rijeke. 

To nije ukrasna rečenica nego početak jednog uistinu izuzetnog dogadaja, koji ima svoj uvod, svoju dramu i svoj epilog.

Počnimo redom.

On se zove Hasan Mujačić a ona Svetlana Nikolić. On je iz Bosanske Krupe, ona iz Beograda. On je sanitarni inspektor, ona službenica.

Susreli su se na rijeci Krki.

Hasan je plovio na iznajmljenom čamcu sa svojim društvom, Svetlana je sa svojim prijateljima promatrala slapove.

Ne može se baš nazvati susretom to što ju je, ploveći, dugo promatrao. Nije je upoznao, nisu progovorili nijedne riječi.

Čamac se udaljio.

Ostala je samo tiha čežnja, kakvu mlad čovjek kojiput doživljava na putovanjima i izletima.

Hasan je plovio još čitav sat, promatrajući divnu panoramu Krkina pejzaža. Plovili su uzvodno i nizvodno, a onda su se zaustavili kod poznatih slapova. Uspeli su se na najvišu liticu.

Dolje ispod vodopada nizala su se mnogobrojna jezera, voda se u velikim mlazovima vrtložila uz huku visokih slapova koji izgledaju kao golemi biserni dijademi što ovjenčavaju sure litice strmog riječkog korita.

U tom prizoru ljepote, u romantičnom okviru jutarnje prirode Hasan je zamijetio na drugoj litici djevojku i dva mladića.

Bila je ona, Svetlana.

Trenutak kasnije prestala je idila na rijeci i počela drama pod rijekom.

Jedan mladić iz Svetlanina društva neoprezno je koračao rubom hridine u namjeri da bolje vidi slapove i jezera. Ali stijene su vlažne i obrasle mahovinom te su stoga, vrlo skliske.

Zakoračivši neoprezno, mladić je izgubio ravnotežu i survao se s klisure u jezerce.

Hasan se približio rubu i zagledao u vodu. Bio je spreman da skoči. Srećom, to nije bilo potrebno. 

Mladić je uspio izroniti i zaplivati prema mjestu gdje vodeni vrtlog nije bio najjači.



Sav sam postao jedan grč



Sve se odigralo munjevito. Takve nezgode gotovo redovito stvore paniku.

Da bi vidjela što se događa s njenim prijateljem, Svetlana se uspela na još višu liticu. Učinila je to kao i njen prijatelj neoprezno: nadvila se, okliznula i pala.

Našla se u najvećem jezeru, pod najjačim udarom slapova. Tu voda naprosto ključa a snažno rasprskavanje stvara neprozirnu zavjesu magle i kapljica.

Prolazili su trenuci, a djevojka se nije pojavljivala na površini. 

A Hasan je ostao pribran, hrabro skočio u jezero i s velikim naporom zaplivao kroz vir. 

Onda je zaronio kroz uzburkanu vodu i stao pretraživati dno. Nakon nekog vremena je izronio, duboko udahnuo zrak i ponovo nestao pod vodom. 

U ponovljenom pokušaju je uspio: napipao je nepomičnu Svetlanu, uhvatio je i zajedno s njom izronio. 

Trebalo je preplivati nekoliko metara kroz bučni vrtlog. Hasan se upinjao svom snagom...

- Učinilo mi se da neću uspjeti. Već sam bio malaksao, a voda me je vukla. Stisnuo sam zube, zatvorio oči i čini mi se da sam sav postao jedan grč... Uspio sam.

Uspio je, ali drama se produžila. 

Naime, u trenutku kad su Svetlanu s jedne niske litice prihvatili Hasanovi i njeni prijatelji, snažni udar vode zapljusnuo je spasioca i povukao ga sa sobom,

- Pomislio sam da je to kraj. Više nisam imao snage, barem mi se tako činilo. Srećom, nije me obuzela panika. Mogao sam rasuđivati, bolje reći, još uvijek sam mogao. 

Nastojao sam da se ne opirem sili vode, nego da tu silu koristim. Donekle mi je to uspjelo. Već sam se približio obali i... onda opet udar slapa i više se ne sjećam...

Hasan je imao sreće. 

Vodena masa ga je ovaj put bacila prema obali, gdje su ga prihvatili prijatelji i odmah polegli uz Svetlanu.

I njoj i njemu pružili su pomoć umjetnim disanjem.

Dotrčalo je još nekoliko izletnika, među njima i Hasanov brat. Sve je završilo sretno: bilo je jasno da su i Svetlana i Hasan izvan životne opasnosti.

Krka je pobijeđena, drama završena, a događaj je dobio najljepši epilog,

Dva dana kasnije Hasan i Svetlana susreli su se u Skradinu. 

Upoznavanje je bilo suvišno.

Oni su se zbližili na dnu rijeke, upoznali se pretekavši smrt za jedan trenutak, za jedan zamah ruke...

Dvoje jačih od smrti krenulo je zajedno u život: nekoliko dana kasnije Hasan i Svetlana stupili su pred matičara u Bosanskoj Krupi. Baš kao u onoj romansi koja počinje stihom: "Rijeka donijela je nju... "

Zabeležio: Nikola Stanić, obrada: Yugopapir (Arena, VII 1969.)


Podržite Yugopapir: FB TW Donate