Poznate ličnosti i njihovi "šleperi": Sve će dati samo da budu u društvu pjevača, glumaca, sportaša!



Prepoznat ćete ih po popularnim ličnostima. Njihovo mjesto sastajanja je "Gradska kavana" i još neki "kafići" u Zagrebu. U Beogradu ih možete vidjeti "Kod spomenika" ili u "Suncu", a u Sarajevu, Ljubljani, Skopju, Titogradu, Mostaru, Novom Sadu i drugim većim gradovima imaju također svoje stalno mjesto sastanaka

Veljača 1972: Na ulici, u kavani, kinu, kazalištu, bilo gdje, često imate priliku vidjeti svoje ljubimce - sportaše, pjevače, glumce... - u društvu nekih vama nepoznatih osoba. I - pitate se tko su ti nepoznati ljudi, možda im zavidite (Kako i ne bi kad se druže s vašim idolima!), rado biste se mijenjali s njima!

A tko su, pobogu, ti drugi?

Tko je onaj suhonjavi mladić s brčićima koga viđate u društvu Nikole Plećaša, Branka Gračanina, Vladimira Savčića-Čobija?

Ili, pak, onaj ljepuškasti mladić duge kose u krznenom kaputu?

Ili mnogi drugi i druge?

To su - "šleperi!" 

Jedna kompletna galerija mladića i djevojaka koja u druženju s popularnim ličnostima nalazi potvrdu svoje ličnosti, laska im društvo ljudi od uspjeha, uz poznate i sami postaju poznati.

To su - "šleperi!" Mladići i djevojke bez prezimena! Pri upoznavanju promrmljaju samo ime i - to je sve što znaju!

To su "šleperi!" Studenti, radnici i neradnici, manekenke za frizuru, djevojke sa zanimanjem, ili bez njega, milijunaši što se tiče slobodnoga vremena!

Uz popularnog košarkaša Nikolu Plećaša često su "manekenke za frizuru"
(foto: Plavi vjesnik)


Čedo ne bira društvo!



Neki od "šlepera" su dobri studenti, svaka im čast, ali i oni, kao i oni drugi, ne znaju svoje vrijeme drukčije utrošiti nego uz jednu ili više popularnih ličnosti! To je prava šteta za njih. ali oni su neopasni u usporedbi s onima drugima, s onima koji traže posao a mole boga da ga ne nađu!

Rekoh, ljudi bez prezimena, a njihova vam imena ionako ništa ne govore.

Čedo, Mišo, dr Žuća, Štrajfa, Vesna, Davor, Nenad, Cigo, Nikica, Silva, Đurđa, Koka, Radmila, Šiljo, Darko, Edbin, neki referentići za propagandu, nadglednici "štrikeraja", tko će ih sve nabrojiti.

Prepoznat ćete ih vrlo lako!

Na primjer: Edbina ćete prepoznati po Saši Zalepuginu, Dobroslavu Silobrčiću, Zvonko Zmazeku ili Voji Šiljku.

Tamo gdje je jedan od njih najvjerojatnije ćete sresti tog simpatičnog mladića punog priča iz "haj lajf" života!

Za Mišu smo rekli da se "šlepa" većinom uz sportaše. Njegov "patron" uglavnom je Branko Gračanin. Mišo je inače student, ali veći ga dio dana možete sresti u "Gradskoj kavani" u Zagrebu.

Čedo ne bira društvo! Njemu su dobri i sportaši i pjevači i novinari. Važno je samo ime koje nešto znači! Čedo također veći dio dana provodi u "Gradskoj kavani". Navečer je u disko-klubu. Omiljelo piće - viski!

Za sebe ima običaj reći da je nogometaš ili glumac u Kazalištu mladih, ali ni kao nogometaš, ni kao glumac, ne predstavlja ništa u tom svijetu. Mnogo je poznatiji kao "šleper!"

Popularni pjevač srednjih godina Milan Bačić ima također svoje "šlepere". To su Hors i Japa. Ti mladići spremni su u svako doba dana i noći ispuniti bilo koju želju svoga pjevača - miljenika!

Arsen Dedić svojedobno je za sobom "šlepao" izvjesnog Davora. Taj mu je momak izvršavao sve kurirske zadatke, a za protuuslugu mogao se služiti Arsenovim automobilom.

Dr Žuća poznat je kao nosilac torbe pune novaca nikome drugome nego Branimira Hundiću, jednom od naših najpoznatijih modnih kreatora. On plaća račune po Trstu, cjenka se s prodavačima, dok Branimir Hundić izabire robu za svoj butik!

I Čedo Komljenović ima nekoliko svojih privatnih "šlepera".

Možete ih vidjeti na aerodromu kako nose kufere Čedi i Mojci Platner, dok zagrljeni idu prema pristanišnoj zgradi. Slika iz američkih zabavnih filmova! 

Njegovi "šleperi" piju uglavnom inozemna pića, puše uvozne cigarete, dakako sve na račun popularnoga foto-reportera!

Uz našeg najboljega automobilista Jovicu Palikovića možete vidjeti njegove "pulene" - Cigu i Nikicu!

Kao znak raspoznavanja Šilje i Darka služi inž. Savo Opačić!

I tako dalje, i tako dalje!

U društvu "šlepera" i popularnih ličnosti viđate često i vrlo lijepe djevojke. 

Naravno, to su sve manekenke za frizuru! 

Koliko znam, one su ona ljepša polovica društva na različitim žurovima.

Osim tih anonimnih "manekenki" viđate još i neke mlađahne djevojke, većinom učenice, a neke su već studentice!

A kako i od čega žive "naši junaci" Ne znamo! Vjerujemo da ih roditelji kreditiraju, oblače, daju džeparac. Međutim oni svoj novac, kad su pri novcu (a to je vrlo rijetko), teško troše.

Sjede i čekaju nekoga od koga će se "ogrebati".

Miroslav Poljak okružen je društvom koje zna da slavni vaterpolista
voli da čašćava (foto: Plavi vjesnik) 


Slučaj rođendana Branka Gračanina



Ali ni popularne ličnosti nisu baš naivne.

Do novca se danas lako ne dolazi, premda se vrlo lako troši. Zbog toga nećete vidjeti Nikolu Plećaša, Mladena Gluhaka, Đoku Novakovića, Gorana Štroka ili mnoge druge popularne ličnosti kako se laka srca hvataju lisnica i plaćaju velike "cehove".

Od poznatih u Zagrebu vrlo ih je malo lake ruke.

To su prije sviju Branko Gračanin, Miroslav Poljak i Vladimir Savčić-Čobi. Zbog toga su i oni najomiljeliji u svim "šleperskim" društvima!

"Slučaj" rođendana Branka Gračanina i ispraćaja u vojsku Miroslava Poljaka (tim "svečanostima" prisustvovao je i pisac ovog "šleperskog" rukopisa) vrlo je zanimljiv.

Tim nazovi svečanostima prisustvovalo je veliko društvo najintimnijih prijatelja popularnog nogometaša i vaterpolista.

"Ceh" je na kraju balade bio pozamašan (oko pola milijuna starih dinara) a što je najzanimljivije mnogi koji su bili na "licu stola" nisu ni bili pozvani.

Promatrao sam Miroslava Poljaka i dobro zapazio čuđenje u očima pri dolasku nekih nepozvanih "šlepera". Ali i on, kao i Gračanin i mnogi drugi, nisu ništa učinili da bi se "otarasili" takva društva. Pustili su neka ih voda nosi, kad se jede i pije nije važno tko je prisutan!

Možda je najbolju definiciju za "šlepere" dao Božo Jovanović, kamerman Televizije Zagreb. On je rekao:

- Kad god primim plaću ili višak, uvijek je oko mene sve puno prijatelja. Nisam ni znao da sam tako popularan među nekim tipovima. Kad je isplatna vrećica tanja, onda ih se znatno manje nađe oko mene!

Eto to su "šleperi" u Zagrebu.

Prepoznat ćete ih po popularnim ličnostima.

Njihovo mjesto sastajanja je "Gradska kavana" i još neki "kafići" u Zagrebu.

U Beogradu ih možete vidjeti "Kod spomenika" ili u "Suncu", a u Sarajevu, Ljubljani, Skopju, Titogradu, Mostaru, Novom Sadu i drugim većim gradovima imaju također svoje stalno mjesto sastanaka.

Uvečer ih vidite po disko-klubovima.

Plešu i piju viski, rijetko taj viski plaćaju svojim novcem, uvijek se nađe netko uz koga će se tu noć "šlepati".

Drugoga dana naći će drugoga!

I tako, vjerujem, sve dok ne pročitaju ovaj prikaz o sebi. Možda će se zastidjeti, što mi je i bila namjera!

Napisao: Kemal Mujičić, obrada: Yugopapir (Plavi vjesnik, februar 1972.)



Podržite Yugopapir: FB TW Donate