Behudin Hasanbegović, intervju za Polet: Mladi informatičar koji je i poručnik JNA (1988)




Imam brata i sestru i oboje su završili fakultete, pa bih znači i ja, vjerojatno, završio fakultet o trošku roditelja da sam htio, ali imao sam jednog susjeda koji je završio Vojno-tehničku akademiju u Zagrebu, i po ugledu na njega ja sam odlučio da sam završim tu školu. Da mogu opet birati, opet bih je upisao

Za dvadesetsedmogodišnjeg poručnika Behudina Hasanbegovića možda se i ne bi moglo reći da je prosječan mladi oficir, ali je sigurno da je njegov pogled na mnoge stvari danas gotovo karakterističan za mladi oficirski kadar u JNA.

Behudin je porijeklom iz Pljevalja.

Nakon osnovne škole konkurirao je na natječaj za dodjelu stipendija Vojno-tehničke akademije u Zagrebu i kao vojni stipendist nakon srednje škole upisao se na Akedmiju.

Danas je diplomirani inženjer računarskih strojeva, a radi kao programer i sistem-analitičar.

Behudin Hasanbegović (foto: Polet)

POLET: Kako si se odlučio za vojni poziv?

HASANBEGOVIĆ: Pored drugih razloga najpresudniji je bio taj što se tada upravo otvarao smjer informatike. Osim toga, rastao sam u kraju gdje se vojni poziv veoma cijeni pa sam još odmalena želio biti starješina.

POLET: Vojska se, međutim, često povezuje s nekakvim kolektivističkim načinom razmišljanja...

HASANBEGOVIĆ: Svaki je čovjek individua, pojedinac u nekom sistemu, pa je tako i svatko od vojnika individua, u vojnom kao hijerarhijskom sistemu.

No, da nema tih pojedinaca, ne bi bilo ni sistema; oni čine sistem i samo njihovom samoinicijativnošću i kreativnošću taj sistem može napredovati. 

Jer, kakav je to sistem bez čovjeka?

A potvrđivati se i samopotvrđivati može se samo radom.

POLET: Kako vidiš položaj i ulogu mladih u društvu danas?

HASANBEGOVIĆ: Mlade u svakom slučaju treba više uključivati u sve sfere društva, jer upravo mladi trebaju preuzeti i nastaviti razvoj ovoga društva.

Tu bi neke stvari možda trebalo ubrzati...

POLET: Što u tom kontekstu misliš o situaciji u Sloveniji?

HASANBEGOVIĆ: Evidentno je da su mladi ljudi puni energije, ali bez iskustva. Stoga mladi čovjek može lako zastraniti, kao što lako može dati i maksimalan doprinos, tako da mislim da se mladi moraju postepeno uvoditi.

Osim toga, kad govorimo o mladima uvijek mislimo da im se treba nešto »dati«, a zaboravljamo da se svatko pojedinačno treba dokazati i sam zaslužiti svoju funkciju i mjesto pod suncem...

Što se tiče Slovenije, tamo je riječ samo o manjem dijelu te omladine.

Mi jesmo mladi, ali to ne znači da u nekim stvarima ne moramo sazrijevati, da na neke stvari ne moramo gledati realnije, zdravije.

POLET: Da li privatno o nekim stvarima katkad imaš drukčije mišljenje od službenog vojnog stava?

HASANBEGOVIĆ: Budući da je službeni vojni stav ujedno i stav Predsjedništva SFRJ, a ja kao državljanin ove zemlje podržavam te ljude koji su po Ustavu i po zakonu izabrani za predstavnike ove zemlje, o nekim stvarima ja i ne mogu drukčije razmišljati nego kako oni kažu, i to iz vrlo prostog razloga: ja kao pojedinac na ovom mjestu ne mogu znati sve detalje i sve činjenice.

Oni koji odlučuju sigurno znaju više činjenica, vide neku perspektivu jer imaju veću širinu za stvari sagledavati.

No, ja bih se radije umjesto da li se ja intimno slažem s tim odlukama pitao da li ja te odluke uvijek razumijem.

POLET: Svjedoci smo da unutar društva, i ne dovodeći u pitanje socijalističku opredjeljenost Jugoslavije, postoji više ideja za izlazak iz krize koje nisu uvijek slične...

HASANBEGOVIĆ: Da, ali mi smo već izabrali socijalizam i ne možemo svaki čas mijenjati putove razvoja...


Svi u vojsci imamo jednake šanse



POLET: Ponekad se smatra da se vojne službe prihvaćaju mladići koji nemaju drugog načina da završe škole. Da li si ti mogao da biraš i da diplomiraš, neovisno od toga da li na Akademiji ili na nekom drugom fakultetu?

HASANBEGOVIĆ: Imam brata i sestru i oboje su završili fakultete, pa bih znači i ja, vjerojatno, završio fakultet o trošku roditelja da sam htio, ali imao sam jednog susjeda koji je završio Vojno-tehničku akademiju u Zagrebu, i po ugledu na njega ja sam odlučio da sam završim tu školu.

Da mogu opet birati, opet bih je upisao.

Tek kad sam diplomirao, kasnije, na postdiplomskom studiju, uspoređujući nas s kolegama iz građanstva, uvidio sam koliko su ljudi koji završe Akademiju jaki na svom polju: u nekim stvarima čak jači.

Sada radim na osjetljivim poslovima, a paralelno i studiram na postdiplomskom studiju.

Mislim da je to potvrda da svi u vojsci imamo jednake šanse.

POLET: Odakle ti interes za informatiku?

HASANBEGOVIĆ: U osnovoj i srednjoj školi bio sam dosta dobar matematičar, a u ono sam vrijeme čitao "Galaksiju", pa se sama po sebi javila želja za tim tada novim područjem.

I na Akademiji smo radili na veoma dobrom sistemu, pa sam taj interes za struku mogao produbiti.

POLET: U javnosti se u posljednje vrijeme raspreda o tome kako su starjesine predobro plaćeni i da imaju bezbroj beneficija. Kako stvari zapravo stoje?

HASANBEGOVIĆ: Radim tri godine i na radnom mjestu diplomiranog inženjera dobivam 43 stara milijuna mjesečno. Čak mi se ni stipendija u srednjoj školi nije razlikovala od stipendija ostalih mojih drugova; bila je prosječna.

S njom sam isto kao i drugi mogao biti na moru samo dan i pol, tako da sam uvijek morao i sam raditi ako sam želio na more.

Postoje i vojna odmarališta, ali sam za ove tri godine dobio samo jednom odobrenje, odnosno mogućnost da boravim u nekom odmaralištu.

Beneficirani radni staž nemam iako i mi programeri imamo svoje profesionalne bolesti, makar nisu tako teške kao, naprimjer, kod pilota.

Ne vidim, osim toga, u čemu bih ja bio privilegiran u odnosu na bilo koga drugog.

Ni ja nemam stan.

Kada se uskoro oženim, morat ću izaći iz samačkog doma i otići u podstanare kao i svi drugi.

Čini mi se da su se stambena pitanja ranije lakše i brže rješavala, no danas i mi čekamo na stan u Beogradu kao i svi drugi.

POLET: Činjenica je da se u svim krajevima Jugoslavije ne gleda jednako na vojni poziv, što misliš zašto je tomu tako?

HASANBEGOVIĆ: Mislim da je u pitanju uglavnom tradicija No, danas je prisutan i financijski faktor.

Poznato je, primjerice, da se iz Slovenije manje mladih ljudi prijavljuje za vojni poziv zato što u građanstvu oni mogu imati veće osobne dohotke, a uz puno manje obaveza.

POLET: Kako gledaš na razvoj informatike u nas?

HASANBEGOVIĆ: U nas se informatika naglo počela razvijati, ali ni izdaleka u tome nismo tamo gdje bismo trebali i gdje bismo mogli biti.

U JNA se u zadnje vrijeme pridaje dosta pažnje razvoju informatike i automatske obrade podataka.

Međutim, trebat će ulagati mnogo više i sredstava i znanja.

Razgovarao: Vladimir Spasić, obrada: Yugopapir (Polet, jul 1988.)



Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)