Kako nastaje Dnevnik TV Zagreb '70: Novinari trče iz sobe u sobu - i uopće ne izgledaju šarmantno!



Najednom gotovo do podne tihe i mrtve prostorije bivaju prenapučene. Nema nijednog slobodnog stola, nijedne slobodne stolice. Nitko vam više ne može posvetiti nijedan trenutak. Oni koje ćete večeras vidjeti u "Dnevniku" ljubazne i šarmantne - trče iz sobe u sobu, s kata na kat - i uopće ne izgledaju šarmantno
Reporteri su za čitaoce "Starta" snimili priču na temu: kako nastaje "TV-dnevnik". "Bitka" svakodnevno počinje već ujutro i traje do posljednje sekunde prije emitiranja svake storije ove najgledanije televizijske emisije.

Svakog dana međunarodna režija zagrebačkog TV-studija
razmjenjuje svoj program "Dnevnika" s "Eurovizijom"
(foto: Alojz Boršić) 
Usred pustog TV-studija, u gluhoj sobi gdje reflektori vise kao lampioni - izjutra, u vrijeme činovničke "gablec-pauze".

Tri kamere, na selenitskim nogarima, iskopčane.

Prva TV-kamera: Dobro jutro! Kako ste? (pokradeni copyright by Dobroslav Silobrčić).

Druga TV-kamera (dremljivo): Khh, pćih! Zar zrak nije presuh? Znate onaj vic Arta Buchwalda: imao otac tri sina, dva pametna, a treći odlučio da radi na televiziji...

Treća TV-kamera (sekantno): Da, da ... i taj je dobio hitan premještaj u PRESS-centar u ludnicu u Vrapču! Čule smo to, čule sinoć kad je spikerica zaboravila generalnu najavu "Dnevnika" u šminkeraju, što se otkrilo kad su već pokazali sat na ekranu... Baš tako izjadao se netko iz režije snimatelju u slušalice ... Tko zna kakav će biti današnji dan?

Ako se po jutru dan poznaje, ni u zemlji niti u svijetu nije se ništa događalo.

Ama baš ništa!

Kako inače protumačiti dokoni jutarnji mir u redakciji "Dnevnika"!?

Nigdje nikoga. Ili nam se to samo čini? Ne, zaista.

Jedino teleprinter na katu monotono otkucava. "Talijanski carinici danas ne rade." Ih, i to mi je neka vijest!

Deset monitora, režija, "mozak" emisije (foto: Alojz Boršić)


10:00 ... Kidnaping filma



Tko bi rekao da će ta vijest iscijediti potoke znoja iz urednika "Dnevnika" Ante Lentića? Upravo se spustio na rimski aerodrom Fiumicino i preklinje sve moguće predstavnike aerodromskih vlasti.

- Nosim važan film za zagrebačku televiziju koji mora biti večeras emitiran. Molim vas, učinite iznimku!

Carinici odbijaju. Ne dolazi u obzir!

Kako jugoslavenskom novinaru nije jasno da oni danas ne rade?

- Ajte s milim bogom, signore, no, no, e basta!

Momci iz "Alitalie" slušaju natezanje s carinicima i iza njegovih leđa predlažu:

- Dignut ćemo mi film njima ispred nosa i prebaciti ga s vama. Važi? Pustite birokrate neka uživaju ...

Jedan prilog za "Dnevnik" je osiguran.

Lentić razvezuje kravatu ...

Gužva u TV studiju... tek za koji sat (foto: Alojz Boršić)


12:00 ... Herr Horst Jancik psuje



Prije pola sata javio se međunarodnoj režiji, tamo gdje sve podsjeća na komandni centar svemirskog broda, Horst Jancik iz TV-studija u Beču. Izjadao se jugoslavenskom kolegi Tomislavu Jakiću:

- Sjedimo u zimskim kaputima. Kakva svinjarija! Pokvarilo se centralno grijanje... Kod vas griju?

Za razliku od ostalih veza, ova je direktna. U bečkom i zagrebačkom studiju neprekidno su uključeni zvučnici prijemnika. Drugi kontakti s centrima "Eurovizije" uspostavljaju se preko Geneve i Bruxellesa.

Jednom dnevno, nešto pred podne, sve međunarodne režije sastaju se u - eteru zbog razmjene programa za lokalne "dnevnike". Svatko uzima ono što mu odgovara ...

Razumije se, račun se podnosi poslije.

Iz svoje međunarodne režije Zagreb je za vrijeme lansiranja svih "Apolla" bio izravno u vezi s Houstonom.




Odavde je dežurni urednik BBC-a u Londonu primio prvu obavijest o pogibiji engleskih turista na Krku.

Ćaskajući s Tomislavom Jakićem dolazite do zaključka da je Evropa tako smramotno mala da se čovjek uopće ne bi smio hvaliti kad njom proputuje.

- Da - potvrđuje urednik dnevnih emisija Jura Orlovac. - Ono što se prije pola sata zbilo u Hamburgu mi smo u stanju emititrati u "Dnevniku" mada je vijest primljena već u toku emisije.

Ali...


13:00 ... Pod sirenom na razvijanje



Ovako izgleda magnetoskop TV Zagreb
(foto: Alojz Boršić)
Ali zato: film o primanju kod Predsjednika na Brionima hita patrolnim čamcem do obale, od Pule leti u Zagreb iznajmljenin avionom (pa i kroz olujne oblake, jer se na taj način skraćuje let) od aerodroma na Plesu juri na milicijskom motoru pod sirenom na razvijanje u krajnje zapadni dio grada (laboratorij je udaljen od studija pet kilometara) i na kraju krajeva "vozi se" pri završetku emisije - nepregledan.

Zašto?

Jednostavno, vožnja od laboratorija do studija toliko se otegla po zakrčenim ulicama (često i premašila sam let do Zagreba) da nije bilo niti sekunde za prethodnu projekciju filma.

Tada sve ovisi o - najnezamjenljivijim kotačićima "Dnevnika", o realizatorima.

Svaki od njih, kad se navečer vrati kući, kaže ženi da nema ničeg novog u "Dnevniku" što ga je upravo emitirao, ali zato uporno zahtijeva od ukućana da mu saopće kako je tog dana prošao njegov klub. 

Da ne bude nesporazuma: taj rezultat je upravo on objavio u svojoj emisiji...

U tih pola sata za režijskim pultom realizator se pretvara u specifičan TV-robot, nesposoban za bilo kakve percepcije osim za ono čime manipulira na monitorima. 

Pa dobro, i TV-realizator je na kraju čovjek! Može da podlegne prirodnoj potrebi, nesnosnoj zubobolji, nesvjestici, bilo čemu?

TV-realizator Mario Kalebota:

- Toga nema! To se naprosto mora "izblendati", kako kažemo mi na televiziji.

- Baš sve?

- Naravno. I smrt. Odgodite je za pola sata dok "Dnevnik" ne završi, i stvar u redu ... Realizator je taj koji ima sve konce u svojim rukama, i jedini on zna što ide kojim redom.

Urednici "Dnevnika": Stanko Eder i Obrad Kosovac (foto: Alojz Boršić)


16:00 ... Telstar zatajio



Urednik dnevnih emisija Jura Orlovac prilikom montaže
filmskog priloga (foto: Alojz Boršić)
U rano poslijepodne nikad ništa nije u redu. Razočaranja počnu na međunarodnim vezama (zakazani prijenos preko Telstara zatajio!) i kao kakva pošast prošire se domaćim terenom.

Ambiciozni dopisnik iz unutrašnjosti poslao nekoliko stotina metara vrpce o proslavi vatrogasnog društva. U montaži - prvi povišeni glasovi. Tko da odabere samo onih nekoliko sekundi potrebnih za "Dnevnik"! 

K vragu diletanti!

Telefonist s centrale izvještava da je materijal s mora krenuo prema Zagrebu još jutros. Tko ga je ponio, zanima dežurnog urednika koji je već izgubio strpljenje. Neki trgovački putnik, glasi odgovor.

Urednik rezignirano spušta slušalicu. Na pomolu - nova rupa u "Dnevniku". Hajde, pogađaj, hoće li ta dobra duša koja čini uslugu televiziju stići na vrijeme!

Toči se espresso.

Zaduženi za obljetnicu svog kolektiva pošto-poto želi na telefon urednika "Dnevnika". Pristaje da svečanost započne tek kad stigne snimatelj ...

Urednik objašnjava da momentalno nema nikoga pri ruci, ali da će neki kadar sigurno iskoristiti i da uopće nije potrebno da se čeka na snimatelja. Ta ionako se radi o kojoj minuti u "Dnevniku" ...

Uvjeravanje, uvjeravanje, i nakon obostranih časnih riječi - problem je riješen.

U buffetu uz vinjak netko se prisjeća poplave u Zagrebu.

Orlovac je tada ležao pod stolom Gordane Bonetti i dopisivao nove vijesti.




Stanku Ederu nakon povratka iz srušene Banjaluke nisu dopustili da stavi zalogaj u usta od straha da bi ga to moglo uspavati.

Zajednički zaključak:

- Tako ti boga, mi kao da smo uvijek poplavljeni ili potrešeni.

Spikeri Jasmina Nikić i Stjepan Kardoš pod "ravnanjem" TV-realizatora
Marija Kalebote podešavaju svoje tekstove (foto: Alojz Boršić)


18:00 ... "Vozi" do crnog ormara!



Ovdje nepoželjnima odmah pokazuju vrata! Jasmina
Nikić u šminkeraju (foto: Alojz Boršić)
Što je, tu je! Nešto će još i doći - zlu ne trebalo, možda i neće doći, tek projekcija sa spikerima može početi. Sada valja podesiti sekunde i minute prema snimljenom dnevnom žurnalu. A to izgleda ovako:

- Ti "vozi" sve do onoga crnog ormara. Razumiješ?

- A invalidi?

- Ne brini za invalide, neće propasti!

- Što ćemo s odborima?

- Otkud odborima? Samo je jedan odbor...

- Nije nego dva.

- Čekaj ... čekaj ... Da, dva odbora imamo. Nema veze, spojit ćemo ih ...

Ono što će za manje od jednog sata biti emitirano na malim ekranima najednom postaje - zbilja.

Najednom gotovo do podne tihe i mrtve prostorije bivaju prenapučene. 

Nema nijednog slobodnog stola, nijedne slobodne stolice. Nitko vam više ne može posvetiti nijedan trenutak. Oni koje ćete večeras vidjeti u "Dnevniku" ljubazne i šarmantne - trče iz sobe u sobu, s kata na kat - i uopće ne izgledaju šarmantno.

Vjerojatno na takvu je televiziju mislio Art Buchwald kad je izmislio svoj vic.

U tim minutama uoči "Dnevnika" dotad nonšalantni tehničari, laboranti, montažeri u stanju su postići nemoguće.

Ivan Kocon, urednik informativnog programa zagrebačke televizije, bez pretjerivanja napominje:

- Za nas ništa nije nemoguće. 

Nekoliko minuta nakon najave "Eurovizije" da će preuzeti direktan prijenos potresa u Peruu - a što se gotovo poklopilo s početkom zagrebačkog "Dnevnika" - spiker je već držao pripremljen tekst po agencijskim podacima.

Slučaj je htio da su se prizori na ekranu nevjerojatno skladno podudarali s tekstom koji je upravo bio čitan.

Slučaj, sreća, ali i nešto drugo ...


19:30 ... Na svoja mjesta...



Vidljivi finale ipak pripada spikerima. Ipak, zato što "dnevničari" ne vole puno riječi trošiti na spikere (ionako konac djelo krasi!). U stvari i jedni i drugi sličnu muku muče, i spiker mora u studio iako to nije predvidio, pa makar prije toga držao noge u lavoru, kao što se to dogodilo Stjepanu Kardošu.

No, psst! - "Dnevnik" samo što nije krenuo.

Spikeri Stjepan Kardoš i Jasmina Nikić (foto: Alojz Boršić)

U režiji svijetle ekrani monitora. Ima ih deset. Na svakom ekranu monitora ponešto: najave, potpisi za kadrove, špica telekina.

Mikrofon tanak kao kapica flomastera stvorit će od svega toga večerašnju emisiju.

- Idemo! Kadar! Njega isključi, daj ton! Natrag, kreni skop! Reži! Ona! Haile neka čeka! Nemoj kroz studio nisi valjda lud! Opet ona! Telekino! Međunarodni ton! Reži!

Vi sjedite kod kuće u naslonjaču, pred vama treperi ekran televizora. "Dnevnik"! Ništa osobito ...

Isplati li se uopće plaćati televiziju, možda ste zaustili. I normalno nije vam niti na kraju pameti da je tamo negdje u vašem ili susjednom gradu dvjesta ljudi vodilo pravi mali rat za tu polsatnu emisiju koju ste večerali uz - večeru.

I nema vam tko reći da je tog popodneva nestašan vrabac uletio u studio i svojim zivkanjem uznemiravao spikericu Jasminku Nikić, da je helikopter s filmovima zabludio u Rudeš, da je TV-reporter izvještavao s punim cipelama znoja, da je režija pustila filmski prilog kojem nije znala kraj.

Vi ste naučili da u određeno vrijeme gledate TV "Dnevnik".

Napisao: Aleksa Vojinović, obrada: Yugopapir (Start, 1970.)

(foto: Alojz Boršić)

Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)