Ivana Legin, mala gošća na novoj ploči Zdravka Čolića: Imam sve petice - i momka! (1990)




Goran Bregović nam je poslao snimak koji je Ivana slušala i samo za jedan vikend ona i Goran obavili su posao oko snimanja u Beogradu. Goran je, kako čujem, uživao radeći sa Ivanom. A kod nje konkretno, najvažnije je da stekne povjerenje u onoga s kim radi i onda nema nikakvih problema


Upravo kada je počeo blijediti lik one sićušne, pjegave i riđe djevojčice, koja je u filmu Ademira Kenovića "Kuduz" maestralno odigrala lik Alme, kad ono, kao vaskrsenje, evo je opet, u sasvim novoj ulozi. Ne filmskoj, već pjevačkoj. U maniru majstora rapa, Ivana Legin odradila je, naravno opet sjajno, pratnju na novoj ploči Zdravka Čolića. I to u melodiji, obradi poznate ciganske "Čaje šukarije" koju ovaj interpret i autor aranžmana Goran Bregović smatraju jednim od aduta novog projekta.

Zdravko Čolić i Ivana Legin na sarajevskoj
promociji LP-ja "Da ti kažem šta mi je"
(foto: Ven)
Prije godinu dana bila sam u posjeti kod ove djevojčice i ostalih članova njene porodice. 

Konstatujem da je za godinu dana Ivana malo narasla, postala naravno starija, stekla status prvačića i izgubila - prve zubiće. 

Primjećujem da ima i nešto drugačiju frizuricu, a ostalo - sve je isto.

I dalje mi se čini nestvarnom, gotovo prozirnom, kao lik iz daleke bajke. 

Svijetle okice pokrivene bijelim trepavicama stalno su u pokretu, a sitno, živahno tjelašce nikada mirno i gotovo predodređeno za akciju. 

Reakcije i ponašanje, reklo bi se zdravo dječije. Ni film, a ni trenutno svjetla muzičke pozornice nisu nimalo izbacili Ivanu iz dječije svakodnevice, ispunjene znatiželjama, prvim školskim saznanjima, maštom i igrom. 

A i roditelji ove svakako obične-neobične djevojčice, ponovo stičem dojam, izlete svog djeteta u, za mnoge primamljivi a daleki svijet umjetnosti, estrade, blještavila reflektora i javnosti shvataju sasvim realno, kao nešto što se sada događa, a što nije prevashodnost, opterećenje i za budućnost.

Pri susretu, kratko se pozdravila i uz ciku i galamu otrčala za svojim mlađim bratom Viktorom... 

Valjda već sa iskustvom sa nepoznatim, trči po sobi kao da nikog stranog nema. 

I tek na moj poziv smješta se do mene, gleda me pravo u oči i čeka da je pitam. 

Pitam je ko je kupio prekrasni kimono njoj i njenom bratu, a ona ustade, otrča do stola i donese mi lutkicu u stilu barbike i reče:

- Mama mi donijela iz Kine. I Vikiju robota.


Šareno, pa žuto



A onda se nastavi šepuriti i zagledati uz široki krezubi osmijeh. Sve do trenutka dok nije bljesnuo blic s fotoaparata. Umjesto prošlogodišnje primjedbe da joj je sve žuto pred čima, sada veli da joj je šareno, te se ponovo smjesti do mene, kao iza zaklona. 

Pitam je kako joj je u školi, a ona će, klimajući glavnom i tražeći mamin pogled kao znak potvrde i odobravanja:

- Odlično... Imam sve petice, ali sa tačkama i crtama. A to ti znači da nisam bila baš najbolja, da sam ostala nešto dužna... Najbolja moja drugarica zove se Aneta. A učiteljica Vukica. Znaš, ona je učila i mog tatu. I kaže da je bio odličan đak. A tata mi je pričao da je samo jednom bio u ćošku, ali ne što je stvarno bio kriv, već zbog svog druga.

Ivana u razgovoru sa novinarkom Vena Radmilom Ferizović (foto: Ven)


Prve petice



Mama Biljana klima glavom i dobacuje da je Ivana pomalo neuredna, a ispred mene je već sveska i stranica na kojoj je ubilježena prva petica.

Listamo zajedno dalje i ponavljamo priču o dedi i repi. 

"...Povuci i potegni i iščupaše repu!"

Biljana, diplomirani ekonomista, i Stanislav Legin, dipl. inžinjer elektrotehnike, smatraju da je glumački, a i pjevački poziv veoma težak. 

Nakon "Kuduza", mislili su da je ta vrsta avanture kako za njihovu kćer, tako i za njih, okončana. 

No u međuvremenu, Ivana je snimila ulogu djevojčice Zorice u seriji "Aleksa Šantić", te stekla novo iskustvo i u pjevanju, odnosno rappovanju.

- Zanimljivo je da smo suprug i ja smatrali da Ivana nije muzikalna. A do ovog angažmana došlo je nakon razgovora sa Ademirom Kenovićem. I ja i suprug bili smo pomalo u dilemi, ali složili smo se sa Ademirovom konstatacijom da je Ivana sada ovakva ličnost i da to treba, da kažem, iskoristiti. 

To je i prevagnulo u našoj odluci.

Inače, Goran Bregović nam je poslao snimak koji je Ivana slušala i samo za jedan vikend ona i Goran obavili su posao oko snimanja u Beogradu.

Goran je, kako čujem, uživao radeći sa Ivanom. 

A kod nje konkretno, najvažnije je da stekne povjerenje u onoga s kim radi i onda nema nikakvih problema. 

Veoma je adaptivna osoba, još sklona improvizaciji, veli Biljana Legin.

Sav doživljaj sa festivala "MESAM" Ivana kratko svodi na gestikulaciju rukicama i napravljeno slovo od kažiprsta i palca, što treba da znači odlično

Mama joj je, veli, pomogla da izabere haljinicu, imala je dvije probe, a ostalo vrijeme na Festivalu igrala se sa svojom rodicom Anom

Zdravko Čolić joj je rekao da je sjajna, a bila je i na koktelu u "onom lijepom hotelu, do jedan i pet po mraku i sve joj se činilo da je već jutro".

- Kada smo se ja i tata vratili kući, zvali su me Ademir i Snježa da mi čestitaju. Ademir stalno ponavlja da sam genije!

Brat i sestra Viktor i Ivana Legin (foto: Ven)


Baš je sladak



- Pa, jesi li?

- Pa jesam... (gleda u mamu...) Ma, nisam. Učiteljica mi je rekla da nije važno šta ja radim. Ali, tako je sigurno rekla zbog ostale djece. Sigurno! Djeca iz razreda me ništa ne pitaju, samo oni, stariji. 

Stalno me ispituju da li sam naučila brojati. Znaš ono iz filma, kada iza šest kažem 17, 18... Da ti nešto još kažem...

Primiče se i šapuće mi da ima momka. 

Potom me gleda iščekujući reakciju i smijulji se premećući dlanove rukica.

- Zove se Amir i ima frizuru ko jež. Tako ti i moj tata sada izgleda. A nosi i male naočale. Baš je sladak!

Potom se diže i stavi na gramofon ploču Zdravka Čolića

Nastade ples nasred sobe i pjevanje na sav glas. 

Pridruži joj se i Viktor i nakon samo jednog trenutka ples i pjesmu zamijeni plač.

Posjetu završavamo pred večernji Dnevnik. 

Ivana mi nudi da ostanem kod nje na spavanju, ali Viktor se buni. 

Na odlasku, kratko mi mahnu rukicom i otrča za svojim bratom da ispituju šta sve može jedan robot iz Kine. 

I dok se vrata zatvaraju, čujem je gdje mi dobacuje da tekst napišem ćirilicom, da ga i sama može čitati. Kaže da još nije naučila latinicu u školi.

Napisala: Radmila Ferizović, obrada: Yugopapir (Ven, novembar 1990.)



Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)