Sue Townsend: "Provešću Adrijana Mola kroz Jugoslaviju, makar na dan-dva!" (1987)


Stigla i oduševila četu novinara, kritičara, foto-reportera, književnika i pjesnika svojom jednostavnošću, druželjubivošću, izravnošću kojom je odgovarala na stotine svakojakih pitanja, svojom prijaznošću i znatiželjom koja nije samo tipično ženska 


Da nije Britanka, bila bi sjajna Jugoslavenka... 


Više se i ne sjećamo tko je izrekao tu, usput zabilježenu, opasku o britanskoj spisateljici Sue Townsend, autorici u nas popularnih romana Tajni dnevnik Adriana Molea i Novi jadi Adriana Molea, ali opaska je u skladu s njezinim obećanjem da će svog književnog junaka provesti kroz Jugoslaviju - makar na dan ili dva, turistički - već u svom trećem romanu o njegovu životu, odrastanju i sazrijevanju 1993. godine, čim Adrian navrši dvadeset i šestu. 

Hoće li uistinu biti tako zapravo i nije važno: opaska o Jugoslavenki Sue i obećanje o Adrianu u Jugoslaviji u prvom redu iskazuju neuobičajen emotivni naboj obostrano p(r)obuđen za njezina boravka u Zagrebu, gdje je stigla na zajednički poziv naše redakcije Studija i jugoslavenskog izdavača njezinih romana, Nakladnog zavoda Znanje

BBC ekranizacija "Adrijana Mola" ubrzo
je stigla i na našu televiziju (Studio, 1988) 
Stigla i oduševila četu novinara, kritičara, foto-reportera, književnika i pjesnika svojom jednostavnošću, druželjubivošću, izravnošću kojom je odgovarala na stotine svakojakih pitanja, svojom prijaznošću i znatiželjom koja nije samo tipično ženska. 

Od aerodroma, gdje su je dočekali studijevci i predstavnici Znanja, foto-reporteri i ekipa Zagrebačke TV, do zasebnih intervjua Svijetu i Omladinskom radiju (kojom je prilikom hrabro branila svoje književne boje u duelu s raspoloženim književnim kritičarom Nikolom Petkovićem) i konferencije za štampu u zagrebačkoj Esplanadi u još jednom od njezinih susreta sa, s pravom, znatiželjnom domaćom štampom. 

Nismo ni pokušali izbrojiti koliko je svojih romana potpisala Zagrepčanima s beskrajnom strpljivošću, mučno se privikavajući na naša imena i koliko je puta morala stisnuti ruku ljudima, osobito tinejdžerima koji su joj prilazili nimalo bojažljivo, mada neuobičajeno ozbiljnih lica...

Pokazalo se, tako, da autorica jednog intimnog dječačkog, šarmantnog, nimalo naivnog, i ne samo duhovitog pubertetskog dnevnika dosad prevedenog na dvadeset i tri jezika, te pretvorenog u mjuzikl i TV seriju i ne može biti drukčija nego isto tako šarmantna, nimalo naivna i ne samo duhovita. 

Zato će - obistini li se njezino obećanje o tome da će Adrianu priuštiti nekoliko dana jugoslavenskog iskustva u trećem romanu - biti više nego zanimljivo pročitati kako je doživjela:

... zagrebačke restorane i hotele, 

... opsežne mjere sigurnosti u povodu Univerzijade (jedva smo je uvjerili da smo ih bili dužni provesti), 

... prvi put troznamenkastu inflaciju u jugoslavenskoj povijesti ("Koliko, onda, zapravo vrijedi novac koji sam dobila za funte?"), 

... nizak prosječni republički osobni dohodak po radniku ("Samo osamdeset britanskih funti mjesečno?!"),

... a visok prosjek posjećenosti trgovina i restorana... 

Široka duha, dobronamjerna, s mnogo razumijevanja za sve naše teškoće, uvjereni socijalist zaljubljen u novac (a zašto da ne?), svjetska putnica, dijabetičarka koja je neizostavno morala kušati domaću rakiju i suho bijelo vino, poklonica sportova na vodi, domaćica i majka četvoro djece, samoobrazovana žena koja je prezirala formalno školovanje, gurmanka, obožavateljica kineske kuhinje i morskih plodova, oštra kritičarka britanske vlade ("Mrzit će me nakon svega što sam ovdje rekla"), brineta grlena smijeha i (ne samo od smijeha) prerano izborana lica, plavih očiju, ukusno odjevena, uvijek raspoložena, samo na trenutke zamišljena ili izgubljena u rečima koje će tek dospjeti na papir... 

To je, eto, Sue Townsend, britanska spisateljica o kojoj zapravo nitko ništa u nas nije znao prije njezina dolaska u Zagreb i velikog intervjua Studiju u prošlom broju, mada su njezini romani govorili o njoj i više nego što smo uspjeli pročitati. 

Dirnuta dočekom, pažnjom, popularnošću ili povremenim neskrivenim obožavanjem svojih jugoslavenskih čitalaca, bila je i otišla pomalo zbunjena, oduševljena Zagrebom u kojemu je kao i u Jugoslaviji - boravila prvi put.

napisao: Dubravko Stojsavljević, snimio: Željko Čupić, obrada: Yugopapir (Studio, jul 1987.)

Sue Townsend u Zagrebu (klik za uvećanje)


Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)