JAT - Saobraćaj se sve više seli na nebo, grade se aerodromi u Surčinu i Ćilipima! (1960)




Flota JAT-a sastoji se danas od 23 aviona i to 13 tipa DC-3, šest IL-14, tri CV-440 ("Metropolitan") i jednog DC-6B. U punoj ljetnoj sezoni ti avioni s ukupno 650 sjedišta prevoze putnike na 20 domaćih i desetak inozemnih linija. Beograd i Zagreb postaju značajne luke međunarodnog avionskog prometa, pa je - što avionima JAT-a, a što avionima inozemnih avionskih kompanija - Jugoslavija povezana sa 19 gradova u 16 evropskih zemalja

Ovdje na aerodromu Zemun (a valjda i na drugim aerodromima za civilno zrakoplovstvo u zemlji) stoji toranj s pročeljem od stakla, odakle puca nesmetan vidik na pistu, na čitav aerodrom i daleko u okolicu. Taj toranj kao da je vremenom i prostorom odijeljen od svega što ga okružuje. Kažem vremenom, jer dok tu dolje, na zidnom satu u aerodromskoj restauraciji, kao i na svim urama širom zemlje, kazaljke označuju 9 sati, u tornju je na svim zidnim i stolnim satovima - točno sat manje.


Kažem prostorom, jer ovi ljudi u plavim odorama sa zlatnim krilima na prsima, ovdje u Operativnom centru Uprave civilnog vazduhoplovstva, u svako doba dana i noći razgovaraju s Londonom ili Moskvom, Budimpeštom ili Parizom, Rimom ili Pragom lakše negoli susjede u nekom banatskom selu jedna s drugom "preko šora". 

Eto, na radio-uređaju kratkog vala javlja se ženski glas na engleskom:

- Halo Beograd, halo Beograd, ovdje Budimpešta! Njemački putnički avion delta-alfa-norma poletio iz Budimpešte u 8 sati i 21 minutu na putu za Tiranu. Bit će nad Suboticom u 8:51.

Jat statistika (1947 - 1959)
- OK, hvala - odvraća u mikrofon radiotelegrafist Aleksandar Stefanović.

Na mom ručnom satu već devet i po, pa da mi nije poznato, da ovdje vrijeme mjere po Greenwichu, pomislio bih da se službenica u Budimpešti zabunila, ili da je taj njemački DAN već odavna preletio Suboticu.

- Jenki - juniform - alfa - bravo - bravo, javite mi se kad stignete nad Umku - poziva Mladen Janković.

- U redu, javit ću se - čuje se odgovor radiotelegrafista iz YU-ABB, i Mladen prelazi na drugi radio-uređaj, na tzv. "Homer-aparat", jer je jutro oblačno.

U 8.36 sati (prelazim i ja na zapadnoevropsko vrijeme!) javlja se opet poznati glas iz Budimpešte:

- Halo, Beograd, delta-alfa-norma traži dozvolu za ulazak u Jugoslaviju kod Subotice, na visini od 12.000 fita, ali ga vi ne čujete.

- U redu - odvraća Stefanović - javite mu da je ulaz slobodan.

Ženski glas s budimpeštanskog aerodroma na engleskom potvrđuje prijem dozvole za njemački avion i zahvaljuje dvjema riječima na srpskom: 

"Hvala lepa".

Avion iz Titograda YU-ABB već je stigao nad Umku i javlja se radiotelegrafistu Jankoviću.

Ovdje je, nad beogradskim aerodromom, oblačno i zato Janković ukopčava "Homer-aparat". Na ekranu uređaja zelena, ravna crta pokazuje poziciju titogradskog aviona prema pisti, na koju taj avion treba da sleti.

- Pravac sjeveroistok! - dirigira Janković u mikrofon. Tamo negdje nad Obrenovcem, avion, koji je do tada letio nad oblacima, sad je valjda već uronio u njih i leti "na slijepo", prepuštajući se potpuno vodstvu čovjeka za Homer aparatom.

Kad je, otprilike četvrt sata kasnije, izronio iz oblaka, bio je točno nad pistom, na koju je mirno i sigurno sletio. Izašli su iz njega putnici, a poslije njih, radiotelegrafist i pilot. Već su s vrata aviona pogledali prema tornju i mahnuli kapama.

Pozdrav? Ili znak zahvalnosti?

Mladen Janković se zadovoljno nasmiješio.

S Budimpeštom je danas dosta posla: u 3:40 javlja ženski glas, da je u 8:31 s budimpeštanskog aerodroma uzletio istočnonjemački avion DM-SAM, da leti na visini od 12.000 fita (3600 metara) i da će biti nad Suboticom u 9:02.

U 8:54 oglasio se radiotelegrafist sa DM-SAM. Javlja da je u 8:49 preletio far BG (madžarsko mjesto Kiskunfelegyhaza), pa traži dozvolu i visinu za ulazak na jugoslavenski teritorij.

Točno u 9:04 DM-SAM je proletio nad Suboticom.

Ni taj avion, kao ni onaj DAN, koji je na tom istom mjestu uletio u Jugoslaviju nekoliko minuta ranije, neće se spustiti na naše tlo. 

Jedan će u Tiranu, drugi u Atenu.


Ubilježeno na magnetofonskoj vrpci



I jedan i drugi će se na preletu prijaviti svim farovima duž koridora za međunarodni putnički zračni promet nad našim tlom i otići dalje, a da ni Aleksandar Stefanović, ni Mladen Janković, ni Obrad Minić - nijedan od tih ljudi, koji su s njima bili u radio-vezi s ovog tornja na beogradskom aerodromu, neće nikada doznati kako se zovu i kako izgledaju ljudi koji su ih danas s neba nad sjevernom granicom pozdravili s "Dobro jutro" i koje su oni dočekali i otpratili s uobičajenim "Sretan let".

Četvrtkom, kad je promet na našem nebu najveći, 28 aviona inozemnih zračnih kompanija preleti naše granice. Desetak ih se spusti na naše aerodrome, ali većina nastavlja let bez spuštanja.

U punoj ljetnoj sezoni bit će ih mnogo više.

Nadlijeću Jugoslaviju i mlazni avioni "Boeing 707" američke PAA na svom putu oko svijeta u jednom ili drugom smjeru. 

Gore u zraku promiču putnički mlažnjaci "Elektre" nizozemske agencije KLM, na svom putu za Kairo ili Istambul. Prelaze granice bez brklje i carinika "Caravelle" skandinavske kompanije SAS, sovjetski "TU-104", turbomlaznjaci "Viscounti" albanskih, austrijskih, njemačkih, iračkih, iranskih i afganistanskih kompanija.

Među ljudima, koji nisu upućeni u tajne putničkog transporta, malo tko zna što je "Amberten" ili "Ćilibar 10". 

Ali, ako bilo kojeg zrakoplovnog stručnjaka upitate za "Amberten", dovest će vas do karte Evrope, na kojoj se vidi linija, obojena ćilibarski žutom bojom, i reći će vam da je to jedna od najprometnijih međunarodnih trasa za avionski transport, koja vodi od Londona preko Francuske, Njemačke, Austrije i Jugoslavije za Bliski i Srednji Istok. 

A navigacioni radiofarovi u Št. Ilju, Zagrebu, Slavonskom Brodu, Mitrovici, Beogradu, Topoli, Skopju Gevgeliji, na jugoslavenskom dijelu međunarodne trase, svakodnevno bilježe prolazak velikih zračnih kolosa nad našom zemljom. 

Oni katkada lete veoma visoko, uspinju se na nekoliko tisuća metara, tako da ih mi sa zemlje ni ne vidimo, ali putnici u tim avionima znaju da prolaze nad Jugoslavijom. Ako se njihov avion ovaj put ne spusti na naše tlo, uslužne će stjuardese ili vodiči putem zvučnika u avionu objaviti putnicima:

- Nalazimo se nad Jugoslavijom.

I reći će nekoliko riječi o dolinama i brdima, o poljima i rijekama nad kojima prolaze, reći će nešto i o ljudima koji tu žive.

Odozdo, iz navigacionih radio-farova, pilotima tih aviona stizat će Morseovim znakovima i pomoću najsuvremenijih radiotelegrafskih uređaja, detaljne upute o atmosferskim prilikama, koje ih očekuju na njihovom daljnjem letu, i svaka ta dragocjena informacija bit će plaćena jednom već međunarodnom avijatičarskom frazom: 

"OK, thank you!"

... dok avion ne prijeđe u nadležnost slijedećeg radio-fara na svom letu.

Javit će se i ovamo, ovom tornju na zemunskom aerodromu, a svaki razgovor, svaki Morseov znak kontakta sa stranim avionom bit će ubilježen na magnetofonskoj vrpci. Zbog opreznosti: ukoliko dođe do kakvog nepredviđenog slučaja, te će magnetofonske zabilješke poslužiti kao dokument točnosti informacija, koje je avion u preletu dobio iz ovog centra.

Dolje, u aerodromskoj zgradi, postoji još jedna veza s aluminijskim pticama na nebu. 

To je operativni radio-centar Jugoslavenskog aerotransporta. On je u kontaktu sa svim JAT-ovim avionima, koji se u tom trenutku nalaze na nebu, bilo nad Jugoslavijom, bilo nad kojom drugom zemljom.

Dežurni će radiotelegrafist primiti prilikom svakog uzletanja ili spuštanja JAT-ovog aviona najvažnije informacije o toku leta. Na velikim zidnim kartama Evrope i Jugoslavije, što vise tu o zidu, svaki se čas premještaju mali olovni avioni, što označuju pozicije, na kojima se pojedini JAT-ovi avioni nalaze u tom trenutku.

Danas je petak, i dežurni JAT-ov radiotelegrafist Svetozar Gajicki prima Morseovim znakovima poruke svojih drugova u zraku.

On zna da je sada, u 15.10 sati, avion YU-ABF na putu za Skopje negdje nad Prištinom, a YU-ABD, koji leti prema Titogradu, sada je nad Mojkovcem. Taj avion se već mimoišao sa YU-ACB, koji iz Titograda leti za Beograd, i sad je negdje nad Suvoborom.


Ceste postaju preuske




Svetozaru Gajickom javlja se i YU-AFB, koji upravo uzlijeće s minhenskog aerodroma:

- Penjemo se na 8500 fita i krećemo prema Parizu. Ovdje je vrijeme vedro. U Pariz ćemo stići u 16:58.

- To je Puniša Pavić - prepoznaje Gajicki radiotelegrafistu iz aviona, po načinu na koji ovaj tipka Morseove znakove.

Malo kasnije stiže i obavijest s aviona YU-ADK, koji je upravo uzletio iz Atene za Kairo.

YU-ADB je malo prije, na putu iz Frankfurta, sletio u Beču i sada javlja da će uskoro krenuti prema Zagrebu.

U 15:30 javlja se YU-ADF s praškog aerodroma:

- Za deset minuta krećemo prema Beogradu.

Tri minute kasnije čuju se znakovi sa YU-ABF:

- Stigli smo u Skopje!

- Kakav je let ? - šaljemo u 16 sati pitanje radiotelegrafistu aviona YU-ADF, koji tog časa obavještava, da je uzletio s praškog aerodroma.

- Dobar - stiže odgovor.

- Koliko imate putnika?

- Sedmoro. Tri Čeha i četiri Nijemca. Ni jednog Jugoslavena. Kakvo je vrijeme u Beogradu?

- Oblačno, a kod vas?

- I mi letimo u oblacima na 2400 metara visine. U Pragu je snijeg.

Radio-intervju na udaljenosti od nekoliko stotina kilometara je tu prekinut.

Svetozar Gajicki napušta radio-uređaje, da minijaturnim olovnim avionima označi na karti nove pozicije JAT-ovih aluminijskih ptica na putu. Tek onda kad se i posljednji avion toga dana spusti na cilj svoga leta, za Gajickoga će posao biti dovršen.

A posla je svakog dana sve više, jer je sve više novih JAT-ovih linija. 

Flota JAT-a sastoji se danas od 23 aviona i to 13 tipa DC-3, šest IL-14, tri CV-440 ("Metropolitan") i jednog DC-6B. U punoj ljetnoj sezoni ti avioni s ukupno 650 sjedišta prevoze putnike na 20 domaćih i desetak inozemnih linija.

Beograd i Zagreb postaju značajne luke međunarodnog avionskog prometa, pa je - što avionima JAT-a, a što avionima inozemnih avionskih kompanija - Jugoslavija povezana sa 19 gradova u 16 evropskih zemalja.

Na naše aerodrome slijeću avioni redovitih linija iz Londona (britanske kompanije BA), iz Moskve ("Aeroflot"), iz Varšave (LOT), iz Budimpešte (MALEV), iz Bukurešta (TAROM), iz Sofije (TAPSO), iz Züricha ("Suissair") iz Praga (ČSA), iz Berlina ("Interflug" i "Deutsche Lufthansa") i iz Beča (AUA).

Taj silni i svakodnevno sve veći zamah avionskog prometa u našoj zemlji nametnuo je potrebu da se grade novi, suvremeniji aerodromi i da se opskrbe najmodernijim uređajima, neophodno potrebnim za tako veliki zračni promet.

Nakon novog zagrebačkog aerodroma Pleso, koji je 2. rujna prošle godine predan prometu, do kraja ove godine dovršit će se i predati saobraćaju novi beogradski aerodrom u Surčinu.

Prošle je godine proradio novi titogradski aerodrom Golubovci, a ove je godine počela izgradnja novog dubrovačkog aerodroma, kod sela Ćilipi u Konavlima. 

Taj će aerodrom biti uvršten u međunarodnu klasu i uključen u mrežu velikih međunarodnih aerodroma. Njegova će pista biti duga 1650, a široka 45 metara, ali će biti tako sagrađena, da će se moći produžiti i do 2000 metara, ako se ukaže potreba za slijetanje prema instrumentima, bez vanjske vidljivosti.

Aerodrom Dubrovnik bit će opskrbljen najsuvremenijim radio i telekomunikacionim uređajima i na nj će moći slijetati avioni od 33 do 64 tone težine.

Računa se da će dubrovački aerodrom biti jedna od važnih tranzitnih zračnih luka u avionskom prometu između Evrope i Bliskog, odnosno Srednjeg Istoka.

Neće proći mnogo vremena i na našem će teritoriju biti više takvih aerodroma. Avionski je putnički promet sve veći. Ceste postaju preuske, a vlakovi i brodovi prespori. Saobraćaj sve više seli na nebo...

napisao: Ratko Zvrko, obrada Yugopapir (Globus, april 1960.)



Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)