Dino Dvornik, nastajanje pop fenomena: Nema gramofon, ne sluša kasete!


Kada je marta 1984. rediteljka Ljiljana Jojić najavila svoju novu TV dramu, s oduševljenjem je progovorila o glumačkom talentu 20-godišnjeg Dina Dvornika. Domaći mediji su sa velikom pažnjom propratili prve ozbiljnije glumačke korake Dvornika juniora u Jojićevoj drami "Jedаn cijeli ljudski vijek", i činilo se da je njegova avantura sa grupom Kineski zid tek kraći muzički predah na putu pronalaženja prave životne okupacije. Ipak, četiri godine kasnije, Dino se vraća na muzičku scenu kao kantautor na "Zagreb-Festu" 1988, a ubrzo i magazin Pop Rock najavljuje njegov prvi album i predviđa mu uspešnu karijeru. Tek septembra 1990. i zagrebački Studio najzad mu posvećuje više pažnje, kada najavljuje izlazak njegovog maksi-singla "Jače, manijače". Evo svih tih članaka...


(TV Novosti, mart 1984): Iаko nаm se TV progrаm u poslednje vreme sve više pretvаrа u kinoteku, u TV Zаgreb ipаk ne zаpostаvljаju određene kаtegorije: nа primer, drаmski progrаm i dаlje je „jаk“ s obzirom nа ono što nаm je ponudio u poslednje vreme, а i nа ono što nаm nаjаvljuju njegovi „oci“ (rаdi se zаprаvo o „mаjci“ Pаlmi Kаtаlinić, urednici Drаmskog progrаmа TV Zаgreb) zа godinu 1984.

Studio, 1985: Najava emitovanja
Uprаvo se pripremа TV drаmа s nаslovom „Jedаn cijeli ljudski vijek“, premа scenаriju Zdenke Novotni i po režiserskoj zаmisli Ljiljаne Jojić. Drаmа će imаti dvа delа, po sedаmdesetаk minutа.

O čemu se rаdi u drаmi? Zgodnа je to kronikа jedne zаgrebаčke porodice sа snаžnim češkim genimа. Trebа znаti dа puno zаgrebаčkih fаmilijа vuče korene iz Čehoslovаčke. TV drаmа „Jedаn cijeli ljudski vijek“ pričа o sаzrevаnju jednog od nаjmlаđih člаnovа porodice, koji u izuzetno teškoj 1942. imа 17 godinа, i u tom uzrаstu bivа sukobljen sа silаmа zlа, nа koje mlаdаlаčki instinktivno, аli isprаvno reаguje.

Olgа Spiridonović je u TV drаmi bаkа. „Uzelа sаm je iz nekoliko rаzlogа“ kаže režiserkа Ljiljаnа Jojić. „Onа je u drаmi Čehinjа, i uprаvo nаm odgovаrа njen nešto drugаčiji аkcenаt. Uz to, onа odiše i kаo čovek i kаo glumicа tolikom ljudskom toplinom, dа je izvаnredno odgovorilа liku kаko smo gа zаmislili. Izvrsno je odigrаlа svoju ulogu!“

Glаvni su glumci još i Drаgo Mitrović i Ivo Gregurović, otаc u drugom delu drаme već odrаsle dve ćerke i 17-godišnjeg sinа.

E, sаd decа... Sinа igrа niko drugi do Dino Dvornik, а ćerke Anjа Šovаgović (vezа: istoprezimeni otаc Fаbijаn) i Enа Begović. Anjа, uprkos svojoj mlаdosti, već neko vreme dokаzuje dа jаbukа ne pаdа dаleko od drvetа. Enа je već lepo dokаzаlа svoj tаlenаt. 

A Dino Dvornik? Ne trebа, nаdаmo se, objašnjavati sa kojeg je stabla sad ta jabuka...

Opet dajemo reč režiserki Jojićevoj:

- Dino je imao desetak godina kad sam u Splitu snimala nekakav kratkometražni dokumentarni film. Glavnu ulogu, splitskog dečačića, igrao je baš on. Već tada sam videla da je rođeni glumac! Kad sam se pripremala za realizaciju ove drame, tražila sam po Akademiji nekog mladolikog studenta koji bi mogao odigrati ulogu 17-godišnjaka. 

Originalni naziv članka i izbledela fotka Anje
Šovagović, Ive Gregurevića i Dina Dvornika
Neverovatno - naletela sam na još jednog "sina" - bio je to Igor Serdаr, sin Ive Serdаrа. Kаko je on tek nа prvoj godini Akаdemije, premа propisimа ove škole još ne sme u „tezgu“... Ondа sаm telefonirаlа u Split i Dino je došаo. Bilа sаm sigurnа dа kroz ove godine tаkаv tаlenаt nije mogаo zаmreti.

I nije! Dvornik mlаđi nа snimаnju je još bio mаlo sputаn. Prisustvovаli smo, u Vili "Omčikus" u podsljemenskom delu Zаgrebа prvoj klаpi uprаvo onog delа drаme u kojem se Dino pojаvljuje kаo odrаstаo dečаk. 

U toj sceni on ne govori, а oko njegа se vrte njegove ljupke „sestrice“. Nije to još šаrm njegovog „pаpe“, аli tu je očevа visinа, stаmenost, smisаo zа humor. Kаko su nаm rekli neki člаnovi ekipe, onаko po zаgorski: „Mаli ti je fest glumаčki nаvudren...“

Kаdа ćemo drаmu videti? Režiserkа kаže: nа jesen. Moždа i rаnije.

Napisao: Mitjа Čepe 

(Pop Rock, april 1989): Split ima svoj festival, „Hajduka”, grupu Magazin, Olivera Dragojevića, Đavole, Borisa Dvornika... Odnedavno, jos jedan Dvornik krči put ka popularnosti. Dino, mlađi sin poznatog glumca, oglasio se LP pločom „Dino Dvornik”, koja je svojim modernim zvukom prijatno iznenadila publiku.


Dinova prva slika u Pop Rocku
Dino Dvornik nije debitant u pravom smislu reči. Pre šest godina, bio je član splitske funk grupe Kineski zid, koja je za sobom ostavila istoimeni album. Mada je svirao neobičnu muziku, ovaj zanimljivi sastav nije potrajao. Imao je (baksuznih) trinaest članova, pa je često dolazilo do svađa i nesuglasica. 

- Bio je problem, objašnjava Dino, smestiti trinaest osoba u hotel, usaglasiti njihove stavove na probama i naći dovoljno prostranu binu, na kojoj se ne bi gurali.

Danas su neki članovi Kineskog zida u grupi Tutti Frutti Band, a Dean, stariji Dinov brat, koji je takođe svirao u bendu, živi u Čikagu. Tamo se bavi muzikom u jednoj funky grupi. Kako kaže Dino, postoje šanse da snimi ploču za američko tržište.

Posle razlaza grupe Kineski zid, Dino je napravio pauzu dugu pet godina. Iskoristio ju je za nova muzička istraživanja. Naučio je da svira mnoge instrumente, počeo je da piše pesme, boravio po nekoliko meseci u Londonu... Konačno, na festivalu "Zagreb ’88" debitovao je kao kantautor. Pesma "Tebi pripadam" donela mu je nagradu stručnog žirija za najbolju kompoziciju.

Poznato je da se na zagrebačkom festivalu okupljaju pevači i sastavi koji pevaju šlagere, otužne balade, melodije sa grčkim, mediteranskim i raznim drugim melosima. Zato je pojava Dina Dvornika zaista predstavljala pravo iznenađenje. Sa dva momka, istrčao je na binu sa tamnim naočarima i imidžom u fazonu trija Bros

Moderna produkcija, ubitačan ritam, dobar aranžman i njegov interesantni promukii vokal učinili su svoje. Žiri je izglasao nagradu debitantu koji obećava.

- Od samog festivala nisam mnogo očekivao, priča Dino. - Želeo sam samo da se što bolje predstavim publici. Čim sam otpevao svoje, obukao sam jaknu i izjurio iz dvorane, kako bih što prije pogledao snimak na videu. Srećom, na vrijeme su me zaustaviii i objasnili da sam nagrađen. Ne mogu da opišem svoje iznenađenje i zadovoljstvo!

Uspeh na festivalu bio je uvertira za album „Dino Dvornik". Materijal je snimljen u studiju Nenada Vilovića u Splitu, uz pomoć Dragana Lukića (inače klavijaturiste Đavola) i ponuđen „Jugotonu”. Autor muzike, aranžer i producent je Dino Dvornik. Sam je i otpevao sve prateće vokale, svirao klavijature i udaraljke i programirao ritam-mašinu. Autor je teksta pesme "Ti si mi u mislima".


Na ploči se nalazi osam pesama, od kojih se izdvajaju brze numere "Zašto praviš slona od mene", "Ti si mi u mislima", "Baš sam ljut", pomenuta "Tebi pripadam", balada "Ljubav se zove imenom tvojim". Atmosfera na ploči nije tipična za naše podneblje. Svaka pesma donosi zarazne ritmove, mnogo udaraljki, pregršt duvača, u nekima se čuje i jazzerski klavir, zvuk je bogat, prepun pratećih vokala...

Tekstovi su uglavnom ljubavni, melodije efektne, prekinute instrumentalnim deonicama gitare ili saksofona. Kao paralelu u muzici stranih izvođača, osećaju se uticaji i ideje Terensa Trent D’Arbija (Terence Trent D'Arby), Prinsa (Prince) i neke vokalne finese i uzdasi Majkla Džeksona (Michael Jackson). Da li su ovi uticaji namerni?

- Ne mogu poreći da se moja muzika približava svetskoj,  kaže Dino. - Uostalom, to mi je bio i cilj. Mnogo slušam muziku po disko-klubovima i nije čudo da sam upio raznorazne detalje, ritmove i ideje. Inače, kod kuće nemam gramofon, ne slušam ni kasete, tako da svjesno nisam ni od koga ništa "pozajmio". 

Strašno volim da igram u diskoteci i draga mi je svaka muzika koja ima dobar ritam. Tu atmosferu sam želio i na svojoj ploči. U muzici je već sve izmišljeno. Čak ni Prins nije originalan. Svi znaju da kopira legendarnog Džemsa Brauna!

- Da li Dino Dvornik ima svoje favorite među domaćim muzičarima?

- Prije svega, želim da istaknem da ono što ja radim niko ne radi na domaćem terenu. Ne bježim od svjetskih uticaja, jer ne možemo stalno ubacivati folklorne elemente u pjesme sa ciljem da budemo drugačiji. 

Od naših bendova cijenim Ekatarinu Veliku, a moj ljubimac je prije svih Oliver Mandić. Najsretniji sam bio kada sam mu pustio svoje pjesme, a on se pohvalno izrazio o njima. Vjerovali ili ne, toliko mu se dopala numera "Tebi pripadam", da ju je pustio čak četrdeset puta zaredom!!!

Dino Dvornik je moderan momak, voli crnu i belu boju, ili opet neke jako šarene kombinacije. Za scenu se oblači isto kao kada ide u grad, u provod. Često ga možete videti i sa kravatom! Ima kratku kosu: nosi minđušu (koju, žali se, često gubi), kožnu jaknu... 

Obožava Englesku: njihovu muziku, moderne stilove, pa čak i engleski humor. Kada se ne bavi muzikom (mada je to u njegovom slučaju nemoguće, jer tvrdi da mu stalno nešto svira u glavi), uživa u naučno-fantastičnim filmovima. Pravi je manijak za lude provode, šašave žurke, zabave i voli da se druži sa otkačenim ljudima. Idealan tip devojke?

- Ne volim ljepotice, jer im nedostaje šarma. Imaju još jednu manu: ne trude se da osvoje muškarca, jer smatraju da im je ljepota sasvim dovoljna.

- Na kraju, kako je to prezivati se Dvornik?

- Ne bih nikada bježao od svog identiteta i poznatog prezimena, a još manje pokušavao da ga sakrijem, kao, recimo, Boris Novković. Svjestan sam da mnogi misle da sam do nekih uspjeha došao preko svog oca. Varaju se! Bilo mi je čak mnogo teže, jer sam želio da se dokažem u muzici, uprkos skepticima koji su tvrdili: „Njemu je lako, može da se folira, jer je sin Borisa Dvornika"!

Napisala: Deana Pataković

(Studio, septembar 1990): Dvije godine nakon izdavanja prve ploče, Dino Dvornik nudi nam opet muziku za ples. Maksi-singl »Jače, manijače« već je na strateškim mjestima u prodavaonicama ploča — kao najava albuma »Kreativni nered«.

Iako ga je publika upoznala tek po izlasku debi-albuma, bolji poznavaoci rock-prilika sjetit će se pojave »Kineskog zida« usred Splita. Bila je to, dakako mlada splitska funky-grupa, predvođena braćom Dvornik. Po riječima Dine, razlog lošeg odaziva publike nije bila svirka ispred vremena, nego u pogrešno vrijeme. Da je u pravu, potvrđuje njegov izvanredan uspjeh četiri godine poslije.


U doba pojave »Kineskog zida«, YU rock-scenom vladala je tzv. »sarajevska pop-škola«: tada još svjež »Valentino«»Zabranjeno pušenje« potpomognuto uspjehom »Nadrealista« te, dakako, »Plavi orkestar« u neviđenoj medijskoj ekspanziji. 

U toku te vladavine folk-koketiranja i neospornog šarma sarajevske čaršije, bilo je malo sluha za odjeke James Brownovih urlika. Tek će nekoliko godina poslije, pojavom »MTV« i »SKY« oznaka u kutovima naših ekrana, publika osjetiti ritam koji valja u pravilnim sinkopama. Funky! 

Karijeru počinje uspjehom na »Zagreb-festu«, gdje je dobio nagradu za djelo u cjelini. Svi koji se sjećaju jeseni 1988. sjetit će se i nastavka tog, prvog većeg Dininog uspjeha, jer se pjesma »Tebi pripadam« (najkompletnije djelo u cjelini) našla u zajedničkom pakovanju (LP) s nekoliko budućih hitova.

Iako je prije njega nekoliko domaćih autora pokušalo uvrstiti zapadnjački standard u svoje radove, tek je pojavom njegove ploče taj sistem tržišno profunkcionirao. S izuzetkom Olivera Mandića, prirodna želja za što većim izvođačkim i tehničkim standardom uglavnom je, što se tiče tog istog tržišta, završavala osrednjim ili nikakvim rezultatom. 

Šezdeset tisuća prodanih komada nije neka brojka u okvirima zabavne ili narodne glazbe, ali uzme li se u obzir funky-sadržaj njegova ostvarenja, šezdeset tisuća izuzetan je uspjeh. Za razliku od mnogih, Dino je vrijeme između dviju ploča proveo promovirajući prvenac po cijeloj zemlji. Kaže:

- Nemam problema s obzirom na političku situaciju! Ne postoji madžarski, njemački ili jugoslavenski rock'n'roll. Postoji samo rock'n'roll kao univerzalna muzika. Moja muzika je muzika ritma, čak i kad radim pjesmu, za razliku od nekoga tko bi to radio na gitari ili klaviru, ja počinjem od ritam-mašine. 


Diskoteke kao najprirodnije okruženje njegovoj muzici bile su najpogodnije za promociju. Plejbek je nužno zlo, i on bi bio sretniji da te pjesme izvodi uživo, pa je za novu ploču angažirao grupu »Jet Set« iz Zadra, s kojom će negdje potkraj listopada krenuti u pravu »live« promociju.

Inače, maksi-singl »Jače, manijače« Dino je radio s ekipom koja se razlikuje od one što mu je pomagala prije dvije godine.

Od novih imena, interesantna je suradnja s Rambom Amadeusom, o kojemu kaže:

- On je najpametniji muzičar kojega sam sreo. Mislim da je on genij. Kazeš mu da trebaš tekst, i on ti ga odmah kaže preko telefona, a da nijednom ne zastane. Nakon toga me pita da mu sve ponovim, jer ne zna što mi je sve izdiktirao. Izvrstan je! »Jače, manijače« njegov je tekst. On sada radi treći album i pozvao me da mu pomognem.

Veliko značenje koje produkciji pridaju na Zapadu, Dino je shvatio na najbolji mogući način, jer plesna je glazba osobito osjetljiva na produkciju. Upravo zbog toga on primjenjuje formulu »sam svoj producent«.

Tako otprilike zvuči priča o dvadesetšestogodišnjem likovnom stručnom radniku poznatog prezimena, ali zahvaljujući vlastitom uspjehu i poznatog imena. 

»Jače, manijače« i »Kreativni nered« nova su ostvarenja puna dobrog ritma i raspoloženja. Prvu promociju novim sugrađanima (Zagrepčanima), Dino je već upriličio 17. rujna u »Saloon«, a dobre reakcije publike na nove pjesme samo su nagovještaj njegova novog uspjeha.

Napisao: Denis Mujadžić, snimio: Boris Poljičanin



Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)