Showing posts with label Književnost. Show all posts
Showing posts with label Književnost. Show all posts

Oskar Davičo '85: Dokle god bude na Zemlji buržoazije, dotle će u datim neprilikama biti i fašizma...

Maj 1985: Oskar Davičo, pesnik, revolucionar, žestoki i nepomirljivi komunista, predratni robijaš zarad svojih komunističkih ideja, autor najpopularnijeg i najviše objavljivanog romana o revoluciji i beogradskim ilegalcima "Pesme", Jugosloven koji se svađao i mirio s mnogim ličnostima i sredinama upravo zbog svojih jugoslovenskih ideja, govori za "Front" o nekim odnosima revolucije i stvaralaštva...

Revolucija je obojila posleratnu jugoslovensku književnost. Koliko uopšte umetnost podstiče revoluciju, koliko revolucija nadahnjuje umetnost? Ovde i na drugim meridijanima?

Momo Kapor, sećanja na 31. XII: Uz Novu godinu sam savladao najvažniju lekciju u životu - samoću

Kad mi je bilo dvadeset godina, niko se nije preterano otimao da sa mnom čeka Novu godinu. Devojke su se panično držale svojih redovnih momaka, plašeći se da ih slučajno ne izgube pa da im propadne novogodišnje slavlje.

U to vreme čuda se nisu događala, ma koliko da sam se nadao da će mi trideset i prvog decembra prići na štrafti neka od tadašnjih čuvenih lepotica i ponuditi mi da tu noć provedem pričajući joj o sebi.

Imao sam toliko toga da ispričam, ali to tada zaista nikoga ni je zanimalo.

Kazimir Klarić, kontroverzna serija "Punom parom": Problemi zbog pisanja o aferama samoupravljača?

Jun 1978: Nije čudo što su se scenarista Kazimir Klarić i reditelj Mario Faneli pokazali baš na temama iz samoupravljačkog života:

Prvi je dugo godina bio zamenik direktora u jednoj fabrici, a drugi - metalski radnik...

Kada smo telefonom u Zagrebu ugovorili sastanak i razgovarali sa Kazimirom Klarićem, on je, pošto se ranije nikada nismo sreli, predložio da kao znak raspoznavanja ponese - Marksov "Kapital".

Peter Handke '96: Srbi koji pate prikazuju se drugačije u odnosu na njihove sapatnike iz drugih naroda

Januar 1996: Već dugo, gotovo četiri godine, od završetka rata u istočnoj Slavoniji, uništenja Vukovara, od izbijanja rata u Bosni i Hercegovini nameravao sam da otputujem u Srbiju. Od cele zemlje poznavao sam samo Beograd, gde sam pre gotovo tri decenije kao autor jednog komada bio pozvan na pozorišni festival. Od tih možda dan i po ostalo mi je u sećanju samo moje mladalačko ili pre bi se moglo reći autorsko negodovanje zbog neprestanog žamora srpske publike na predstavi bez reči, zbog publike koja, kako sam tada mislio, južnjačka ili balkanska, kakva je bila, naravno nije mogla da bude zrela za tako dugotrajno ćutanje na pozornici.

Dobrilo Nenadić, stranica mog života: Priča o jednoj svinjskoj pršuti i gladnim studentskim danima 1963...

Jun 1979: Dobrilo Nenadić je najveće iznenađenje naše književnosti: potpuno nepoznat kao pisac (ništa nije ni objavljivao), poslao je pre dve godine roman "Dorotej" na konkurs udruženih izdavača i ovi su ga kao jedno od najboljih, štampali. 

Štaviše, Nenadićeva knjiga je nedavno proglašena najčitanijom u 1978. i dobila nagradu Narodne biblioteke SR Srbije. 

To, međutim, nije ništa promenilo u životu njenog autora.

Dr Esad Mekuli, najistaknutiji javni radnik Kosova: Mislili smo da pobedom socijalizma prestaje svaki rat

Svibanj 1979: "Nepravde, patnja, bijeda postali su moja opsesija. Ja sam u mladosti volio i crtati i sjećam se da sam crtao najbjednije kućerke, cigansku sirotinju, zalazio sam i u najtužnija predgrađa. Vjerovao sam da će se to promijeniti ako se počne prikazivati i opisivati. Iz toga vremena potječu pjesme 'Prosjaci', 'Testeraši', zbirka 'Šćiptar ti peva, Metohijo', koja je poslije, u ratu, izgubljena..."

Dr Esad Mekulji najistaknutiji je javni radnik Kosova, pjesnik, prevodilac, doktor veterine, predsjednik Akademije znanosti i umjetnosti Kosova.

Joakim Marušić ogorčen na TV Zagreb '74: Zašto nije snimljena deseta epizoda serije "U registraturi"

April 1974: Joakim Marušić, tvorac tv serije "U registraturi", govori o teškoćama i nerazumevanjima koji su pratili njegov rad.

Ugledni reditelj, koga gledaoci pamte po serijama "Fiškal" i "Čedomir Ilić", pomišljao je čak da se zauvek okane posla koji ga je proslavio - ekranizacije dela klasika naše književnosti...

Kad smo pre izvesnog vremena sreli poznatog i plodnog zagrebačkog TV reditelja Joakima Marušića i...

Dobrica Erić, stranica mog života: Nisam mislio ni o ratu, ni o vojskama - tugovao sam za svojim bratom

Oktobar 1976: Moji snovi skoro uvek počinju od detinjstva, a moje detinjstvo počinje od mog starijeg brata, Dobrivoja. Sve, čega još imam, počinje od njega kojeg više nema.

Gde je on sada, upitam se ponekad, u sutonu, u osami, gde li je on sada? Da li me gleda sa nekog lista, iz nekog cveta, sa neke zvezde, ili sa onog brda u Osoju na koje se, takođe, često pentraju moje misli?

To brdo je postalo u mojoj svesti za vreme rata...

Grozdana Olujić, jedina žena romansijer na Balkanu '67: Pisanje mi je neophodno kao vazduh ili hleb

Januar 1967: Grozdana Olujić - eto imena svima vama znanog. I ne samo nama: nju zna svet. Grozdana Olujić spada, sigurno, u malobrojnu porodicu jugoslovenskih pisaca, koji su se svojim delom, koliko toliko, predstavili svetu. Njena tri romana ("Izlet u nebo", "Glasam za ljubav", "Ne budi zaspale pse") već kruže svetom...

Za samo osam godina intenzivnog bavljenja književnim radom, Grozdana Olujić je uspela živo da zainteresuje strane izdavače, do te mere, da potpisuju s njom "blanko ugovore": 

Danilo Kiš '86: U svetu moramo nastupiti sa najmanjom jedinicom mere koja se zove - Jugoslavija

Septembar 1986: "Ranije sam davao intervjue skoro povodom svake knjige, a onda sam video da se književni prikazi zasnivaju na komentaru mog sopstvenog komentara. Odlučio sam da sa "Enciklopedijom mrtvih" napravim eksperiment.

Povodom te knjige nisam dao nijedan intervju. Rezultat kakav sam i očekivao: kritika je vrlo malo rekla i zbog toga je, manje-više, ova knjiga i ostala neobjašnjena, jer je sam nisam objasnio."

Sutradan, na terasi hotela "Kozara"...

Danilu Kišu uručena nagrada "Skender Kulenović" '86: Rudari Ljubije poklonili piscu rudarski šlem

Septembar 1986: Ove godine dodeljena je po deveti put književna nagrada "Skender Kulenović". Dobitnik je Danilo Kiš, romansijer, esejista i prevodilac...

U dugoj, kilometarskoj koloni u kojoj zakasneli gastajbajteri pretiču kamione sa prikolicom i krupnom oznakom TIR, putujemo iz Beograda, punih šest sati, prema Kozari. Vreme prekraćujemo ćaskanjem o literaturi i jelu. Kiš vidno ignoriše drugu temu, što ga ne sprečava da sa velikim uživanjem proba većinu specijaliteta u jednom slavonskom motelu.

Draško Ređep za Start '78: Čovek je na salašu sasvim sam, na ostrvu jednog mora koga nema više...

"Usred ove bačke nizine, prošlost se zove salaš. Salaš: način života, klatno koje lagano a ujednačeno hoda, oblak koji nepomično stoji na obzorju, tiha linija horizonta. 

Na jednom salašu Feher Ferenc je zapisao: 'Gledam, kako se moja sudbina osipa niz mršave, male dlanove'. Sudbina salaša, međutim, kada melanholično zvoni u glasu Vere Svobode, ili pak Zvonka Bogdana, bezmalo je čitava sazdana od tih razbokorenih panonskih Kornata koji čekaju, neutilitarno, da ih otkrijete." 

Gavrilo Princip, književni pokušaj 1911: "U divnom ciku zore, ljepšem od ljepote, slađem od sna... "

Decembar 1974: Veoma se malo zna o književnim pokušajima nacionalnog revolucionara Gavrila Principa (1894-1918), koji je 28. juna 1914. godine atentatom na austrougarskog prestolonaslednika Franca Ferdinanda najavio prvi svetski rat. Poput većine svojih drugova iz gimnazije i Gavrilo Princip je pisao stihove koji su, po svoj prilici, davno izgubljeni. 

Izgleda da je najveći broj svojih pesama sam Princip uništio, jer one po tvrđenju jednog savremenika nisu "izdržale njegovu samokritiku". 

Žan Pol Sartr '69: Kad god neko pomene Jugoslaviju, setim se Kragujevca i njegovih streljanih đaka

April 1969: Žan Pol Sartr je jedan od najpoznatijih francuskih književnika i jedan od najuglednijih filozofa u svetu. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost. Rođen je 21. juna 1905. u Parizu.

Sartr je angažovani pisac koji se bori za prava malog čoveka i malih naroda. On je jedan od pokretača procesa za suđenje američkim imperijalistima zbog rata u Vijetnamu.

Neka njegova dela prenesena su i na film.

Miloš Crnjanski u Berlinu '36: Leni Rifenštal trčkara ispred Hitlerove lože, on se pravi da je ne vidi

Septembar 1986: Književnik Miloš Crnjanski, u mladosti i sam aktivan sportist, u svom delu "Embahade" Olimpijskim igrama u Berlinu 1936. godine posvetio je punih 17 stranica...

Miloš Crnjanski je u doba održavanja Igara u Berlinu bio ataše za štampu naše ambasade u glavnom gradu Trećeg Rajha. Pratio je i službeno ocenjivao sve što je bilo u vezi sa Igrama. Ali, on je bio i sportist. Interesovala su ga i nadmetanja. Posvetio im je 17 strana svojih "Embahada". Ovo što sledi samo su izvodi...