Showing posts with label Sombor. Show all posts
Showing posts with label Sombor. Show all posts

Ivica Frgić '76: Montrealska drama najboljeg jugoslovenskog rvača - petnaest sekundi do zlatne medalje...

U Tempu koji je izašao aprila 1979, pojavio se članak iz pera Radivoja Markovića pod nazivom "Zlatarevo zlato".

Dogodilo se da je čuveni sportski novinar tog proleća ležao u bolnici zajedno sa dugogodišnjim trenerom rvačke reprezentacije Ljubomirom Ivanovićem Gedžom.

I dok su lekari rešavali Raćine i Gedžine srčane probleme, njih dvojica su vodili maratonske razgovore, te je novinar iskoristio prisustvo najvećeg autoriteta u oblasti rvanja da ga upita:

"Od svih uspešnih rvača koje si otkrio, trenirao, vodio - možeš li da napraviš rang-listu najboljih?"

Ivanović je svoju listu izneo bez kolebanja i razmišljanja:

"Treći: Momir Kecman. Drugi: Branislav Martinović. A  najbolji jugoslovenski rvač svih vremena, zbog njegove postojanosti u formi i motivisanosti u borbi, svakako je Ivica Frgić."

Evo kako je 70-tih o ovom slavnom Somborcu pisao Tempo...

Mesec dana od odlaska Radivoja Koraća: Ugao u Knez Mihajlovoj ulici Beograđani sada zovu Žućkovo ćoše

Jul 1969: "Ugao u Knez Mihajlovoj ulici kod Jugoeksporta, gde se Radivoj Korać uvek nalazio sa svojim društvom, sada Beograđani zovu Žućkovo ćoše"

Prošlo je mesec dana kako Radivoja Žućka Koraća nema više među nama. 

Prošlo je mesec dana kako je preko deset hiljada Beograđana otpratilo Radivoja do njegove večne kuće. Prošlo je mesec dana kako je na jednoj hladnoj kamenoj ploči naređano 153 venca. 

Radivoj Korać '68: Nekadašnja zlatna levica YU košarke sada briljira u Belgiji... ali bolje da nije za volanom

Januar 1968: "Navikli smo da pišemo, uglavnom, lepo o našim fudbalerima koji igraju u inostranstvu. Kad se dogodi da su eliminisani iz ekipe, pronalazimo 1001 razlog da ih opravdamo. A kad treba napisati nešto zaista pohvalno, recimo o jednom košarkašu - osećamo se nelagodno... kao da izdajemo naš omiljeni sport. Iako nam je fudbal drag, još draža nam je istina... "

Jedan od naših basketbolista koji je ne u punom smislu reči, već u prepunjenom smislu uspeo, jeste donedavno član OKK Beograd - Radivoj Korać.

Draško Ređep za Start '78: Čovek je na salašu sasvim sam, na ostrvu jednog mora koga nema više...

"Usred ove bačke nizine, prošlost se zove salaš. Salaš: način života, klatno koje lagano a ujednačeno hoda, oblak koji nepomično stoji na obzorju, tiha linija horizonta. 

Na jednom salašu Feher Ferenc je zapisao: 'Gledam, kako se moja sudbina osipa niz mršave, male dlanove'. Sudbina salaša, međutim, kada melanholično zvoni u glasu Vere Svobode, ili pak Zvonka Bogdana, bezmalo je čitava sazdana od tih razbokorenih panonskih Kornata koji čekaju, neutilitarno, da ih otkrijete." 

Saobraćajne nesreće koje su odnele živote slavnih Jugoslovena: Silvana, Žućko, Aca Gavrić... (1976)

Oktobar 1976: Tragedija Silvane Armenulić, Mirjane Bajraktarević i Miodraga Jašarevića podsetila nas je na gotovo identične nesreće u kojima su nestali fudbaler Bruno Belin, košarkaš Radivoje Korać, kompozitor i muzičar Đeki Srbljenović, filmski glumac Aleksandar Gavrić...

Rat se nastavlja. Četiri jahača Apokalipse, četiri simbola smrti kao da su se pretvorili u četiri automobilska točka i uzimaju neumoljiv danak na drumovima. Velikih ratova srećom nema ali ovaj rat na putevima sve se više rasplamsava.

"Jugoslavija - šta dalje?", Milovan Đilas i Vesna Pešić '90: Propadamo ka versko-nacionalnom ratu

Jun 1990: U Somboru, u organizaciji OK SSOV i našeg lista, nedavno je održana Tribina pod nazivom "Jugoslavija - šta dalje?" Gosti su bili Milovan Đilas i dr Vesna Pešić, profesor iz Beograda...

Kad se u relativno malom gradu kakav je naš pojavi čovek koji je bio u najužem rukovodstvu zemlje posle rata, da bi zatim, odmetnuvši se od boljševizma, a time i od luksuza i privilegija koji su mu bili dostupni, bio osuđen na dvanaest godina robije (odslužio devet), čovek koji je od 54. van svakog javnog političkog angažovanja

Zvonko Bogdan, ličnost '86: Nastupi, gostovanja, poneka još ugodna kafana, snimanja i tako u krug

Prosinac 1986: Čuvar vlastitih, ali i naših uspomena, Bunjevac odrastao na salašu, muzički školovan kod zaljubljenika u starogradsku pjesmu, ali i u kavani, onoj u koju se ulazilo i uživalo s pooštovanjem, ostao je vjeran svom izrazu, svojoj pjesmi, ne podilazeći lošem ukusu i novokomponiranim zaradama.

U pjesmama Zvonka Bogdana, koje sam piše i komponira, ima sjete za starim salašima, tim "svjetionicima u ravnici", za životom na njima, ali i poštovanja za tamburaše i primaše sa sjevera Bačke, te njegove kavanske suputnike, a i čuvare narodnog...

Stevan Pišta Horvat, životna priča vojvođanskog sportiste veka: Zvuci naše himne vredniji od zlata

Maj 1976: Početkom proleća godine 1948, u vojvođanskoj štampi je prvi put zabeleženo ime Stevana Horvata, mladog člana rvačkog kluba "Polet" (docnije "Radnički" pa "Elektrovojvodina") iz Sombora; a početkom ovog proleća, novosadski dnevni list "Mađar so" počeo je da objavljuje feljton kolege Zoltana Santoa o Horvatu - u nastavcima, svakog petka preko cele stranice lista.

Posle sedam ranijih nastavaka, ove nedelje je reč tek o prvim značajnijim trofejima i titulama što ih je Stevan Horvat osvojio...

Mira Radaković: Somborka koja je postala prva dama YU rukometa (1972)

Januar 1972: Najpopularnije TV serije su "Nesalomivi" i "Gradić Pejton", a deca najradije gledaju doživljaje Pipi Duge Čarape i "Hajde da rastemo", emisiju u kojoj je glavna zvezda lutak Zozon, u društvu Taška Načića i Vlastimira Đuze Stojiljkovića... Apsolutna zvezda malog ekrana seli se i na veliko platno - Silvana Armenulić snima film "Lov na jelene", u kojem će igrati zajedno sa Borisom Dvornikom... U prvi plan je izbio i glumac Đorđe Jelisić - svi hvale njegovu ulogu Radiše u TV drami "Čep koji ne propušta vodu". Ista drama učvrstila je zvezdani status Jelisavete Seke Sablić... Počinje snimanje buduće hit serije "Građani sela Luga". Angažovani glumci: Jovan Janićijević, Dragan Zarić, Bata Živojinović, Ljubiša Samardžić - i na veliko iznenađenje - Servantes iz "Našeg malog mista", Ivica Vidović. Još je niko ne pominje, ali će joj "Lug" doneti najveću popularnost: nezaboravna Zorica Šumadinac... Uskoro počinje i FEST 72, a organizatori ne samo da ulažu velike napore da manifestaciju otvori razvikani film "Smrt u Veneciji", već se trude i da na svečano otvaranje dovedu reditelja Lukina Viskontija... Novi tehnički rukovodilac Partizana postaje Velibor Vasović... Čak četiri jugoslovenska grada - Beograd, Bled, Sarajevo i Zagred - kandidovali su se za organizaciju šahovskog meča za prvaka sveta između Borisa Spaskog i Bobija Fišera... A u svetu domaćeg rukometa, jedna igračica podjednako šarmira svojom lepotom i sportskim umećem...  

Karolj Kovač, fenomen "šogorizma" 1987: Šogori i Tri plus dva prodaju više ploča od Plavog orkestra

Maj 1987: Verovatno je kompleks pred "velikim belim svetom" uskih elitnih krugova, bar za neko vreme, umiren vestima o uspehu Laibacha napolju i ukupnom tiražu nekih desetak singlova i albuma od petnaestak hiljada primeraka. 

Međutim, veće iznenađenje izazvao je podatak da i pored Plave histerije najtiražniji prošlogodišnji Jugotonov ekskluzivac je grupa Tri plus dva sa 400.000 ploča eksportovanih najvećim delom šverc kanalima preko mađarske granice.

Pomenuti Temerinci bili su (a i ostali) potpuno anonimni u jugoslovenskim okvirima, sa uticajem koji je ekvivalentan dometu pojedinih vojvođanskih radio stanica. 

TV drama "Poslednji čin" '82: Milan Bogunović kao legendarni oficir OZNE Slobodan Penezić Krcun

Februar 1982: Eto šta je televizija! Dobitnik Sterijine nagrade na Pozorju Milan Bogunović nije tim povodom bio toliko pitan i ispitivan kao što će to sada biti slučaj, posle njegove uloge u tv filmu Siniše Pavića i Save Mrmka "Poslednji čin". 

U pozorištu se karijera dugo i strpljivo gradi, na televiziji je svaki bljesak umnožen pred licem javnosti, a zbog nje onda kreće i lavina intervjua i razgovora sa junakom koji ju je na prečac osvojio.

Milan Bogunović je, dakle, visoki oficir OZNE, (Odeljenja zaštite naroda) jedan od njenih glavnih junaka, legenda naše službe državnog obezbeđenja - Slobodan Penezić Krcun. 

Laza Kostić u sećanju starih Somboraca: Lenka Dunđerska bila je najnežnija ljubav pesnikova (1960)

Mart 1960: Sombor je grad u kome je pesnik Laza Kostić proveo poslednjih petnaest godina svog života. 

Pre pedeset godina to je bila tiha, otmena varoš u srcu Bačke; raspevana zlatnim bojama mirnih jutarnjih buđenja; utonula u vidik bez kraja. Sombor, popločan uvek okupanom kaldrmom, rasvetljen kandelabrima, opasan zelenim vencem granatih lipa i žilavih bođoša.

Na uglu, nešto dalje od velike crkve - učiteljska škola. U njoj - devojke sa šeširima, pantljike ispod brade. Uredne, pedantne, odmerene - sa uvek spuštenim pogledom i obrazima prelivenim dobro poznatom bojom stida.