Showing posts with label Sombor. Show all posts
Showing posts with label Sombor. Show all posts
Ivica Frgić '76: Montrealska drama najboljeg jugoslovenskog rvača - petnaest sekundi do zlatne medalje...
Dogodilo se da je čuveni sportski novinar tog proleća ležao u bolnici zajedno sa dugogodišnjim trenerom rvačke reprezentacije Ljubomirom Ivanovićem Gedžom.
I dok su lekari rešavali Raćine i Gedžine srčane probleme, njih dvojica su vodili maratonske razgovore, te je novinar iskoristio prisustvo najvećeg autoriteta u oblasti rvanja da ga upita:
"Od svih uspešnih rvača koje si otkrio, trenirao, vodio - možeš li da napraviš rang-listu najboljih?"
Ivanović je svoju listu izneo bez kolebanja i razmišljanja:
"Treći: Momir Kecman. Drugi: Branislav Martinović. A najbolji jugoslovenski rvač svih vremena, zbog njegove postojanosti u formi i motivisanosti u borbi, svakako je Ivica Frgić."
Evo kako je 70-tih o ovom slavnom Somborcu pisao Tempo...
Mesec dana od odlaska Radivoja Koraća: Ugao u Knez Mihajlovoj ulici Beograđani sada zovu Žućkovo ćoše
Jul 1969: "Ugao u Knez Mihajlovoj ulici kod Jugoeksporta, gde se Radivoj Korać uvek nalazio sa svojim društvom, sada Beograđani zovu Žućkovo ćoše"
Prošlo je mesec dana kako Radivoja Žućka Koraća nema više među nama.
Prošlo je mesec dana kako je preko deset hiljada Beograđana otpratilo Radivoja do njegove večne kuće. Prošlo je mesec dana kako je na jednoj hladnoj kamenoj ploči naređano 153 venca.
Radivoj Korać '68: Nekadašnja zlatna levica YU košarke sada briljira u Belgiji... ali bolje da nije za volanom
Januar 1968: "Navikli smo da pišemo, uglavnom, lepo o našim fudbalerima koji igraju u inostranstvu. Kad se dogodi da su eliminisani iz ekipe, pronalazimo 1001 razlog da ih opravdamo. A kad treba napisati nešto zaista pohvalno, recimo o jednom košarkašu - osećamo se nelagodno... kao da izdajemo naš omiljeni sport. Iako nam je fudbal drag, još draža nam je istina... "
Jedan od naših basketbolista koji je ne u punom smislu reči, već u prepunjenom smislu uspeo, jeste donedavno član OKK Beograd - Radivoj Korać.
Draško Ređep za Start '78: Čovek je na salašu sasvim sam, na ostrvu jednog mora koga nema više...
"Usred ove bačke nizine, prošlost
se zove salaš. Salaš: način života, klatno koje lagano a
ujednačeno hoda, oblak koji nepomično stoji na obzorju, tiha linija
horizonta.
Na jednom salašu Feher Ferenc je zapisao: 'Gledam, kako
se moja sudbina osipa niz mršave, male dlanove'. Sudbina salaša,
međutim, kada melanholično zvoni u glasu Vere Svobode, ili pak
Zvonka Bogdana, bezmalo je čitava sazdana od tih razbokorenih
panonskih Kornata koji čekaju, neutilitarno, da ih otkrijete."
Saobraćajne nesreće koje su odnele živote slavnih Jugoslovena: Silvana, Žućko, Aca Gavrić... (1976)
Oktobar 1976: Tragedija Silvane
Armenulić, Mirjane Bajraktarević i Miodraga Jašarevića podsetila
nas je na gotovo identične nesreće u kojima su nestali fudbaler
Bruno Belin, košarkaš Radivoje Korać, kompozitor i muzičar Đeki
Srbljenović, filmski glumac Aleksandar Gavrić...
Rat se nastavlja. Četiri jahača
Apokalipse, četiri simbola smrti kao da su se pretvorili u četiri
automobilska točka i uzimaju neumoljiv danak na drumovima. Velikih
ratova srećom nema ali ovaj rat na putevima sve se više
rasplamsava.
"Jugoslavija - šta dalje?", Milovan Đilas i Vesna Pešić '90: Propadamo ka versko-nacionalnom ratu
Jun 1990: U Somboru, u organizaciji OK SSOV i
našeg lista, nedavno je održana Tribina pod nazivom "Jugoslavija - šta dalje?" Gosti su bili Milovan Đilas i dr Vesna Pešić, profesor iz Beograda...
Kad se u relativno malom gradu kakav je
naš pojavi čovek koji je bio u najužem rukovodstvu zemlje posle
rata, da bi zatim, odmetnuvši se od boljševizma, a time i od
luksuza i privilegija koji su mu bili dostupni, bio osuđen na
dvanaest godina robije (odslužio devet), čovek koji je od 54. van svakog javnog političkog angažovanja
Zvonko Bogdan, ličnost '86: Nastupi, gostovanja, poneka još ugodna kafana, snimanja i tako u krug
Prosinac 1986: Čuvar vlastitih, ali i naših uspomena, Bunjevac odrastao na salašu, muzički školovan kod zaljubljenika u starogradsku pjesmu, ali i u kavani, onoj u koju se ulazilo i uživalo s pooštovanjem, ostao je vjeran svom izrazu, svojoj pjesmi, ne podilazeći lošem ukusu i novokomponiranim zaradama.
U pjesmama Zvonka Bogdana, koje sam piše i komponira, ima sjete za starim salašima, tim "svjetionicima u ravnici", za životom na njima, ali i poštovanja za tamburaše i primaše sa sjevera Bačke, te njegove kavanske suputnike, a i čuvare narodnog...
Stevan Pišta Horvat, životna priča vojvođanskog sportiste veka: Zvuci naše himne vredniji od zlata
Maj 1976: Početkom proleća godine 1948, u
vojvođanskoj štampi je prvi put zabeleženo ime Stevana Horvata,
mladog člana rvačkog kluba "Polet" (docnije "Radnički"
pa "Elektrovojvodina") iz Sombora; a početkom ovog proleća,
novosadski dnevni list "Mađar so" počeo je da objavljuje
feljton kolege Zoltana Santoa o Horvatu - u nastavcima, svakog petka
preko cele stranice lista.
Posle sedam ranijih nastavaka, ove nedelje je reč tek o prvim značajnijim trofejima i titulama što ih je Stevan Horvat osvojio...
Posle sedam ranijih nastavaka, ove nedelje je reč tek o prvim značajnijim trofejima i titulama što ih je Stevan Horvat osvojio...
Mira Radaković: Somborka koja je postala prva dama YU rukometa (1972)
Karolj Kovač, fenomen "šogorizma" 1987: Šogori i Tri plus dva prodaju više ploča od Plavog orkestra
Maj 1987: Verovatno je kompleks
pred "velikim belim svetom" uskih elitnih krugova, bar za neko
vreme, umiren vestima o uspehu Laibacha napolju i ukupnom tiražu
nekih desetak singlova i albuma od petnaestak hiljada primeraka.
Međutim, veće iznenađenje izazvao je podatak da i pored Plave
histerije najtiražniji prošlogodišnji Jugotonov ekskluzivac je
grupa Tri plus dva sa 400.000 ploča eksportovanih najvećim delom
šverc kanalima preko mađarske granice.
Pomenuti Temerinci bili
su (a i ostali) potpuno anonimni u jugoslovenskim okvirima, sa
uticajem koji je ekvivalentan dometu pojedinih vojvođanskih
radio stanica.
TV drama "Poslednji čin" '82: Milan Bogunović kao legendarni oficir OZNE Slobodan Penezić Krcun
Februar 1982: Eto šta je televizija! Dobitnik
Sterijine nagrade na Pozorju Milan Bogunović nije tim povodom bio
toliko pitan i ispitivan kao što će to sada biti slučaj, posle
njegove uloge u tv filmu Siniše Pavića i Save Mrmka "Poslednji
čin".
U pozorištu se karijera dugo i strpljivo gradi, na
televiziji je svaki bljesak umnožen pred licem javnosti, a zbog nje
onda kreće i lavina intervjua i razgovora sa junakom koji ju je na
prečac osvojio.
Milan Bogunović je, dakle, visoki
oficir OZNE, (Odeljenja zaštite naroda) jedan od njenih glavnih junaka, legenda naše službe državnog obezbeđenja - Slobodan Penezić Krcun.
Laza Kostić u sećanju starih Somboraca: Lenka Dunđerska bila je najnežnija ljubav pesnikova (1960)
Mart 1960: Sombor je grad u kome je
pesnik Laza Kostić proveo poslednjih petnaest godina svog života.
Pre pedeset godina to je bila tiha, otmena varoš u srcu Bačke;
raspevana zlatnim bojama mirnih jutarnjih buđenja; utonula u vidik
bez kraja. Sombor, popločan uvek okupanom kaldrmom, rasvetljen
kandelabrima, opasan zelenim vencem granatih lipa i žilavih bođoša.
Na uglu, nešto dalje od velike crkve -
učiteljska škola. U njoj - devojke sa šeširima, pantljike ispod
brade. Uredne, pedantne, odmerene - sa uvek spuštenim pogledom i
obrazima prelivenim dobro poznatom bojom stida.
Subscribe to:
Posts (Atom)