Dubravka Nešović '85: Hoću i želim da pevam, ali ne i da ponovo doživim da me izbacuju iz programa...

Decembar 1985: Proslavila je dvadesetpetogodišnjicu življenja sa pesmom i od pesme. Ali, kako reče, ako ste i tada u situaciji da morate da izmolite jednu televizijsku emisiju koja će otprilike kazati šta ste za to vreme uradili, onda je to ogledalo stanja.

Čini joj se da su je ljudi sasvim zaboravili, da su zaboravili da postoji. Zar posle toliko godina rada? Jer, nekako odmah posle muzičke akademije, još puna vere, umesto u operu, Dubravka Nešović se igrom slučaja, ili nekom urođenom predodređenošću, koje ni sama nije bila svesna, obrela tu gde jeste.

Janika Balaž, prva tambura Jugoslavije '83: Tito je najviše voleo da mu sviram "Salaš u Malom Ritu"

Bečej, 11. novembar 1941. godine: Pred cevima streljačkog odreda stajalo je dvanaest skojevaca...

Jul 1966: U 1 sat po podne 11. novembra 1941. godine umrla je najljepša mladost Bečeja. Četa fašista ispalila je tri plotuna. Dobošar je čitavo vrijeme bubnjao. Ali pjesma se ipak sasvim jasno čula: "Pobjeda će biti naša, znajte, fašisti!"

Pred cijevima fašističkih ubojica stajalo je dvanaest skojevaca. Poslije prvog plotuna jedan se od njih - sekretar Kotarskog komiteta Saveza komunističke omladine Labud Pejović smrtno pogođen digao:

- Živjela sloboda! Živjela Kompartija!

Komandant hortijevskih trupa u Bečeju vrišti: "Pali!"

Bečej, 11. novembar 1941: Portreti dvanaestorice skojevaca, njihovih roditelja, rodbine i prijatelja...

Fašisti im prilaze s bijelim maramama. Hoće da im vežu oči. Labud Pejović to otklanja:

- Komunisti u život i smrt gledaju otvorenih očiju!

Trenutak kasnije, dvanaest ratnika revolucije, dvanaest bečejskih mladića od kojih nijedan nije imao više od 22 godine, zapjevali su pjesmu o pobjedi.

Pjesma se čula sve dok plotuni fašističkih ubojica nisu presjekli svih dvanaest života.

To se dogodilo u 13 sati, 11. novembra 1941. godine...

Radničko samoupravljanje u Kluzu '74: Moderna tehnologija zahteva odmorne i zadovoljne radnike

Januar 1974: Tridesetogodišnjicu smrti Franje Kluza, narodnog heroja i prvog pilota ratnog vazduhoplovstva NOB, obeležićemo - istinitom pričom o kolektivu koji nosi njegovo ime.

Danas gigant i veliki izvoznik, Industrija padobrana i konfekcije "Kluz" izrasla je iz male, neuredne radionice, formirane 1947. godine u Indjiji. Tada se nije mislilo na svetsku modu, nije bilo vreme za to. Šili su se padobrani, šinjeli, vojničke bluze.

Danas je osnovna delatnost fabrike proizvodnja konfekcije i svih vrsta padobrana i padobranske opreme. Preduzeće zapošljava oko 3500 radnika. Najveći deo zaposlenih - 90 % čine žene. To nam je privuklo pažnju, jer to nije običan statistički podatak o jednoj radnoj organizaciji.

Đorđe Kadijević: Najava ciklusa TV filmova fantastike - "Štićenik", "Devičanska svirka" i "Leptirica"

Aleksandar Šapić, životna priča: Od kuće do škole - tačno 37 sekundi / Savić i ja - najmlađi u Atlanti