Sveti Stefan 1977: Ko su bili najgalantniji i najneobičniji gosti našeg ekskluzivnog grada-hotela?

Septembar 1977: Na početku gala turističke sezone jedan dnevni list objavio je senzacionalnu vest da ekskluzivni grad-hotel Sveti Stefan otvara svoje kapije radnicima Fabrike stakla iz Paraćina. Požurili su novinari da detaljnije ispitaju kakvo se to čudo dogodilo, da se ovaj turistički "Svetac", kome je od početka bila namenjena uloga kovačnice deviza, pokloni pred domaćim gostom. 

I kakvim bi se to čarobnim računicama jedan tako luksuzan hotel mogao da pretvori u radničko odmaralište?

Dragan Radulović, "Mali veliki" TV Titograd '90: Nakon susreta sa Radenkom i Hasanom - priča o Ljubici

Februar 1990: Jedan čovjek, jedna redakcija.

I jedna priča, ali uvijek nova i drugačija: pjesnik i autor brojnih dječijih emisija Televizije Titograd Dragan Radulović ponovo skreće pažnju na sebe i svoje djelo.

Zanimljiva i topla priča iz dokumentarnog ciklusa "Mali veliki", a pod nazivom "Ljubičica" prilikom nedavnog emitovanja naišla je na nepodijeljene simpatije publike i kritike. 

Poslije poznate, nagrađivane emisije...

Časopis Feljton istražuje: Crnogorci, ko ste? Odakle ste? Ko su vam preci? (1972)

April 1972: Mirovići nastanjeni na Ugnima i na Vrelima u cetinjskom kraju su poreklom iz plemena Njeguša. Pamte svog pretka Mira koji je ubio Turčina i to kadiju kad je nepravedno delio granicu. Po ovom ubistvu se i utvrđuje da su Mirovići odavno nastanjeni na Ugnima.

Iz stare Srbije došlo je u cetinjski kraj bratstvo Počeka. Nastanjeni su i žive u Donjem Kraju. Za njih se zna da su prvo došli u pleme Pješivci a tek docnije se preselili na Cetinje. Međutim nisu svi došli na Cetinje jer ih ima i u Vranjini u Riječkoj nahiji.

JRT doček '88 / YU rock veče, zasmejavaju Nadrealisti (SA), Indeksovci (BG), Zločesta djeca (ZG)

(8/8): Novogodišnju četverosatnu zabavu na Drugom programu priprema Televizija Sarajevo.

Urednik novogodišnjeg programa Ismet Arnautalić odlučio se da program počne u 20 sati urnebesnom komedijom "Ima li pilota u avionu?"

Nakon filma slijedi muzički blok u kojem će biti najviše domaće rock-glazbe.

Nastupit će oko dvadeset i pet rock-grupa i vokalnih solista.

Crnogorski "Leteći bataljon" OZNE '44: Zadatak mu je bio da uništi ostatke četničkih bandi

Jul 1974: Popularno ime koje je specijalni bataljon OZN-e dobio, u potpunosti mu je odgovaralo - išao je bukvalno iz akcije u akciju...

Prvoborac Bogić Vlahović, član KPJ od 1941. godine, rezervni potpukovnik JNA koji je ušao u rat kao student prava, jedan je od prvih komandanata Bataljona Odeljenja za zaštitu naroda, formiranog jula 1944. godine u selu Buču kod Ivangrada. Bogić Vlahović, raniji komandant Komskog odreda dobio je, jednostavno, zadatak da preuzme komandu nad tek formiranom specijalnom jedinocom OZN-e.

Milo Đukanović '89: Umoran sam od politike, želeo bih njome da se bavim volonterski

Maj 1989: Stotinu dana staro crnogorsko rukovodstvo koprcalo se, ranjeno, u mreži vlastitih zabluda da bi, na kraju, palo na kolena - pred voljom naroda.

Manje od stotinu dana trebalo je novoj, iznad svega mladoj, glavnokomandujućoj garnituri, da izvrši temeljite rokade u rukovodstvima, uradi pregršt novih programskih projekata i postavi temelje za vanredne skupštinske izbore u junu... 

Plima jesenjeg narodnog nezadovoljstva preliva se u plimu dinamičnog, političkog blic-kriga...

... kojim se preorava zapuštena društveno-politička crnogorska zbilja, tragična od siromaštva, bolna od socijalne poniznosti, uvređena od oduzetog građanskog dostojanstva...

Taj talas novih ideja, novih planova, novih vizija, kojim bi se vratilo političko dostojanstvo oronuloj Crnoj Gori, pokrenuli su bistroumni momci. Kolevka im je – Univerzitet... Zajedničke osobine: znanje, hrabrost, odlučnost, političko neiskustvo. Cilj: temeljite promene.

Među vesnicima "crnogorskog proleća" su tri stasita, darovita, rečju i mišlju naoružana momka - Momir Bulatović, dr Ljubiša Stanković i Milo Đukanović. Uz njih je i cela jedna četa "političkih tinejdžera", "genijalaca u farmerkama", "marksista u patikama", već na sceni ili još iza zavese.

Kakav je to proboj mladih - evo samo male ilustracije: novoizabrani predsednik crnogorske partije ima 33 godine, potpredsednik Predsedništva SR Crne Gore samo 29, trojica ministara u republičkoj vladi su omladinci sa 27 i 28 godina.

Ko su mladi predvodnici? Šta se krije iza njihovih čas ozbiljnih, čas dečačkih nasmejanih lica? Ovo je priča o Milu Đukanoviću, sekretaru predsedništva CK SK Crne Gore...

Inteligentni polemičar

"Da sam poslušao oca nikada se ne bih bavio politikom!"

Milo Đukanović nije poslušao oca koji se, kao sudija, u jednom periodu odao profesionalnoj politici i osetio gorčinu tog zanata.

Pobegao je i od rimskog i od drugih knjiških prava, jedini iz kuće: otac mu je pravnik (danas sudija Vrhovnog suda Crne Gore), sestra, supruga, mlađi brat koji uskoro završava fakultet (i koji ga je "nasledio" na omladinskim funkcijama na Univerzitetu i tek pred sami Kongres odustao od kandidature za člana republičkog Centralnog komiteta da im ne bi prigovarali kako stvaraju nove političke familije koje su i sami kritikovali).

Nije bio brilijantan student ekonomije, ali je uporedo sa školom polagao redovno sve "političke ispite" - od školske i studentske omladinske i partijske organizacije, sve do poslednje četiri godine koje je kao marljivi profesionalac odradio u Predsedništvu jugoslovenske omladine i kao dinamičan, polemičan, ponekad i buntovan, član pre nekoliko nedelja napustio CK SKJ zbog "duplih funkcija".

- Umesto obnove CK SKJ dobili smo obmanu.

Mirnoća u govoru i replici nije mu vrlina, ali jeste bistrina, logika, jasnoća i cilj. Kao da mu je nekada dinamit na vrhu jezika. On je iz onog elitnog ešelona koji traži "crnogorsku renesansu" i to na preciznim programima.

"Nećemo, za razliku od prethodnika, raspisivati konkursnu trampu za drugi narod, terati ga na ostavke a vreme goniti natrag" - kritikuje prethodnike.

Kritikuje ih i da su Ustavom iz 1974. "rasparčali Jugoslaviju". Izgradili su "sistemsko tlo na kome se ne može graditi pravo jugoslovenstvo".

On želi da se Crna Gora zahvali na poklonima i pomoći sa strane "ne toliko zbog pošiljalaca i njihove ganutosti neprincipijelnim i neargumentovanim optužbama na račun izdržavanja - već prevashodno zbog nas samih".

Zna da su i bez toga neizbežni novi lomovi u "socijalno već istrošenoj Crnoj Gori". I da treba afirmisati novi "ofanzivni, moderni poslovno agresivni evropski način mišljenja i ponašanja".

"Duh pobednika mora zameniti duh gubitnika."

Zalaže se ne da Savez komunista ide "u muzej starina" već da postane "jedino mogući politički faktor kohezije na jugoslovenskom prostoru", a ako to ove nove garniture nisu u stanju, onda su mogle "posao oko njegove sahrane da prepuste onima koji su ga već doveli do umora".

Inteligentni polemičar i prognozer već se pomalo, kaže, zamorio od politike. Želeo bi njome da se bavi volonterski.

Ne može pobeći, zna, sada iz tog vrelog kotla "jer smo zakuvali, ali dobre stvari". Pred odlukom je da uskoči u neku privrednu kuću, turističku pre svega, jer mu je turizam specijalnost. Odatle bi se više mogao baviti i naukom.

Možda bi tako rešio i neki od egzistencijalnih problema - stan (jer se sada seljaka između titogradskih stanodavaca) ili zaposlenje supruge, sa kojom ima petomesečnog sina.

I Đukanović, kao i Bulatović i Stanković, obožava košarku (igrao je, visok čak 196), a imaju još jednu zajedničku crtu: sva trojica navijaju za Crvenu zvezdu.

Više od toga: sva trojica navijaju za - novo. Bitno novo. Sva trojica su velike nade crnogorskog političkog i društvenog života. Kao izdanci probuđene nove demokratije. Uvene li cvet njihovih nada, obećanja i programa - crnogorsko proleće izgubiće svoju svežinu i nad Crnom Gorom ponovo će se pojaviti tamni oblaci i sinuti gromovi narodnog nezadovoljstva.

Napisao: Manojlo Vuković (On, 1989.)

Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate

Jugoslavija u velikim dugovima '85: Koje su republike najzaduženije? / Spisak najvećih firmi gubitaša

April 1985: U poslednje dve godine stalno se ponavlja fraza kako je, najzad, "skinut veo tajni sa naših dugova". Danas se, međutim, jedino pouzdano zna da se ne zna koliko je Jugoslavija dužna, jer, zaduživao se kako je ko stizao.

U vreme kada nam se deca po kućama igraju računarima, Narodna banka Jugoslavije nema tačnih podataka o tome koliko smo dužni.

I kako potpunih zvaničnih podataka nema, ili su toliko uopšteni da nam malo govore...

Priča o YU solidarnosti '79: Dževad Bašić kupio je ćebad i šatore, seo u stojadina i krenuo za Crnu Goru

April 1979: Iz mnoštva priča o našoj, jugoslovenskoj solidarnosti prema postradalima u katastrofalnom zemljotresu u Crnogorskom primorju, izdvojili smo samo jednu. Storija govori o humanosti jednog Maglajlije, ali nije usamljena, jer sličnih primjera ima zaista napretek. Ovo je, konačno, kazivanje o svima nama...

Priča slična hiljadama, a toliko različita. Priča nastala u trenutku opšte solidarnosti naših naroda i narodnosti. Priča o Dževadu Bašiću, dvadeset sedmogodišnjem ugostiteljskom radniku iz Maglaja...

JRT, 3. X 1986: Gledali smo istovremeno svih naših osam TV Dnevnika - imaju li išta zajedničko?

Oktobar 1986: Etatistička zakerala tvrde da ako hoćete da saznate šta se događa u svih osam konstitutivnih delova Federacije: morate gledati osam naših televizijskih dnevnika istovremeno.

U petak, trećeg oktobra; snimili smo i odgledali večernje dnevnike svih naših televizijskih studija. Zajedničko u njima bile su vesti iz sveta i sporta.

I sunce je bilo unitaristički raspoloženo, pa je i prognoza bila jedinstvena...

Maršal Tito u Crnoj Gori 1951: Dočeci u Herceg Novom, Kotoru, Cetinju, Tivtu, Titogradu

Srpanj 1951: Narod Crne Gore proslavio je svečano desetgodišnjicu Dana ustanka, evocirajući sjećanje na srpanjske dane god. 1941, kad su pukle prve puške, kad je Komunistička partija Jugoslavije povela za svojim zastavama najbolje sinove naših naroda.

Veličanstvenost tih dana, što se više odmičemo od njih, čini nam se slavnija i veća.

Na ovim svečanostima, bio je u gostima u Crnoj Gori Maršal Tito.

Anku Knežević (19) streljali su četnici u Podgorici '44: Pre smrti, napisala je ocu i bratu oproštajna pisma...

Anka Knežević je imala samo 16 godina kad je počeo rat.

Ovoj naprednoj gimnazijalki godine nisu smetale da se i mnogo ranije priključi naprednoj crnogorskoj mladeži. Od samog početka rata obavljala je veoma odgovornu dužnost - održavanje stalne veze između partizanskih odreda i njihove centrale u Podgorici.

Obavljajući ovu rizičnu dužnost, bila je krajem 1942. godine uhapšena. Pošto je odbila da bilo šta prizna, puštena je iz zatvora oktobra 1943. godine i odmah nastavila svoju ilegalnu aktivnost. 

Jelena Ćetković, životna priča neustrašive skojevke: Njene akcije inspirisale su autore "Otpisanih"

Mart 1975: Ulice okupiranog Beograda su odavno već bez živosti i života. A to jutro 6. marta 1942. godine bilo je tmurnije no obično. Jutro bez ljudi. Bilo je tačno 10 do 8 kad su se iz kuće u Ulici cara Uroša broj 17 pojavila dva čoveka. Za razliku od drugih, retkih prolaznika, koračali su žustro, razgovarali glasno, smejali se...

I dok su zalazili iza ugla Ulice Zmaja od Noćaja, usred tog veselog ćaskanja, iz jednog hodnika iznenada iskočiše pred njih dvojica mladića s uperenim revolverima.

Olga Vujošević o danima NOB-a: "Ne plači, rđo jedna, pobjedićemo", šapnuo mi je Peko Dapčević

Jul 1980: Sve najvažnije u životu Olge Vujošević zbilo se u proleće. Rođena je 15. aprila 1914. godine u Podgorici. Istog dana dvadeset i tri godine kasnije postala je komunista.

Bilo je takođe proleće 1941. godine kada joj je dr Saša Božović pomogla da na svet donese svoje prvo dete, kćerku Radmilu.

Još je trajao taj isti behar kada je dobila zadatak da se stavi na raspolaganje Partiji. Predstojalo je dizanje ustanka...

"TeVe" Dražena Matošeca: O "Boljem životu", "Hitu meseca", "Panonskom mornaru", "Animaviziji"

Lipanj 1988: Samo na zagrebačkoj televiziji moglo se svojedobno dogoditi da čovjek ode u mirovinu izravno s funkcije urednika emisije Zdravo mladi.

To nas upozorava koliko je za tu ustanovu mladost rastezljiv pojam: kao i u našem društvu uopće, ni tamo nitko nije za staro željezo dok ga ne dohvati penzija.

Mnoge zagrebačke TV-stvaraoce mirovina je pokosila u cvijetu mladosti, tek što su nasljednicima odali tajnu svoje svježe krvi, koja glasi: ako ostariš u dvadesetoj, bit ćeš podjednako mlad u šezdesetoj.

Ilija Popović u ratu sa Musolinijem: Priča o Crnogorcu koji je 1936. pružio podršku narodu Etiopije (1971)

Prosinac 1971: Kako je Ilija Popović, zvan Bijela Ruža, iz nekadašnje Podgorice, uspio 1936. godine okupiti tri stotine dobrovoljaca spremnih da s oružjem u ruci priskoče u pomoć hrabrom etiopskom narodu koji su napali talijanski fašisti...

Bili su to mučni dani za savjest čovječanstva. 

Musolinijevi (Mussolini) legionari, naoružani mržnjom zbog poraza kod Adue u prvom svjetskom ratu, napali su goloruk narod Etiopije.

JRT doček '88 / 00:45 – "Novogodišnji Program plus": "Mućke", "Alo, alo!", Vejn i Šuster, Garfild...

(7/8): "Novogodišnji plus" posebno je izdanje Programa plus u poznatoj mozaičnoj maniri, ovaj put s naglaskom na komediju i ples.

Njegova urednica Mignon Mihaljević tvrdi da je cjelokupan višesatni program premijeran, da su mnoge od pristiglih emisija još "vruće", tek snimljene.

Krenimo redom!

Program počinje posebnom epizodom "Mućki": Rodneyeva i Delova obitelj slavi novu godinu...

JRT doček '88 / 00:03 – "Hej, haj, zdignimo čaše!": Tambure u starom mlinu, gazda je Martin Sagner

(6/8): Što se očekuje od TV prvih nekoliko minuta nakon ponoći kad se stišaju emocije, izgrle supruzi i drugovi, kad sjednu čestitari? Pjesma i ples!

Pjesma svima znana i svima draga, glazba koja će dirnuti u srce i pokrenuti svakoga, čak i one najusamljenije koji i nemaju drugog pokraj sebe - osim televizora.

Dobro je to shvatio Božo Potočnik pripremajući scenarij za prvu novogodišnju emisiju "Hej, haj, zdignimo čaše", čijih nas tridesetak minuta trajanja vodi preko...

JRT doček '88 / 23:10 - "Pod sjajem zvijezda ove noći": Zajednički poduhvat TV Zagreb i TV Beograd

(5/8): Koliko su prethodne emisije svečanog TV-programa - zvuci polke, valcera i operetni ugođaj, zatim zavrzlame popularne porodice Popadić ili vragolije Novih fosila i njihovih zabavnoglazbenih kolega, pa napokon i cijeli buket novokomponiranih pjesama s pjevačkom "vrhuškom" - dosad uspjeli razonoditi najveće TV-gledalište, koje dočekuje 1988, pitanje je ukusa i osobne mjere svakoga gledaoca, ali, treba pretpostaviti da sada dolazi - ono pravo!

Novogodišnja parada zvana - "Pod sjajem zvijezda ove noći"!

JRT doček '88 / 22:40 - "Pjesma Jugovizije": Nek' se noćas pjesma ori, nek' pobijedi tko je gori...

(4/8): Pjesma Jugovizije predstavit će jugoslavenskim gledaocima desetak najuglednijih evropskih pjevačko-zabavljačkih zvijezda, kao što su Tomasec Ivicci, Süserl Dindrlein, Micos Jevremopulos, Bebita Dolorosa, Seid Vajtalu, Brenda Goodlooking & Sweet Sin, Kalte Platte Bruder, Chere La Douce...

Nikada čuli za njih!? Ne očajavajte, ne gasite televizor, napregnite maštu! Iza tih zvučno-komičnih imena, od kojih su neka uistinu majstorski prevedena na strane jezike, kriju se (u istom redoslijedu): Tomislav Ivčić, Ljupka Dimitrovska, Miki Jevremović, Bebi Dol...

JRT doček '88 / 22:10 – "Pjesmu pjevam": Narodnjaci kolo vode u košarkaškom centru Cibona...

(3/8): Sredinom prosinca, ljubitelji novokomponiranih pjesama i najatraktivnijih izvođača toga žanra pohrlili su u novu zagrebačku sportsku dvoranu, u košarkaški centar Cibone, jer su organizatori obećavali sjajan spektakl.

Obećavali su ono najbolje što se u novokomponiranoj narodnoj pjesmi može u Jugoslaviji danas čuti i, dakako, vidjeti.

Stjecajem nekoliko organizacijskih grešaka, a naveliko se govorilo i o mutnim menedžerskim poslovima...