O sastanku Broza i Mihailovića 1941. / Draža se žalio Titu: "Zašto ste četnike prozvali gibaničarima?"

Maj 1980, iz "Zapisa iz oslobodilačkog rata": 

Drug Tito nam je pričao o svom sastanku s Dražom Mihailovićem. 

U prvoj polovini septembra meseca, odmah po izlasku na teritoriju koju je oslobodio naš Valjevski odred, drug Tito je tražio mogućnost da se sastane s Dražom Mihailovićem, da bi lično mogao da vidi da li je moguća saradnja s tim pukovnikom koji izjavljuje da je protiv okupatora, ali koji svojim stavom praktično koči razvitak narodnooslobodilačke borbe. 

Sastanak je organizovao Miloš Minić, koji je tada bio instruktor Pokrajinskog komiteta Partije pri Okružnom komitetu za Valjevo. 

Sastanak je održan u selu Struganiku kod Mionice, u kući vojvode Živojina Mišića. S drugom Titom bili su Miloš Minić i Obrad Stefanović. Od strane četnika došli su Draža Mihailović, Dragiša Vasić i major Mišić, sin vojvode Mišića. 

Na tome sastanku nije došlo ni do kakvog sporazuma. 

Draža je ostao pri svom stavu da za borbu još nije vrijeme, ali je izjavio da ničim neće ometati našu akciju, tražeći od nas da ga ne napadamo u našim lecima. 

Draža je, kazivao je drug Tito, odnekud pretpostavio, da je Tito Rus. Misleći da je on, kao Rus, neobaviješten o situaciji u Jugoslaviji, govorio mu je da su Hrvati krivi za propast Jugoslavije, da Hrvati kao cjelina vrše zločine nad Srbima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i da će za to morati kolektivno odgovarati. 

Najzad, Draža se žalio Titu što su naši drugovi u valjevskom kraju nazivali Dražu i njegove četnike gibaničarima.

Ispričali smo drugu Titu sve što smo doznali o Draži Mihailoviću za vrijeme našeg boravka na terenu u Srbiji.

Po mišljenju druga Tita, Draža igra dvoličnu ulogu i vrlo je vjerovatno da ima vezu s Nijemcima preko Nedića. 

Ali u našoj taktici prema Draži Mihailoviću mi se moramo rukovoditi ne onim što Draža lično znači, nego onim što on objektivno predstavlja. Nesumnjivo je da on predstavlja jedan dio naše buržoazije koja je antiosovinski raspoložena. To njeno raspoloženje nije borbeno raspoloženje; ona će da pravi sve moguće kombinacije, ali - izbjegavajući opasnost. 

Bilo bi pogrešno misliti da ona sada nema uticaja i na šire slojeve naroda u Srbiji. Stoga, u raskrinkavanju stava Draže Mihailovića treba biti gibak, uporan i strpljiv. Samo tako moći ćemo politički izolovati Dražu Mihailovića.

Govoreći o mišljenju izvjesnih nestrpljivih ljudi, koji su mislili da treba likvidirati Dražu Mihailovića i njegov štab na Ravnoj Gori, drug Tito je kazao da bi to bila politička pogreška. Nije teško vojnički likvidirati Dražu Mihailovića, ali za naš pokret i njegov razvitak bitno je likvidirati Dražu politički. Tek će onda vojnička likvidacija proći bez ikakvih političkih komplikacija. 

Osim našeg političkog rada u masama na raskrinkavanju Draže Mihailovića, dodao je drug Tito, pomoći će i sam razvitak oružane borbe protiv okupatora, koja će uvlačiti u akciju sve veći broj ljudi i koja će natjerati Dražu da zauzme određeni stav. 

Tada će svaki patriota moći da vidi i ocijeni šta je Draža Mihailović. 

Sumnje biti ne može da će to ići u prilog razvitku narodnooslobodilačkog pokreta.

To su bile, uglavnom, misli druga Tita o Draži Mihailoviću. 

Drug Tito, smijući se, pričao nam je kako je major Mišić pokušavao da dozna ko je Tito. Bilo mu je nezgodno da to direktno pita, nego mu je dva puta rekao: 

"Vi ste meni jako poznati, gde smo se mi videli?" 

Na to mu je drug Tito kratko odgovorio da ga sigurno s nekim zamjenjuje, jer se nigdje nisu mogli ranije vidjeti. To je možda i pojačalo kod Draže uvjerenje da je drug Tito Rus, oficir sovjetskog generalštaba, poslat u Jugoslaviju da diže ustanak.

Proveli smo u razgovoru nekoliko sati. Drug Tito je bio odlično raspoložen. Poslije razgovora o političkim i vojničkim pitanjima, rado je slušao naša kazivanja o raznim doživljajima na terenu.
Kad smo izašli iz barake, padalo je veče. U kotlini u kojoj je ležalo malo naselje bilo je tiho. Veče je bilo blago, pravo veče rane jeseni kada više nema žege, a još nisu nastupili kišni dani i neprijatna hladnoća.

(Iz knjige "Zapisi iz oslobodilačkog rata" Rodoljuba Čolakovića, objavljeno u Frontu 1980.)



Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate





No comments:

Post a Comment