Crvena jabuka u danima pre nesreće 18. IX '86: Zijo je čestitao Bajagi uspeh LP-ja "Jahači magle"

18. septembar 1986: Sve je na mostarskom stadionu "Kantarevac" one tople septembarske večeri bilo spremno za dugo najavljivani koncert "Crvene jabuke".

To je trebalo da bude početak ambiciozne turneje mladog sastava koji se meteorskom brzinom, ali zahvaljujući studioznom, predanom radu i neobičnoj nadarenosti svojih stvaralaca, vinuo u zvjezdane visine naše muzičke scene.

Poklonici njihovog prepoznatljivog muzičkog izraza ispunili su "Kantarevac" do posljednjeg mjesta.

Koncert "Crvene jabuke", međutim, nije održan. 

Niti će ijedan drugi biti održan u istom sastavu...


Muk na stadionu



Članovi orkestra krenuli su s troja kola i malim kamionetom sa instrumentima iz Sarajeva prema Mostaru u popodnevnim satima. Bili su izuzetno raspoloženi. Radovali su se susretu s mostarskom publikom, kao i koncertima koji su predstojali u Zenici, Bugojnu i Banjaluci.

Bas gitarista Aljoša Buha, solista Dražen Ričl Zijo i vozač Zlatko Arslanagić sjeli su u "fiću". Iza njih su u "golfu" vozili Dražen Žerić i Darko Jelčić.

Odmah iza Jablanice prema Mostaru Žerić i Jelčić, kao i predstavnici "Atlasa" iz Zenice, organizatora turneje, u "zastavi 1500" naišli su na veću grupu ljudi okupljenih oko smrskanog "fiće". Nisu imali vremena da se mnogo obaziru, žureći na koncert.

Članovi "Crvene jabuke" okupljali su se pred "Kantarevcom". Ali, zaboga, gdje su više Zijo, Buha i Zlatko? Koncert se približava, a njih nema. Možda su se zadržali negdje da se osvježe, da predahnu, pa će stići svakog časa. Nervoza sve više raste, ali niko ne misli na najgore.

Žerić žuri u hotel "Ružu", vjerujući da je došlo do nesporazuma i da su Zijo, Buha i Zlatko tamo. Uzalud. Niko o njima ne zna ništa. Žerića prožimaju žmarci.

Da onaj "fićo" kod Jablanice, ipak, nije bio njihovih drugova. Nemoguće. Prilazi telefonu i okreće broj Stanice milicije u Mostaru. Slušalica mu ispada iz ruku...

Organizator saopštava okupljenim gledaocima: koncert se odgađa zbog saobraćajne nesreće članova "Crvena jabuka". Na stadionu muk i nevjerica. Šta se dogodilo? Je li neko povrijeđen, ili možda...


Svima dragi



Dvije noći ranije u sve popularnijem sarajevskom Centru za društvenu aktivnost mladih gotovo najzapaženija lica bila su ona koja su pripadala članovima "Crvene jabuke".

Iako se te večeri u ovim prostorima odvijala promocija posljednjeg LP-ja Momčila Bajagića Bajage "Jahači magle", Zijo i drugovi gotovo su najviše privlačili objektive.

Popularnost koju "Jabuka" sve više stiče, kao da je tog dana u zasjenak bacila i jednog Gorana Bregovića, Ipeta Ivandića, Emira Kusturicu...

Dražen Ričl, iako već sa oreolom zvijezde, osjetilo se i te večeri, čvrsto je na zemlji. Čak se u jednom trenutku morao probijati do Bajage da bi mu čestitao novu ploču. Ričl i drugovi unijeli su i te noći jedan novi vid ponašanja na rock sceni: osjetilo se da su njima i tuđi uspjesi dragi.

Poslije noći u CDA održana je i konferencija za štampu povodom "Baščaršijske večeri", koja će se održati 26. rujna. Na tim prostorima među 200 izvođača trebalo je da se nađe i "Crvena jabuka". Organizatori su već tada znali da će "Jabuka" biti jedan od glavnih magneta.

Planiralo se da Ričl i drugovi nastupe pored scene kod Katedrale i uz neku od baščaršijskih česmi, da bi na najbolji način ilustrovali jednu od svojih pjesama u kojima stihove govore o njoj koja sa ibrikom dolazi do vode da bi joj on šapnuo - volim te.

Ovih dana razgovarali smo i sa Zijom Arslanagićem o novim, velikim planovima njegove grupe. Šef benda boravio je u zagrebačkom "Jugotonu", gdje je dogovoreno da "Jabuka" starta sa snimanjem novog LP-ja u veljači. Željelo se da se ploča radi planski i da se ostavi prostor za slobodno djelovanje njihovih drugova iz "Plavog orkestra", koji u međuvremenu treba da se oglase s novim albumom.

Mi, u redakciji "Vena", zapravo, smo se posljednjih dana i najviše družili sa veselim članovima trenutno najpopularnije rock grupe u zemlji. Najviše riječi bilo je, dakako, o nastupu na tradicionalnoj manifestaciji "Lica sa naslovnih strana". Očekivali smo da će i tu "Jabuka" da privuče veliki broj posjetilaca. Sudili smo to prema velikom broju pisama i telefonskih poziva u Redakciji...


Borba ljekara



Preostali članovi "Crvene jabuke" sa crnim slutnjama žure prema Jablanici. Ne mogu da vjeruju onom što im govore: Buha je podlegao, Zijo je teško povrijeđen, Zlatko takođe ima ozbiljne povrede.

Njihov "fićo" se u oštroj krivini zanio, skrenuo na lijevu stranu i uz žestok prasak sudario sa kamionom vršačke registracije. Vraćaju se ponovo u Mostar, gdje su na hirurškom odjelu bolnice smješteni Arslanagić i Ričl.

Spontano, pravo sa stadiona tamo je već bilo dotrčalo nekoliko stotina njihovih obožavalaca. Da daju krv, da pomognu. Poslije šoka, kada je rečeno da pomoći Buhi više nema, stižu loše vijesti i o Ričlu. On je u teškom stanju, sa vrlo ozbiljnim povredama glave.

Ljekari Mostarske bolnice nastoje da ne izgube nijedan dragocjeni trenutak. Čine sve da pomognu mladom solisti, ali povrede lobanje zabrinjavaju. Zlatku Arslanagiću je nešto bolje i on se, za razliku od Ričla, nalazi van životne opasnosti.

Cijelu noć gore svjetla u Mostarskoj bolnici. Sutradan dolazi i rodbina, prijatelji...

Majka Dražena Ričla plače: "Samo da mom sinu bude bolje".

Brzo je angažovan helikopter da Ziju prebaci na Vojnomedicinsku akademiju u Beogradu. Ispraćen je sa nadama da će njegova mladost i volja za životom biti jači od povreda. Arslanagiću je bolje, ali ljekari ne dozvoljavaju da se s njim razgovara. Još je u šoku, pa mu je potreban mir...

Pjesmu, kojoj se "Crvena jabuka" uvijek radovala, tako je samo u jednom zlokobnom času zamijenila tuga. Ogroman bol za izgubljenim drugom. Svaka sljedeća pjesma biće posvećena i njihovom Buhi.

Tekst: N. Žujo (Ven, 1986.)




Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate