Svako dobronamjeran lako uočava da je
kolektiv nikšićkih metalaca, tu gdje se prije tri i po decenije
nije ni sanjalo o željezari, gdje je u teško vrijeme, pedesetih
godina, započeta fabrika sasvim druge namjene, podigao gigant čije
se ime i među metalcima u svijetu izgovara s poštovanjem.
Neki, od oko dvije stotine vrsta
čelika, koji se ovdje proizvode, već zauzimaju počasna mjesta među
najuglednijim proizvodima u svijetu. Imalo bi još puno toga
pohvalnog iz ove fabrike da se saopšti, između ostalog, da je
prosječni lični dohodak u prošloj godini bio oko 25.000 dinara, a
u decembru čak 34.000, da će ove godine proizvesti oko 270.000 tona
gotovih proizvoda i ostvariti ukupan prihod od oko 35 milijardi
dinara.
Može i bolje i više
Nepovoljne prilike u privredi zemlje, u
kojoj je proteklih godina vladala inflacija, dinarska i devizna nelikvidnost, neuredno i
nestabilno tržište, nijesu mimoišli ni crnu metalurgiju, a time ni
Željezaru.
Naprotiv, nepovoljan položaj ove grane u primarnoj raspodjeli, na čijem je popravljanju, uprkos datim obećanjima, malo urađeno; zatim njena zavisnost od uvoza, za koju je, u nedostatku drugih mogućnosti, morala da izvozi svoje proizvode po cijenama i do 30 odsto nižim od cijena čelika u razvijenim zapadnoevropskim zemljama, i naravno, daleko nižim nego u našoj zemlji; praktično bez trajnih obrtnih sredstava - sve je to uticalo da, uz dodatne teškoće u privredi, njene nevolje budu još veće.
No, veliki nikšićki kolektiv, kao
uostalom i mnoge u našoj zemlji, ne muče samo proizvodni i
tehnološki problemi.
Tu se potvrđuje naša samoupravna praksa sa svim prednostima i vrlinama, ali i manama koje valja ispravljati.
Doduše, za Željezaru "Boris Kidrič" se kaže da je odavno postala škola crnogorske radničke klase i da u toj republici gotovo i nema radnog kolektiva sa stručnjacima koji nijesu stasali u gigantu jugoslovenske crne metalurgije.
Odnos prema radu, redu i disciplini mogao bi da bude primjer mnogima.
Veoma je razvijeno i informisanje radnika. Zahvaljujući primjeni računara svakodnevno se raspolaže tačnim podacima o proizvodnji, rezultatima, korišćenju radnog vremena, utrošku materijala i sirovina i sl.
Međutim, uprkos svemu tome, u posljednjih godinu dana u ovom kolektivu su se dogodile dvije obustave rada.
Prvo je u julu prošle godine u čeličani jedna brigada odbila da radi, zahtijevajući da se isprave navodne nepravde u raspodjeli ličnih dohodaka, a potom se krajem januara ove godine nešto slično dogodilo i u hladnoj valjaonici, gdje su takođe smatrali da im nije isplaćeno zarađeno.
Tu se potvrđuje naša samoupravna praksa sa svim prednostima i vrlinama, ali i manama koje valja ispravljati.
Doduše, za Željezaru "Boris Kidrič" se kaže da je odavno postala škola crnogorske radničke klase i da u toj republici gotovo i nema radnog kolektiva sa stručnjacima koji nijesu stasali u gigantu jugoslovenske crne metalurgije.
Odnos prema radu, redu i disciplini mogao bi da bude primjer mnogima.
Veoma je razvijeno i informisanje radnika. Zahvaljujući primjeni računara svakodnevno se raspolaže tačnim podacima o proizvodnji, rezultatima, korišćenju radnog vremena, utrošku materijala i sirovina i sl.
Međutim, uprkos svemu tome, u posljednjih godinu dana u ovom kolektivu su se dogodile dvije obustave rada.
Prvo je u julu prošle godine u čeličani jedna brigada odbila da radi, zahtijevajući da se isprave navodne nepravde u raspodjeli ličnih dohodaka, a potom se krajem januara ove godine nešto slično dogodilo i u hladnoj valjaonici, gdje su takođe smatrali da im nije isplaćeno zarađeno.
Obustava rada jeste nešto neprimjereno
našem samoupravnom društvu, makar trajala samo dan-dva, kako je to
bilo u pogonima Željezare, ali je i potvrdila snagu kolektiva.
Ne samo što su radnici brzo uvidjeli da su pogriješili i prenaglili, što su potom svojski zapeli i ne samo nadoknadili izgubljeno nego i znatno premašili plan, već stoga što i u trenucima revolta, kad su se odlučili na obustavu, nijesu dozvolili da u pogonima nastane bilo kakva šteta.
Ne samo što su radnici brzo uvidjeli da su pogriješili i prenaglili, što su potom svojski zapeli i ne samo nadoknadili izgubljeno nego i znatno premašili plan, već stoga što i u trenucima revolta, kad su se odlučili na obustavu, nijesu dozvolili da u pogonima nastane bilo kakva šteta.
- Većina ovdje su dobri radnici, mnogi
su život posvetili Željezari - kaže Milovan Cvijetić,
kvalifikovani rezač sa dvadeset sedmogodišnjim stažom. - Svi mi
hoćemo da radimo i više i bolje nego što radimo i ne tražimo
ništa više nego da živimo od tog rada. Muči nas to što rezultati
ne zavise od nas samih, muči nas i stvara nervozu to što većim
cijenama hoćemo da stvorimo dohodak...
- Ima izvjestan broj radnika, a to je
valjda i neminovno u ovako velikim kolektivima, koji uporno pokušavaju poistovijetiti rad i
nerad - kaže Radoš Obradović, sekretar Akcione konferencije SK u
Željezari i predsjednik Komiteta za opštenarodnu odbranu i
društvenu samozaštitu. - Međutim, većina je onih koji pošteno
rade. A ko radi može i da zaradi.
S njim se, uglavnom, slaže i grupa
radnika iz brusione: Boško Višnjić, Šućo Šabotić i Momir
Aleksić. Oni mjesečno, u prosjeku, zarađuju oko 35.000 dinara, ali
mogu i do 50.000. Naravno, radi se po normi.
- Mora se imati u vidu nervoza koju kod
radnika, sasvim razumljivo, izazivaju nekontrolisana, poskupljenja i
pad standarda - kaže Vojin Đukanović, potpredsjednik Poslovnog
odbora Željezare. - Ali, u kolektivu se čini sve da se poteškoće
ublaže. Svi radnici imaju organizovan besplatan prevoz, ishranu, mnogi su dobili stanove ili
kredite za izgradnju kuća... Doduše nije mali broj ni onih koji
čekaju na rješenje stambenog pitanja.
Dokazivanje kad je najteže
Nikšićki metalci su svjesni trenutka
u kojem žive, znaju šta mogu i koliko mogu, svakome gledaju
otvoreno u oči i ne dopuštaju da padne mrlja na njihova garava
lica. Dokazali su to bezbroj puta, a najbolji primjer je od prije
godinu dana.
Tada je strahovita eksplozija u čeličani raznijela debeli oklop velike šezdesetotonske elektrolučne peći.
Tako je Željezara iznenada ostala bez trećine postrojenja za topljenje gvožđa, a šteta je procijenjena na gotovo četiri milijarde dinara, jer je strani isporučilac procijenio da nova peć može biti potpaljena u najboljem slučaju za deset, a možda i tek za četrnaest mjeseci.
Međutim, uzdali su se u sebe i svoje sposobnosti.
Brigada od dvije stotine stručnjaka, sa inžinjerom Vojinom Đukanovićem na čelu, jednostavno se nastanila u Željezari. Radilo se danonoćno, bez predaha. I poslije samo dva mjeseca, u novoj peći je planula vatra.
Tada je strahovita eksplozija u čeličani raznijela debeli oklop velike šezdesetotonske elektrolučne peći.
Tako je Željezara iznenada ostala bez trećine postrojenja za topljenje gvožđa, a šteta je procijenjena na gotovo četiri milijarde dinara, jer je strani isporučilac procijenio da nova peć može biti potpaljena u najboljem slučaju za deset, a možda i tek za četrnaest mjeseci.
Međutim, uzdali su se u sebe i svoje sposobnosti.
Brigada od dvije stotine stručnjaka, sa inžinjerom Vojinom Đukanovićem na čelu, jednostavno se nastanila u Željezari. Radilo se danonoćno, bez predaha. I poslije samo dva mjeseca, u novoj peći je planula vatra.
Odbrana kao dio svakodnevice
Ovaj primjer mogao bi biti ilustracija
i za odbrambenu sposobnost. Naime, svaki zaposleni u Željezari
svjestan je da može biti dobar branilac samo ako je i dobar
proizvođač, odnosno da se prevazilaženjem poteškoća u
proizvodnji može najviše doprinijeti jačanju odbrambenih moći
Željezare i odbrane društva u cjelini.
Opštenarodna odbrana i društvena samozaštita se u Željezari
"Boris Kidrič" od prvog dana razvijaju organizovano i
sistematski, zajedno sa ostalim poslovima koji čine djelatnost ove
radne organizacije.
Zajednički poslovi vezani za odbranu rješavaju se na nivou radne organizacije, dok se osnovne pripreme obavljaju u svakoj osnovnoj organizaciji udruženog rada. Planove odbrane rade grupe stručnjaka zajedno sa stručnom službom, a odobravaju ih i usvajaju radnički savjeti na prijedlog odgovarajućih organa opštenarodne odbrane.
Značajno je i to da ovaj kolektiv izdvaja znatna finansijska sredstva za opremanje, obuku jedinica i stručno usavršavanje kadrova, a sve u skladu s planom razvoja opštenarodne odbrane i društvene samozaštite.
Zajednički poslovi vezani za odbranu rješavaju se na nivou radne organizacije, dok se osnovne pripreme obavljaju u svakoj osnovnoj organizaciji udruženog rada. Planove odbrane rade grupe stručnjaka zajedno sa stručnom službom, a odobravaju ih i usvajaju radnički savjeti na prijedlog odgovarajućih organa opštenarodne odbrane.
Značajno je i to da ovaj kolektiv izdvaja znatna finansijska sredstva za opremanje, obuku jedinica i stručno usavršavanje kadrova, a sve u skladu s planom razvoja opštenarodne odbrane i društvene samozaštite.
Prema riječima Radomana Nikčevića, referenta za opštenarodnu
odbranu, svaki radnik Željezare je našao svoje mjesto u odbrambenom
mehanizmu.
Preko raznih oblika obučavanja (osnovna i dopunska obuka) osposobljavaju se za izvršavanje svih zadataka u jedinicama teritorijalne odbrane i civilne zaštite.
Dokazali su to u više navrata, između ostalog i prošlog ljeta kada su pripadnici protivavionske jedinice oborili metu gađajući ciljeve u vazduhu.
Tom prilikom posebno su se istakli Radomir Živković, Lazar Soknić, Lidija Sretenović, Desa Bogdanović i Miloš Rebić.
Ili, zimus, kada je snijeg napadao više od jednog metra, pripadnici jedinica civilne zaštite, uz pomoć ostalih radnika, nijesu dozvolili da nijednog trenutka stane proizvodnja.
Bio je to još jedan dokaz da čelik ovdje nikada zarđati neće.
Preko raznih oblika obučavanja (osnovna i dopunska obuka) osposobljavaju se za izvršavanje svih zadataka u jedinicama teritorijalne odbrane i civilne zaštite.
Dokazali su to u više navrata, između ostalog i prošlog ljeta kada su pripadnici protivavionske jedinice oborili metu gađajući ciljeve u vazduhu.
Tom prilikom posebno su se istakli Radomir Živković, Lazar Soknić, Lidija Sretenović, Desa Bogdanović i Miloš Rebić.
Ili, zimus, kada je snijeg napadao više od jednog metra, pripadnici jedinica civilne zaštite, uz pomoć ostalih radnika, nijesu dozvolili da nijednog trenutka stane proizvodnja.
Bio je to još jedan dokaz da čelik ovdje nikada zarđati neće.
