Što se dešava sa Johnnyjem Štulićem 1987: Još u orvelovskoj godini je zapalio van iz Juge...

Januar 1987: Jedne zagrebačke zime, gomila mladih rock’ n’ roll fanova ugurala se u Kulušić da bi čula i vidjela Buldožere. 

Usred temperamentne slovenačke zajebancije, isključena je sviračka oprema i pogašena su svjetla na pozornici.

Zapucketala je struja u Beleovom mikrofonu, a top-reflektor osvijetlio je njegovo ispijeno lice.

Žamor u publici se ugasio kao svijeća na vjetru. Frontman Buldožera malo je dramatski disao, pa, potom, progovorio na mješavini slovenačko-srpskog govora:

- Znate, mi zapravo ne bismo smeli svirati ovde, večeras... Ah, da, vi verovatno ne znate da se Johnny zapalio u podne, na Trgu Republike, u znak protesta zbog lošeg položaja radničke klase.

Publika je počela disati, shvativši o čemu se radi.

Bele nastavlja: 

- Sada ćemo odsvirati jednu pesmu sa njegovog poslednjeg sedmostrukog albuma, na koji je utisnuo 373 pesme. Zove se "Pustite radničku klasu da radi"!


Anticipacija "loših vibracija" u domaćoj kulturnoj sredini



Tako je otprilike glasio Beleov, u mnogočemu proročanski govor, posvećen Johnnyju B. Štuliću, sinu Balkana.

Sam Štulić najpopularnija je ličnost, nakon Grgura Ninskog, u dalmatinskom gradu iz kojeg vuče korijene. Nekada je svojom popularnošću provocirao sjećanje na tvrdnju legendarnih Beatlesa kako su popularniji i od samog sina božjeg.

Usporedba je možda nehigijenska, ali svjedoči o nekadašnjoj velikoj popularnosti Azre i njenog leadera, nad čijim djelovanjem se množe upitnici (oni stripovski).

Johnny se, doduše, nije zapalio na Trgu Republike, ali je u orvelovskoj godini zapalio van iz Juge. Skrasio se u Nizozemskoj, u Amsterdamu - Meki evropskih freakova hodočasnika.

Tražeći uzroke i povode Johnnyjevog odlaska na osvajanje Amerike, gdje je Nizozemska samo prva faza, isplivali su na površinu odjeci njegovog odnosa sa izdavačem ploča i sa poreznicima.

Tako su i ozvučeni razgovori iz zagrebačkih kuloara.

Uz njegov odlazak spominju se neekspeditivnost diskografskih kuća u isplaćivanju honorara.

Naime, odjednom mu je isplaćen honorar za trogodišnje razdoblje, što je rezultiralo izuzetno visokom svotom novca na ime poreza. Prema neslužbenim podacima, taj se iznos kreće negdje oko 5 miliona dinara.

Uz to se spominje i Johnnyjeva anticipacija "loših vibracija" u domaćoj kulturnoj sredini, što ne treba posebno objašnjavati. Dovoljno je, smatram, uočiti kvalitativni pomak na dolje novih albuma, recimo Bajage i Brege.

Johnnyjevi koraci započinjali su, prije puno, puno godina na FF-u u Zagrebu, petkom poslijepodne. Tada je na faxu bilo najviše ljudi - jer su bila obavezna predavanja iz ONO i DSZ.

Iz ove ilustracije vučem konotaciju da je on uvijek bio nemirno dijete naše rock-scene.

Rezultat toga su svađe sa Azrinim jedinim menadžerom - Lucom, zatim validacija broja članova same Azre.

Na kraju je svoj stvaralački nemir prenio na Azra music, raskrstivši time jednom zauvijek sa ustanovom zvanom ZAMP.

Johnny je tako bio jedan od prvih koji se odrekao "usluga" koje ta ustanova pruža muzičarima u ostvarivanju njihovih malih prava.

Ustanovio je da su njegova prava, ipak, veća od honorara kojima ga je darivao ZAMP. To su ustanovili i mnogi drugi, jer je ZAMP-ovo pružanje usluga ustvari eufemizam za riječ "krađa".


Sijaj, ludi dijamante



Da se, ipak, vratimo današnjici.

Očito je klima tolerancije, koja je dominantna u Amsterdamu, pogodovala "ludom dijamantu". Rad u Nizozemskoj rezultira izdavanjem ploče u "Marginal Face" produkciji i štampanjem propagandnih materijala.

To nije namijenjeno publici, već zainteresiranim inozemnim producentima.

Ovaj materijal je u proljeće dospio i do Juge, pa je TV Zagreb emitirala snimku koncerta iz Ultrechta.

U okviru ljetnjeg "Programa plus", ista TV kuća prikazala je i spot jedne od Azrinih pjesama, prepjevane na engleski jezik.

Takođe i radio-stanice u Zagrebu, među njima je i čuveni "101", emitiraju snimke sa te ploče.

Sve je to povećalo interes domaće kulturne klime za Azru.

Pamtim Borinu izjavu kako bi rado svirao na dobrotvornom koncertu u korist Johnnyjevog povratka u Jugu. U istom razdoblju, dopuštam mogućnost da je posrijedi slučajnost, ime Johnny pojavljuje se u pjesmama grupa Partibrejkers i Neki to vole vruće.

Bez komentara.

Komentare je bolje posvjetiti evropskoj potvrdi Štulićevih riječi (u pjesmi, naravno) "osam šezdeset vratit će se opet", iako su zbivanja u Evropi previše friška da bih i ja tu nešto komentirao...

Štulić je vani - i dobro mu je.

Napisao: Duško Vojnović, foto: Discogs/Andrija Zelmanović, obrada: Yugopapir (Glas omladine, 1987.)




Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate