"Salaš u Malom Ritu": U čemu je tajna popularnosti negativnih likova - Šicera i Jakoba Jericha?



Šicer umije razgovarati "na ravnoj nozi" s dječacima Milanom i Vasom, kao i s njihovim roditeljima, no upravo ga to čini gotovo automatom, jer njegovo razumijevanje za ljude kakvo naizgled pokazuje zapravo je razumijevanje koje pokazuje lovac za svoje žrtve: on mora poznavati njihove navike i približiti im se da bi ih lakše primamio u klopku 

Lipanj 1976: Televizijska serija "Salaš u Malom ritu" pouka je našoj kinematografiji koja se godinama vrti u krugu vlastitih promašaja, pogotovo kada su posrijedi ratni filmovi. Redatelj Branko Bauer i glumci Miodrag Radovanović i Slobodan Perović uspjeli su Šicera i Jericha tako sjajno profilirati da smo ih često promatrali i ne samo kao zlikovce već smo ih pokušavali razumjeti i  kao ljude...



*****



Može li neki naš filmski stvaralac napraviti dobar ratni film?

Ovo pitanje pomalo rezignirano postavljaju gledatelji koji su razočarani napuštali kino-dvorane nakon projekcije "Djevojačkog mosta", "Crvene zemlje", "Doktor Mladena", "Divote prašine", "Otpisanih", "Crvenog udara", "Bombaša", "Okovanih šofera", "Mirka i Slavka", "Partizana" dakle, ratnih filmova koji su snimljeni u posljednje dvije, tri godine.

Publika nije bila zadovoljna jer su se ponavljali standardni klišeji, a rijetki pokušaji da se napravi nešto drugo uglavnom su se iscrpljivali u vulgarnom oponašanju stranih akcionih filmova.


Televizijsko iskupljenje



Iskupljenje za sve te neuspjehe nije neko izuzetno filmsko ostvarenje već jedna televizijska serija, "Salaš u Malom Ritu" koju smo donedavno svake nedjelje gledali na našim kućnim ekranima.

Njeni junaci, dječaci Milan, Raša i Vasa, bitno se razlikuju od onih naivnih dječjih likova koje, na žalost, pamtimo s velikog i malog ekrana.

Njihovi doživljali su uzbudljivi i uvjerljivi.

Iz prosjeka naše filmske i televizijske produkcije ovu seriju uistinu izdvajaju ličnosti policijskog agenta Šicera i bogatog gazde Jakoba Jericha. Obojica su u "Salašu u Malom Ritu" ono što se obično naziva "zlim" momcima, protivnicima junaka s kojima se poistovećujemo (u ovom slučaju malog Milana). 

Takvi se likovi u našim filmovima najčešće karikiraju i zato postaju smiješni i neuvjerljivi.

No redatelj Branko Bauer i glumci Miodrag Radovanović i Slobodan Perović uspjeli su Šicera i Jericha tako sjajno profilirati da smo ih često promatrali ne samo kao zlikovce već ih pokušavali razumijeti i kao ljude.


Gledatelji opčinjeni Šicerom



Lik agenta Šicera postao je "tema dana" nakon prikazivanja prvih nekoliko epizoda "Salaša u Malom ritu" ponajprije zahvaljujući odličnom Miodragu Radovanoviću, kazališnom glumcu, dotad nepoznatom najširoj publici.

Radovanović je tako sjajno igrao policijskog istražitelja koji pokušava otkriti podmetača požara u nacističkoj žitnici da je na ekranu stvorio prototip čovjeka koji je prijazan s drugim ljudima samo da bi izmamio tajne koje skrivaju od njega.

Šicer nikoga ne potcjenjuje, prema nikom nije osoran i ne služi se nasiljem.

On umije razgovarati "na ravnoj nozi" s dječacima Milanom i Vasom, kao i s njihovim roditeljima, no upravo ga to čini gotovo automatom, jer njegovo razumijevanje za ljude kakvo naizgled pokazuje zapravo je razumijevanje koje pokazuje lovac za svoje žrtve: on mora poznavati njihove navike i približiti im se da bi ih lakše primamio u klopku.

Šicera ljudi zanimaju samo dotle dok od njih može izvući kakvo obavještenje - u osnovi on je, međutim, bezličan čovjek kojem je jedini cilj profesionalno obavljanje svoje dužnosti, bez obzira na to čini li to za okupatora zemlje u kojoj živi ili za neku drugu vlast.

Šicer, poput mnogih sličnih, umiruje svoju savjest time da nikada nije "uprljao" ruke krvlju i da je činio samo ono što su mu naredili, no njegova "suptilna" okrutnost ponekad je jezivija od brutalnosti onih koji batinaju i ubijaju po njegovom nalogu, jer on, potpuno nemoralno, svoju profesiju policijskog agenta pretpostavlja ljudskim životima. 

Gledatelje je u Šicerovoj ličnosti najviše opčinilo i užasnulo što je on toliko obična i svakodnevna ličnost, čovjek koji bi mogao biti i njihov susjed, a oni nikad ne bi primijetili kako takvi Šiceri otkrivaju njihove tajne i iskorištavaju njihovo povjerenje.


"Neuhvatljivi" Jerich



Bogati gazda Jakob Jerich mnogo je slojevitija ličnost od Šicera.

On uzima malog Milana za slugu kad je dječak prisiljen zadržati se u Jakobsfeldu zbog bolesti svog druga Raše, i štiti ga od okrutnosti djece - pripadnika "Hitlerjugenda", kao i njihovog bezrukog šefa Lajtera koji svoje komplekse "liječi" na slabijima od sebe.

Jerich nam se čini drukčijim od svih tih ljudi koji ugrožavaju Milanov život, pa čak i onda kad doznajemo da i on ponekad oblači nacističku uniformu i da su njegova dva sina poginula boreći se na Istočnom frontu.

Veliki kukasti križevi na njihovim slikama čine nas podozrivim prema sve povjerljivijem odnosu gazde i njegovog sluge i kao da su ti zloslutni znakovi predskazali predstojeću tragediju.

Jedne večeri Jerich predlaže Milanu da ga zakonski posini.

Iako nam se u prvi mah čini da je takva odluka prirodna posljedica njegove naklonosti prema Milanu, uskoro shvaćamo da je prijedlog zapravo čudovištan.

Milan će postati njegov sin ako dječakova majka potpiše s Jerichom ugovor da više nikad ne želi vidjeti svoga sina; on će tada dobiti posjed na Jerichovom imanju i postati mu zakonski nasljednik!

Milan, koji je ionako namjeravao ostati kod Jericha samo dok Raša ne ozdravi, bježi iste noći, prestrašen i možda pomalo razočaran takvom Jerichovom ponudom.

Je li Jakob Jerich čudovište kojega se ne tiču osjećaji dječakove majke, jedan od zloglasnih "germanizatora", koji su željeli ponijemčiti našu djecu?

Ili je on naprosto razočaran čovjek kojem su oba sina poginula i koji očajnički pokušava kontrolirati budućnost onih do kojih mu je stalo ugovorima i zanemarivanjem tuđih osjećaja?

I za jedno i za drugo nalazimo potvrdu u ovoj seriji i stoga Jakob Jerich ostaje toliko čudna i "neuhvatljiva" ličnost, potpuno različita od svih koje smo dosad viđali na našim ekranima.


Lekcija filmskim stvaraocima



Gledatelji, koji ovu seriju smatraju odličnom i koji bi je rado ponovno vidjeli, a takvih je, vjerujem, priličan broj, teško će dočekati njenu reprizu.

Morat će se zadovoljiti sa dva cjelovečernja filma koja je Branko Bauer napravio iz nje: jedan je "Zimovanje u Jakobsfeldu", koji je imao sjajan uspjeh na prošlogodišnjem Pulskom festivalu, a drugi, koji se zove jednako kao i serija, "Salaš u Malom ritu", upravo se počinje prikazivati u kinima.

Nije nimalo slučajno da je središnja ličnost u prvom filmu Jakob Jerich, a u drugom Šicer, jer ti su "negativci" bili okosnica i same serije, a u našem "mršavom" filmskom programu bit će, mislim, nešto posebno.

Njihov primjer svakako je dobrodošao, u kinematografiji koja nikako da pronađe izlaz iz jeftinih i neuvjerljivih kalupa u koje je već poodavno upala i koji učestalo razočaravaju našu filmsku publiku.

Napisao: Nenad Polimac, obrada: Yugopapir (Tina, VI 1976.)




Podržite Yugopapir: FB TW Donate