Darko Glavan na kraju 1985: O najugodnijem i najneugodnijem iznenađenju na YU rock sceni...





Ugodno...



Najugodnije ovogodišnje iznenađenje i ujedno ploča godine po mom izboru jest dvostruki album Zabranjenog pušenja Dok čekaš sabah sa šejtanom.

Tim albumom Pušenje je definitivno razriješilo dileme jesu li zabavljači ili rokerski band, dokazujući da su usprkos izraženoj etničkoj crti najdarovitiji nastavljači Buldožerskih diverzija na domaćoj rock-sceni.

Nakon složene, hrabre i samosvojne ploče, raznorodni talenti mladih Sarajlija, uz njihove ponekad proturječne istupe, dobili su nov smisao dopunjavajući njihov estradni profil komponentama koje su se prilikom njihovih prvih nastupa tek dale naslutiti.

Svaka rock-grupa koja svjesno bježi od ponavljanja i udvaranja publici, birajući stvaralački izazov beskompromisnog iznošenja vlastite "istine", zaslužuje u najmanju ruku poštovanje i simpatije kada bi njihovi napori urodili i manje impresivnim ostvarenjem od ploče Dok čekaš sabah sa šejtanom.

Ono što se dalo naslutiti na albumu Das ist Walter preraslo je na Dok čekaš sabah sa šejtanom u čvrsti stav i iznenađujuće plodnu stvaralačku praksu kojom je Pušenje već sada osiguralo antologijsko mjesto u povijesti domaćeg rocka.

Na žalost, moram priznati da šira publika ne dijeli moje mišljenje, tako da Nele i društvo plaćaju velik danak svojoj nepokolebljivosti i originalnosti, te u komercijalnom smislu dolaze u nezavidan položaj "čuda jedne ploče".


Za mene je daleko značajnije "čudo" njihovog drugog albuma!


... i neugodno u 1985.



Tipičan aspekt ovogodišnje domaće rock-scene bila je sklonost pompoznim manifestacijama koje su po modelu Live Aida trebale udružiti rock s višim ciljevima.

Koliko cijenim rokere koji imaju potrebu i, što je još važnije, sposobnost artikulacije iznošenja svojih političkih ideja, toliko prezirem one koji se kalkulantski dodvoravaju zahtjevima trenutka.

U tom je smislu Mirodrom bio školski primjer razbacivanja novca u puke manifestacijske svrhe, jer se nije unaprijed osiguralo od prodora koncepcijskog kiča.


Želi li se rock-koncertu dodati i politička, ili bilo koja druga primijenjena funkcija, onda taj rock-koncert treba prije svega pripremiti i osmisliti, pa se tek onda može postići željeni efekt.

U tom je smislu Live Aid bio fantastična pouka našim ambicioznim priređivačima dobrotvornih koncerata koji su donijeli gubitke!

Takvi potezi, konkretno - zlosretni koncert Crvenoga križa na Šalati, potpuno devalviraju plemenite ciljeve razotkrivajući pravu pozadinu takvih pothvata - privatnu inicijativu i improvizacije.

Stoga ne čudi što dvije ključne figure domaćeg rocka - Bregović i Đorđević - nisu sudjelovali u tim pothvatima, dokazujući da ideje o tim, društveno korisnim manifestacijama nisu potekle u glavama istinskih rock-djelatnika.

Ne ponovilo se, na taj način!

Napisao: Darko Glavan, obrada: Yugopapir (Studio, XII 1985.)


Podržite Yugopapir: FB TW Donate