Baška Voda 1951: "Hoja! Lero!" / Reportaža sa snimanja domaće filmske fantazije Vjekoslava Afrića




U dane snimanja »masovki« obala Promajne vrvi od mnogih statista i glumaca. Ima takvih scena, u kojima nastupa i do 500 osoba. Tih dana domaći ljudi u Promajni, ribari, žene i djeca postaju glumci. Sve teče u najboljem redu, ali je oko toga stvoreno bezbroj šala i dosjetki, koje će se još dugo vremena prepričavati u Promajni i selima oko nje

Baška Voda, lijepo turističko mjestance u Makarskom primorju, dobilo je u lipnju ove godine neobične goste: stigla je ekipa »Avala-filma«, da snima novi umjetnički film »Hoja! Lero!«

Pisac scenarija i režiser filma, Vjekoslav Afrić, izabrao je za ostvarenje ove filmske fantazije zaista lijep kraj.

Oko Baška Vode ima bezbroj uvala s morskim žalima i kamenjarima uz obalu, a u pozadini strše visoki vrhovi Biokova.

Tu se može izvesti niz kombinacija za snimanje kadrova s radnjom iz VI. Vijeka, u vrijeme dolaska Slavena na obale Jadranskog mora.

Ako kakav stranac putuje morem pokraj seoca Promajna tri kilometra južno od Baške Vode, u čudu će pogledati naselje s masivnim utvrdama, kljunastim galijama i neobično obučenim ljudima.

Djevojke-družbenice napola su nage, muškarci bradati, žene u čudnim haljinama.

A u dane snimanja »masovki« obala Promajne vrvi od mnogih statista i glumaca. Ima takvih scena, u kojima nastupa i do 500 osoba.

Tih dana domaći ljudi u Promajni, ribari, žene i djeca postaju glumci. Sve teče u najboljem redu, ali je oko toga stvoreno bezbroj šala i dosjetki, koje će se još dugo vremena prepričavati u Promajni i selima oko nje.


Država lahorska, okružena bedemima



Radnja filma »Hoja! Lero!« zamišljena je kao fantazija i stvorena na legendama.

Stari Slaveni su, nakon dolaska na obalu Jadranskog mora, osnovali državu lahorsku, okruženu debelim bedemima.

Lahorska država živi svojim životom, ima stalnu vojsku. Prema običaju, na dan praznika slobode bira se najljepša pastirica Viljenka (Doroteja Matulić) a vijeće joj određuje za muža Kohana, najljepšeg i najhrabrijeg oficira lahorske vojske.

Međutim, ona voli Dalibora (Joža Gregorin), koji onemogućuje vjenčanje u hramu i njegova svadba s Viljenkom obavlja se uz veselje naroda, koji slavi pobjedu istine (Kohan je otkriven kao izdajnik domovine).

Film će biti pun snažnih scena, sa zanimljivo postavljenom radnjom, prekrasnim pejzažima i originalnim ambijentom.

Glavni dio filma snimljen je u Promajni, neke borbene scene s konjicom na rijeci Cetini kod Sinja i u kanjonima kod Omiša, a najprije se snimalo u ateljerima »Avala-filma«.

U glavnim ulogama nastupaju Marijan Lovrić, Joža Gregorin, Doroteja Matulić, Dejan Dubajić, Mato Grković, Mišo Marković, Jozo Laurenčić, Braslav Borozan, a sudjeluju: Ivka i Joža Rutić, V. Slavčić, M. Ajvaz, V. Bek, Jovan Gec, Boža Nikolić i drugi. Muzika je Krešimira Baranovića, snimatelj je Vuko Karanović.

Originalnost teme i ljudi, koji rade na ovom djelu, obećavaju publici dobar i interesantan film.


*****



U malom selu Promajna, tri kilometra od Baške Vode, nedaleko Makarske, sagrađeno je čitavo naselje, država starih Slavena, s jakim obranbenim zidinama i kulama izvidnicama.

Naravno, sve je to samo s vanjske obalne strane, strana prema Biokovu potpuno je šuplja.

U dane snimanja velikih scena u staroj "državi" vrlo je živo: grade se brodovi, izvlače mreže i vrše, prodaje se voće i zamjenjuje ostala roba. U ovakvim scenama sudjeluju domaći ljudi iz Promajne i Baške Vode.


Oko male države sagrađene su jake zidine s kulama izvidnicama, koje moraju osigurati miran život stanovnicima države. Kad je zaprijetila opasnost od vanjskih osvajača i nekih unutar državice, valjalo je još više paziti na sigurnost.

Međutim, režiser Vjekoslav Afrić iskorištava kulu i za snimanje masovne scene sajmenog dana, koja je postavljena u podnožju kule.


Viljenka je najljepša pastirica u lahorskoj državi, ali je skoro postala nesretna, jer su je odredili za ženu nevoljenom. Međutim, ovdje je »pomogao« bog ljubavi starih Slavena, Lero. Njega se zazivalo uzvikom »Hoja!«.

Tako je nastao naziv ovog filma.

Ulogu Viljenke glumi Doroteja Matulić. Ona nastupa po prvi put u filmu. Do sada je bila činovnica Narodne banke u Splitu.


Oficir lahorske vojske Dalibor (Joža Gregorin) učinio je sve, da svoju Viljenku (Doroteja Matulić) spasi od vjenčanja s nevoljenim Kohanom. Unatoč odluke Vijeća, oni vode ljubav i tajno se sastaju. Viljenka očekuje čudo od Lera, boga ljubavi.


Tri protuhe iz neke daleke zemlje (Stevo Vujatović, Didić i Lekić) prate sva zbivanja, svuda zaviruju i daju svoje komentare. Kroz cijeli film provlače se njihove duhovite primjedbe.

Sada zadirkuju Kohana (Marijan Lovrić), što ga Viljenka neće za muža, a on ih bijesan tjera i prijeti im mačem. Sigurno je, da će se publika od srca nasmijati ovoj trojci.


Vjekoslav Afrić je pravi »otac« filma. Napisao je scenarij, odabrao glumce i svaka scena se do detalja odvija pod njegovom rukom. Svi slušaju njegove upute i ovom prilikom, prije nego kamera počne sa zujanjem.

Glumci i statisti obučeni su u slikovite i ukusne kostime sašivene po nacrtima Nevenke Georgijević.


Obrada: Yugopapir (Ilustrirani Vjesnik, X 1951.)



Podržite Yugopapir: FB TW Donate