Arthur C. Clarke, YU intervju: Par puta sam gledao "Star Wars", ali mislim da je najbolji SF - "Alien"




Imao sam i nešto novaca u Jugoslaviji, u dinarima, u banci. Da li bi vam bilo teško da to provjerite? Već desetak godina ne dobivam otuda nikakve bankovne izvještaje. Zamislite, i Rusi su mi napokon počeli plaćati, čak su potpisali i prvi ugovor za objavljivanje knjige "Susret s Ramom". Bila je osobito popularna u cijelom svijetu

Prosinac 1979: Raspitivati se u glumca o tome koja mu je uloga najdraža, vjerojatno je isto toliko jalov i glup posao kao npr. tražiti od novinara da upre prstom u svoj najbolji intervju. Ako pri tome mislite da je glumcu lakše zato što nam - glumeći  - može prodati što hoće, varate se: novinaru je i dobra gluma kiks, prepoznatljiv baš kao i loše odigrana uloga. 

Kad biste me, međutim, pitali koji mi je intervju ostao u sjećanju kao najčudniji, tada je to nešto drugo. Bez imalo razmišljanja uskliknuo bih ovaj, s popularnim podvodnim istraživačem i piscem naučnofantastičnih romana Arthurom C. Clarkeom!

Da potkrijepim prazne riječi: novogodišnji sam intervju s Clarkeom pripremao prije samo nekoliko tjedana na sunčanoj obali Indijskog oceana, u Sri Lanki (Colombo), u kratkim rukavima i pri temperaturi od 28°C... 

Iako Clarke godinama ne daje intervjue, primio me je i odgovorio na pitanja koja mu nisam postavio, i to u društvu stanovitog Hectora i njegove supruge, dva majmuna i diskretno prisutne posluge... 

Moju je kratkotrajnu zbunjenost uspješno pojačao prebirući po tipkama klavira koji (još) ne zna svirati.

Arthur C. Clarke: Nastanio se u Sri Lanki i nikada ne propušta priliku
da kaže kako je Veliku Britaniju ostavio bez ikakve grižnje savjesti
(foto: Dubravko Stojsavljević) 


Tisuću intervjua



Reći će netko - pa što, čudak od čovjeka i gotovo! Možda. Čudake koji sugovornika tako brzo i jednostavno osvajaju ne srećem svaki dan. Zato ću susret sa Clarkeom piscem kojeg će ona sretna većina koja nikada ne čita knjige prepoznati po npr. filmu "Odiseja u svemiru 2001" (redatelj Stanley Kubrick) ispričati točno tako kako se odigrao.

Keir Dullea, zvezda filma "Odiseja u svemiru", ekskluzivno (1969)

Razmišljajući o tome što da u Sri Lanki službeno upriličimo (tko je vidio novinara skrštenih ruku, pa makar i na godišnjem odmoru!), pao nam je na pamet Arthur C. Clarke. 

Desetak dana prije polaska, redakcija mu je poslala telegram kojim najavljuje moj dolazak i najljubaznije sročenu molbu da pristane na intervju za "Studio". 

Telegram je, na žalost, pogrešno upućen na adresu srilanškog parlamenta u Colombu (jedan od direktora TV Colombo netočnom nam je informacijom dokazao da se i u malim zemljama ljudi
sve manje poznaju). 

Ukratko, stigao sam u Colombo nekako u isto vrijeme kad i telegram: Clarke ga je primio samo dva dana prije mog dolaska i odmah preko ambasade u Beogradu pokušao odgovoriti da mu je žao, ali da ne pristaje na intervju.

Nije to poza. Ne pristaje. 

Već godinama, rado će ugostiti svakog novinara, ali bez izjava za štampu: dao je nešto više od tisuću intervjua (!), pa mu je nasmrt dosadno govoriti jedno te isto svakom nadobudnom piscu kojemu padne na pamet da ga posjeti, pa tako i meni.

Telefonirao sam mu čim sam stigao. 

Glas s prepoznatljivim britanskim izgovorom bio je totalno šokiran viješću da ga zovem iz Colomba, a ne iz Jugoslavije. Ipak, pozvao me da ga posjetim.

Taksistu nisam ni trebao reći adresu. Čim je na papiriću ugledao Clarkeovo ime, odmah je dao gas
raspitujući se što ću kod njega. 

Kazao mi je, kao u povjerenju, da Clarke stanuje u vrlo otmjenom dijelu grada, daleko od mog hotela, u kojem je za određenih dana čak i promet zabranjen, kako jadni otmjeni stanovnici ne bi bili ometani, pa ako mi treba taksi i za povratak - pričekat će me. 

Stigli smo pred veliku bijelu vilu koja je prije petnaestak ili više godina vjerojatno bila lijepa, a danas je nezanimljiva, kao i mnoge naše bezlične vikendice na moru. 

Zamoljen da pričekam u natkrivenom trijemu, sjeo sam u udoban naslonjač od pletenog šiblja. Ispred mene fino održavana tratina, zdesna veliki gliser, poneki grm i ništa više.

Clarke je stigao odjeven u tradicionalni sarong (za one koji to ne znaju: odjeća za muškarce, kao sari u žena, samo kraća i jednostavnija) i bijelu majicu, nasmiješen i svježe obrijan, s naočalima na licu, prijaznog izgleda i samo prve minute u stilu: ja sam ja, a vi ste vi i nemojte to nikada zaboraviti!

Prve rečenice zvučale su kao slučajan susret sa znancem koji ti duguje novac: neugodno ti je odmah prijeći na stvar, na novac (tj. intervju), a i znancu jer novaca nema.

- Dođite da vam pokažem kuću - kazao je.

Obišli smo nekoliko prostorija s mnogo originalnih slika i fotografija, od kojih je jedna posebno upečatljiva: snimka Mjesečevog kratera, poklon prve američke ekspedicije koja je stupila nogom na tlo Mjeseca, inače i poprište radnje Clarkeova romana "Mjesečeva prašina" ("A Fall of Moondust").

Ušli smo u radnu sobu i sjeli. Zapalio sam cigaretu i odmah je, na njegovu molbu, ugasio. Pušenje zabranjeno.

- Stavit ću i upozorenje na vrata! - kaže kao da se ispričava što me nije na vrijeme upozorio.

Clarke u društvu supruge suradnika i domara
Hectora (foto: Dubravko Stojsavljević)


Prvi intervju: pismeno!



- Hoćete li se ljutiti ako ukopčam magnetofon dok razgovaramo, lakše je i brže nego da pišem, rekoh naivno, poslije pola sata ćaskanja, kao da pojma nemam o tome da me je stvarno pozvao na čašicu razgovora, a ne na intervju. Digao se, prišao jednoj od polica natrpanih knjigama i uzeo nekakve papire u ruke:

- Izvolite, tu su vam odgovori na sva vaša pitanja, napisani i pripremljeni. Pročitajte, pa mi se pridružite u susjednoj sobi... Žao mi je.

Izišao je, još ljubazno nasmiješen, čak iskreno, i dok sam se kao majmunče u kavezu češao po glavi ne želeći shvatiti što se događa, čuo sam ga kako svira klavir. Bez sumnje početnički, ali svira... 

Uzeo sam pripremljeni tekst u ruke. Napisan u stilu pisma, odgovarao je na pitanja koja mu novinari i časopisi šalju poštom:

"S obzirom da mi godišnje stiže nekoliko tisuća ponuda i molbi za intervjue, ne mogu vam osobno odgovoriti na pitanja, to više što pošta do mene stiže tek poslije nekoliko mjeseci. Ovi napisani odgovori pokrivaju oko 90 posto pitanja koja me novinari i inače pitaju. Nadam se da ćete me shvatiti, i zahvaljujem na zanimanju koje ste pokazali za moj rad."


Adresa: 25 Barnes Place, Colombo 7, Sri Lanka

Biografija: Biografske detalje naći ćete u standardnim enciklopedijskim priručnicima kao "Tko je tko", "Suvremeni autori", "Suvremeni pisci"... Što se tiče mog života na Cejlonu, izvolite pročitati moje knjige "Blago velikog grebena" i "Pogled iz Serendiba".

Biobibliografija: Dosad sam napisao 60 knjiga. Sve naslove možete pronaći u biobibliografiji D. Samuelsona.

Prava na knjige: Sve želje za objavljivanje mojih knjiga i otkupljivanje prava uputite na adresu... Ja s time više nemam ništa.

Predavanja: Više ne prihvaćam ponude za predavanja, pa čak ni u Sri Lanki.

Svemir: Ovako vam, očito, ne mogu odgovoriti na pitanja o tako složenoj materiji, O tome je, uostalom, napisano na stotine knjiga, a za posebne informacije obratite se Britanskom interplanetarnom društvu...

Fotografije: Žao mi je, ali ne mogu vam dati nikakve fotografije. Ne potpisujem knjige koje stižu na moju adresu i ne šaljem ih natrag poštom. Sve te knjige dajem na korištenje lokalnim knjižnicama.

Rukopisi: Ni pod kakvim okolnostima neću komentirati tuđe rukopise i dijeliti savjete. Ne zanimaju me tuđe priče i ideje za romane jer ih i sam imam toliko da ih nikada neću iscrpsti.

Savjet mladim piscima: Jedino što mogu reći budućim piscima jest da čitaju barem jednu knjigu dnevno i pišu svaki dan što više mogu. 

Čitajte memoare autora koji vas posebno zanimaju. 

Škole za pisce, dopisni tečajevi za pisce i slično možda i mogu biti korisni no svi su autori koje poznajem samouki.

Nema zamjene za življenje. Kao što je Hemingway rekao: 

"Pisanje nije stalni radni odnos."

Intervjui: Uvijek rado susrećem novinare i reportere te lovce na fotografije, ali molim vas da se najavite telefonski kako biste izbjegli razočaranje. 

Intervjue, međutim, više ne dajem jer sam ih u proteklih 40 godina dao toliko da više nemam što reći, a dosadno mi je ponavljati jedno te isto.


Drugi intervju: usmeno!



Arthur C. Clarke
(foto: Dubravko Stojsavljević)
Shvatio sam te njegove odgovore na pitanja koja mu nisam postavio, pa čak ni namjeravao postaviti. Ipak, nisam mogao a da se glasno ne nasmijem nadajući se da me Clarke nije čuo u susjednoj sobi. Pridružio sam mu se za klavirom:

- Hvala. To je vrlo praktično, međutim takvi me odgovori uopće ne zanimaju! Sve te podatke o vama mogu i drugdje pročitati...

Pogledao me je iznenađeno, ali nije ništa rekao.

- Sjećam se moga boravka na "Calypsu" - nastavio sam bez ikakve namjere da ga gnjavim, ali znatiželjan da vidim ishod -  i razgovora s poznatim istraživačem Jacquesom Cousteauom. I on se grozio pitanja na koja je tisuću puta odgovarao, pa ipak proveli smo zajedno sedam dana...

Bilo je to drugo iznenađenje na koje je Clarke odmah reagirao dižući obrve kao znak zanimanja za to što sam rekao. 

On i Cousteau stari su prijatelji.

Digao se i opet me poveo u radnu sobu. Sjeli smo i tada sam ponovno, gotovo bezobrazno i tvrdoglavo, posegnuo za magnetofonom. Nije protuslovio. Počeo je drugi, pravi intervju:

- Naši se izdavači naučnofantastičnih (SF) romana i pripovijedaka žale da je sve manje dobrih i originalnih tekstova. Filmska kritika optužuje SF-filmove za plagijat i imitaciju...

- Nejerojatno je koliko je SF-romana dosad napisano. Sjećam se da su mnogi književni kritičari tvrdili da je zlatno doba naučne fantastike bilo oko 1930. To nije točno. Danas je zlatno doba naučne fantastike! 

Mnogo je više prvoklasnih pisaca SF sada negoli ikada prije, osobito medu ženama. Briljantnih pisaca! 

Povukao sam se od pisanja, pa imam vremena za čitanje, no vjerujem da sve što sam pročitao nije ni desetina od onoga što je danas napisano. Ipak tvrdim; dobrih SF-romana ima. I divnih pripovijedaka.

- Na primjer?

- Neću spominjati imena jer bih, spominjući neka, povrijedio nespomenute, a dobre pisce. Mislim da ljudi koji govore o krizi naučne fantastike, one pisane, nisu u pravu kad se brinu o njezinoj sudbini.

- A filmovi?

- Kad je riječ o SF-filmovima, stanje je nešto drugačije. Tu su se javljali pokušaji imitiranja, ali - svima nam je jasno da to nije ništa novo u filmskom svijetu, da je to stara holivudska tradicija! 

Kad nešto dobro ide... Jednom je netko rekao da su jedini "izmi" u Hollywoodu "plagijatizmi". Nije pogriješio. 

Film "Rat zvijezda", jedan je od predložaka koji je najčešće bio imitiran,

- Jeste li ga vidjeli?

- Da, i to nekoliko puta! Neobično mi se svidio.

Leto 1977: "Star Wars" prvi put u YU medijima

Tu je zatim i film "Bliski susreti". Razočarao me je. Kraj je vizualno i tehnički fantastičan, zaslužuje svaku pohvalu, ali... 

Po meni, najupečatljiviji SF film koji je ikad napravljen jest "Stranac" ("Alien"). 

I Stanley Kubrick je bio oduševljen tim filmom. 

Rekao je da je to prvi put da na SF-filmu vidi nešto što zrači "neljudskošću", znači nešto što ni po čemu ne nalikuje na ljude, baš kao da ljudi to nisu ni snimali.

- Savjetuju li se režiseri i producenti s vama prije nego što počnu snimati filmove na osnovi vaših romana?

- Nekoliko ljudi baš snima filmove na osnovi mojih djela. Jedno je od njih i "Otok delfina". ("Dolphin Island"). Čujem da se snima, ali u snimanju ne sudjelujem. 

Međutim, mnogi su od režisera spremni da doputuju u Sri Lanku na razgovor. Osobno, trenutno se pripremam za TV-seriju od 13 epizoda.

- O podvodnim istraživanjima?

- Ni slično tome! O naučnim misterijima. To je serija koja se snima po cijelom svijetu. Moj ću dio obaviti u Sri Lanki.

- Kad smo kod toga, jeste li išta čuli o tajanstvenom nestanku drugog velikog tankera jugoslavenskih brodograditelja prije nekoliko mjeseci?

- Aha, znam! I njegova je "sestra", nešto s "Berge...", koliko se sjećam, bila eksplodirala, nije li tako?

- To neki ljudi samo misle da je tako...

- Kladim se da se londonski "Lloyd" dobrano znoji pokušavajući saznati istinu. Mislim da je točno ovo: kad se nešto dogodi jedanput, riječ je o nesreći, dva puta o koincidenciji, tri puta - o konspiraciji!


Gde su moji dinari?



- Kažete da više ne pišete. Bavite li se još uopće podvodnim istraživanjima i pišete li još o tome?

- Ne. Sve što sam htio reći, napisao sam. Da vam pokažem!

I vodi me do golemih polica natrpanih knjigama.

- Tu je književni i naučni rad, a tamo naučna fantastika. Ovo je moj prvi roman, "Grebeni Taprobanea" ("The Rees of Taprobane"), o podvodnim istraživanjima. 

Moja posljednja knjiga o podvodnim istraživanjima govori o starom potonulom brodu na istočnoj obali Sri Lanke. Oko tonu srebra na morskom dnu! 

Sve što mislim o svemiru i Cejlonu, rekao sam u knjizi "Susret s Ramom". 

BBC je napravio vrlo zanimljivu TV-seriju o ovdašnjoj Svetoj planini na osnovi moje knjige. Serija se zove "Izbezumljeni svijet" ("The world out of mind"). Pripremalo ju je pet pisaca.

Nešto je promrmljao, a zatim iznenada rekao:

- Imao sam i nešto novaca u Jugoslaviji, u dinarima, u banci. Da li bi vam bilo teško da to provjerite? Već desetak godina ne dobivam otuda nikakve bankovne izvještaje.

- Dakako! Ali, morate mi reći u kojoj banci i na čije ime.

- Vjerujem, na moje ime! Znam da neće biti poteškoća. Zamislite, i Rusi su mi napokon počeli plaćati, čak su potpisali i prvi ugovor za objavljivanje knjige "Susret s Ramom". Bila je osobito popularna u cijelom svijetu.

Imam nešto što će vas posebno zanimati, a što malo ljudi zna. U mojim sam godinama, šezdeset i tri su mi, počeo novu karijeru: postao sam filmska zvijezda! Možete li to zamisliti?

Kao da je bio ironičan sam prema sebi, ili mi se to samo pričinilo.

- Suprug slavne spisateljice Virginije Woolf  bio je tu vladin zastupnik početkom stoljeća. Napisao je poznati roman "Selo u džungli" ("The Village in the Jungle"). Mislim da je to najbolja knjiga o Cejlonu, tj. Sri Lanki, koja opisuje život ljudi, tragedije i teška vremena koja su iskusili. 

Dobra knjiga! Upravo se završava snimanje filma na osnovi te knjige, film u kojem tumačim ulogu pisca Lennarda Woolfa!

- Jeste li ikada pomišljali na to da ćete postati čak i glumac?

- Nikada! No poznavao sam producenta. Ponudio mi je da nastupim, a ja sam prihvatio. 

Zašto? Leicester Daves Pierce, poznati filmski redatelj u Sri Lanki, pripremao se za snimanje filma. Sreo je mog prijatelja, inače producenta TV-serije koju sam vam spomenuo, i zamolio ga da prihvati tu ulogu. 

Odbio je. Tada se, bog zna zašto, obratio meni.

- Kada ćemo vidjeti film?

- Ne znam točno. Snimanje je završeno, film je na sinhaleškom jeziku, a vjerojatno će se raditi i engleska verzija. Čujem da će se pojaviti na festivalu u Cannesu iduće, 1980. godine.


*****



Tako, eto, neobavezno i privatno, razmišlja Arthur C. Clarke. 

Namjerno sam izbjegavao biografske podatke, i nabrajanje knjiga, jer je to dosadno. 

I uopće, slažem se s njime: ako vas zanima njegov maštoviti rad i misli o budućnosti, temeljene na njegovu akademskom obrazovanju (profesor je fizike i matematike, prvi je osmislio tele-satelitski sistem u svijetu, kao osmogodišnjak sam je konstruirao teleskop...) pročitajte njegove knjige.

Možda to neće biti baš "Odiseja u svemiru 2001", no bude li to vaša osobna odiseja, dovoljno je. Ionako živimo sve dosadnije i ispraznije.

Napisao: Dubravko Stojsavljević, obrada: Yugopapir (Studio, decembar 1979.)



Podržite Yugopapir: FB TW Donate