"Porobdžije", Priječka čaršija '76: Kako teku pripreme uoči početka snimanja najskuplje serije TV Sarajevo



Uz svesrdnu pomoć kustosa Mostarskog muzeja i direktorice Muzeja Svetozara Ćorovića, scenograf Kemal Hrustanović već gotovo godinu dana ne propušta priliku da se nađe u južnoj Hercegovini; obišao je sva sela u Popovom polju, oko Stoca i Blagaja, birao tkanice, snimao objekte, kuće i avlije u kojima bi se eventualno mogao snimiti neki kadar "Poropčija"

Najautentičniji najljepši dio starog Mostara, Priječku čaršiju, pretvaraju ovih dana vrijedne ruke majstora, a prema ideji scenografa Kemala Hrustanovića, u ono doba oko 1900, kad je Stojan Mutikaša u seljačkim opancima došao u grad, i, malo-pomalo, postao gazda, poropčija...

- Izvinite, ali na tom mjestu, gdje ste vi to napravili, nije bila kafana nego mesnica.

- Ali, molim vas, znamo da je bila mesnica, ali nama treba kafana.

- E, ne može to tako, da znate da ću reći i ženi, i kćerci, i unucima, kad budemo gledali, da je to netačno, i da ste umjesto mesnice napravili kafanu...

- Ovakvi dijalozi za mene su postali svakodnevni, kad pođem od čaršije do "Bristola" treba mi pola sata, jer me svi sad znaju, stalno zaustavljaju i objašnjavaju - priča nam Kemal Hrustanović, scenograf, dok stojimo na uglu Oneščukove ulice, na Priječkoj čaršiji, valjda najautentičnijem dijelu starog Mostara, kojeg još nije dotakla ruka vrijednih restauratera Zavoda za zaštitu spomenika. 

Osim što je, tu i tamo, istruljele letve plota oko malih bašči zamijenila moderna, ali ružna, ograda od kovanog željeza.

- Ovaj osamdesetogodišnjak što se buni zbog kafane, jedan je od rijetkih Ćorovićevih savremenika, ima ih jedno desetak.

Neke smo u više navrata potražili, pitali za savjet, razgovarali o tome kako je onda bilo.

A drugi čuli da se snima "Stojan", i svaki dan se popnu do Priječke, mjerkaju, ispituju, ili kao ovaj sad, ruže.


Stvara se Stojanova čaršija



U ovom gotovo istovjetnom ambijentu, pored malih sokaka još pokrivenih kaldrmom, biće snimljen najveći dio eksterijera televizijske serije "Poropčije", za koju su scenario, prema prozi Svetozara Ćorovića (jer nije to samo adaptacija "Stojana Mutikaše", nego još nekih pripovijedaka) sačinili reditelji Sarajevske televizije Uroš Kovačević i Aleksandar Jevđević, koji je ujedno i reditelj serije.

- Na ovom trgu ovdje gdje podižemo ćepeneke, biće centar. Ono dolje je Stojanova kuća, prije nego postane gazda, a na ovom uglu, od blokova stiropora i gipsa, napravićemo novu, veliku, gazdinsku kuću na dva sprata, kad se Stojan obogati...

Uz svesrdnu pomoć kustosa Mostarskog muzeja i direktorice Muzeja Svetozara Ćorovića, kod snimanja terena i priprema scenografije, onog dijela serije koji treba da stvori atmosferu, ambijent, scenograf Kemal Hrustanović već gotovo godinu dana ne propušta priliku da se nađe u južnoj Hercegovini; obišao je sva sela u Popovom polju, oko Stoca i Blagaja, birao tkanice, snimao objekte, kuće i avlije u kojima bi se eventualno mogao snimiti neki kadar "Poropčija".

Hiljade muzejskih fotografija i crteža prošlo je kroz njegove ruke: gledamo ih sortirane pod pomalo smiješno kratkim oznakama - Dud i mesnica, Rosina kuća, Pred Siminom kućom, Groblje, 100 različitih objekata, Rosina kapija, Stojanova kuća, Susret Stojana i... itd, itd. 

Sve su to fotografije mjesta na kojima će se odigrati jedna scena ove serije u sedam epizoda. 

A scenograf mora tačno označiti na kojem će mjestu to biti i onda to mjesto transformirati u drugo vrijeme, negdje oko 1900. godine.




Zaustavite Radobolju!



Dolazeći, mislili smo da su radnici na skelama, sa molerskim kantama i četkama, stvarno obični radnici.

Ali Hrustanović nam je predstavljao jednog po jednog, iz cijele ekipe od njih dvadeset, najboljih u svom zanatu: stolara, limara, slikara, gipsera, patinera (to je onaj što "prlja" svježe obojene fasade i tek napravljena vrata da se ne bi vidjelo da su novi), pa asistenta za likovni dio, radnika za objekte, majstora scene.

Svi oni trude se da svaki detalj čaršije bude upravo onakav kako ga je zamislio scenograf.

Evo samo jednog malog detalja, da biste vidjeli na šta sve mora da se misli kod ovakvih priprema: Priječka čaršija je vrlo blizu Radobolje.

Njen šum, budući da će se i ton snimati na licu mjesta, je tako "neprirodan" kad se snimi (šum vode obično se dočarava nekim trikovima) da je ekipa tražila od Gradske skupštine da se za vrijeme snimanja zatvaraju stupe na rijeci, kako bi se taj šum zgubio!


Stojanova generacija



Mnogo je malobrojnija ekipa koja će glumce osamnaestogodišnjake pretvarati u zrele ljude. Sonja Zečević, šef odjeljenja za masku Televizije Sarajevo, njen kolega Šućo Šarkić i mlada kolegica Vesna Trogrančić, kojoj je ovo prvi veći zadatak, pretvorili su salon hotela "Bristol", na prvom spratu, u pravi čarobnjački laboratorij - svuda su rasuti brkovi, brade i perike najrazličitijih boja, bočice sa nekim čudnim preparatima kojima se od normalnog pravi razrooko oko, od koščatog debelo lice sa podvoljkom, od mladog zrelo i staro.

- Svako lice, prije nego napravimo za njega masku, dobro prostudiramo. Mladog Jovičića, koji će igrati Stojana, ja ću šminkati njega u prvoj fazi, osamnaestogodišnjaka, a Šućo kasnije - priča nam Sonja Zečević, kroz čije su ruke prošli gotovo svi jugoslovenski glumci i glumice, jer je prije dvadeset godina, kao prvi i jedini šminker u Bosni i Hercegovini počela da izučava majstorstvo maske. - Plašimo se i vremena u Mostaru, vruće je, pa će se maske topiti; treba stalno gledati u glumce za vrijeme snimanja. A još je serija u boji...

Prije početka snimanja napravljene su maske za gotovo sve glumce iz Zenice, Banje Luke, Sarajeva i evo, prisustvujemo probama u Mostaru. 

Šućo najprije nalijepi periku, onda bradu, ako je predviđena, šminku i boju šminke.

Kostimiran glumac se zatim predstavlja reditelju.

Ovaj, kao vrhovni majstor, zamijeni fes sa kićankom onim bez kićanke, umjesto vezenog prsluka obični od crne čoje, jer se i u tim detaljima trgovac-gazda mora razlikovati od običnog malog trgovčića.

- Kako ću od mladog Stojana napraviti starog? Pa već smo to učinili. Napravio sam dosta maski, oči je bilo lako maskirati, ali najteže je sa bradom - mladi Jovičić ima anatomiju brade koja nas je sve dosta namučila.

Mislim da smo ipak uspjeli napraviti čisti lik, kakav je ovdje bio potreban.

Osim toga, kamera jako obilježi, izvuče i ono što običnom oku promakne.

Epizodne ličnosti je lakše šminkati.

Ali, ima cijela jedna ekipa ličnosti koje zajedno sa Stojanom stare i zriju. Za svakog od njih trebalo je naći prikladnu transformaciju.

Do sada sam izradio oko 16 maski.

Jedan mali čisto tehnički trik - glumac Dragan Jovičić, koji će igrati Stojana, biće cijelo vrijeme sijed, samo će mu se, dok je mlad, malo pocrniti kosa...

Ovo nam je pričao Šućo dok je maskirao lice jednog mostarskog glumca, koji će u seriji igrati hodžu.


Da sam angažovao Šerbedžiju...



- Je li dobar ovaj hodža? - prekida naš razgovor sa rediteljem kostimograf Hela Volfart- Kojović.

- Malo ga još posvijetlite, i košulju i pojas, jer će pop biti sasvim crn.

I tako stalno. 

Čas asistent režije, čas kostimograf, šminker, stalno imaju nešto da pitaju.

- Mi smo pitali reditelja Aleksandra Jevđevića kako se odlučio da za jedan tako velik pothvat angažuje istina talentovanog, ali veoma mladog glumca, Dragana Jovičića.

- Pa, sve ostale uloge su podijeljene dobrim glumcima, provjerenim. Mislim da je Jovičić neobično talentovan, istina neiskusan, ali htio sam i jedno novo lice. 

Da sam angažovao Šerbedžiju, sve bi se znalo unaprijed, ne bi bilo nikakvih iznenađenja, neizvjesnosti.

Uostalom, mislim da će Jovičić odlično odigrati Stojana, jedino se plašim da možda neće izgledati kao Stojan u zrelijim godinama.

- I ja mislim da ću sa Stojanom izaći na kraj - vrlo suzdržano kaže mladi Dragan Jovičić, koga smo zamolili za razgovor između dvije probe u Kamernom pozorištu 55. - Istina, pohlepa za novcem, taština, glavne Stojanove odlike, strane su mojoj generaciji, ali osjetio sam nešto u sebi i mislim da će sve biti dobro.

Već odavno radim na toj ulozi, studiram pokrete, hod, biće to lijepo i veliko iskustvo za mene.

Ne, nije me ta ponuda mnogo iznenadila, ulazim sasvim spreman u tu avanturu.

Mislim da je dobro što su ostale uloge podijeljene mojim iskusnijim kolegama, očekujem da će mi oni pomoći.

Lakonski, bez mnogo uzbuđenja koje smo očekivali od mladog glumca, Jovičić odgovara vrlo šturo. 

Nekako odmah ulijeva povjerenje.

Možda zato jer je siguran u sebe.

I onda, jer o toj, poropčijskoj, gramzivoj generaciji Stojana Mutikaše misli drugačije, odozgo.

Kad krajem mjeseca zazuje kamere na Priječkoj čaršiji, i mladi Stojan u opancima prođe njenom kaldrmom, počeće i jedno novo televizijsko ogledanje neše generacije sa ovim velikim Ćorovićevim klasičnim djelom.

I, nadajmo se, biće to uspješno.

Tekst: V. Arapović, obrada: Yugopapir (Ven, mart 1976.)




sledi 2. deo priče o popularnoj TV seriji


"Porobdžije", Blagaj 1976: Reditelj i glumci na snimanju serije 



Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)