Đurđica Bjedov, OI 1968: Splitski delfin, ponos Jugoslavije, prva dama svjetskog plivanja!




Pristižu čestitke. Split se, dok ovo pišemo, sprema za svečani doček. Pripremaju se transparenti, petarde. Spremljeni su zlatni pokloni: "Hajdukova" narukvica, poklon grada, dar ove tvornice, priznanje onog kolektiva, mnogo poklona, mnogo čestitaka. Sada je ipak najvažnije da Đurđica i dalje pliva "iz dišpeta" i da se ne uobrazi

U antičko vrijeme u starodrevnoj Grčkoj olimpijske su pobjednike darivali lovorovim vijencima. Herodot, na primjer, piše da su olimpijski asovi dobivali i druge poklone: domovina im je poklanjala kuće a pred kućama su im zasađivani počasni hrastovi! 

Đurđica Bjedov (foto: Arena)
Što će dobiti Đurđica Bjedov kad se vrati tati i mami u ne baš udoban penzionerski stan u Barakovićevoj ulici 49 u Splitu?

Hoće li uporna Splićanka i dalje primati brzojave, cvijeće i bižuteriju?

I na kraju: jesu li važni svi ti pehari, sve te diplome i sva priznanja koja 20-godišnjoj studentici kvare normalan život?

Na kraju parade lako je biti mudar.

A svi mudri znaju da su se zlatna i srebrna medalja iz bazena Alberca u Sjudad Mehiku rađala sa tisuću i više muka.


Neka bude rečeno:


  • ...naši plivački eksperti uoči polaska u Meksiko umovali su treba li Đurđicu Bjedov uopće slati na tako dalek i skup put.


  • ... rekli su joj neka ide da se popuni "štafeta snova". O nekom uspjehu na 100 i 200 m prsno sanjali su samo Bjedov senior i Bjedov juniorka.


  • ... smanjili su joj stipendiju za 10.000 starih dinara. Po našem dobrom starom običaju.

Sada su svi zaboravili sve jade.

Oni koji su se zaklinjali da je Lidija Švarc iz Ljubljane bolja od Đurđice Bjedov položit će prisegu da to nikada nisu rekli.

- Plivat ću iz dišpeta - rekla je Đurđica Bjedov.

Iz dišpeta je osvojila zlatnu, a nakon nekoliko dana i srebrnu, da tati, mami, Splitu i cilom svitu bude život ljepši.

Zdenka Gašparac, Đurđina kolegica, stala je uz rub bazena:

- Ne daj se, Đuka, sunce moje!

Đuka je plivala i na kraju trke nije znala je li peta, četvrta ili možda treća.

- Prva? Ja? Idite, molim vas!

Bila je prva.

Iza nje su ostale Prozumenščikova i Vičmenova.

Jugoslavenska zastava podignuta je na najviši jarbol. 






Naučila je da se uspjesi postižu radom



Zemlje koje imaju desetke i stotine bazena i učitelja više pitale su:

- Tko je ta Jugoslavenka?

Gospodo Amerikanci i drugovi Rusi, ako niste znali, imajte strpljenja:

Na putu ka medaljama (foto: Arena)

Ime i prezime: Đurđica Bjedov.

Mjesto rođenja: Split, Jugoslavija.

Datum rođenja: 5. aprila 1947. Visoka 171 cm. Teška 61,5 kilograma (s medaljama). Pliva od 1960. Do 1963. članica POŠK-a, poslije "Mornara".

Prvi trener Tonko Gazari. Drugi trener Đurđičin tata Đuro. Treći trener Miro Bajs. Četvrti trener Blago Barbijeri.

Studentica defektologije. Hrani se u menzi. Osjećajna, ozbiljna. Neudana. Voli muziku i filmove.

To nije sve: skromna je i kompletan sportaš. Zna se boriti i naučila je da se uspjesi postižu radom.

Ponosni roditelji Đurđice Bjedov: Ana i Đuro Bjedov (foto: Arena)

- Sada imam stotinu briga - rekla nam je Đurđica. - Moram nešto kupiti za mamu. Tatu volim, on me je naučio plivati, ali mama je u mome životu nešto posebno. Kad sam pobijedila, poslala sam joj telegram:

"Mila moja majčice, mnogo sam sretna. Cijelo vrijeme trke mislila sam na tebe. Tvoja Đurđica."

Telegram je Tanjug poslao u Split.

Ana Bjedov ništa ne govori. Ganuta je do suza. Tata je razgovorljiviji:

- Poslušno je to dijete. Može ona još i bolje!

Vinka Jeričević
U istoj kući u Splitu stanuje Vinka Jeričević, bivša plivačka rekorderka, četvrta u Melburnu na 200 m prsno. Evo što Vinka kaže o Đurđici:

- To je fenomen! Teško je u nas naći takvu sportašicu. Za nekoliko kopalja nadmašuje razvikane šampione. Dobije li Split zimski bazen, bit će još Đurđica i još medalja!

Sada novinari natežu temu dana: tko je zaslužniji za Đurđičin uspjeh, otac-trener, Bajs ili Barbijeri?

Tu postoji samo jedan odgovor:

Najzaslužnija je ta divna djevojka sama, ona koja je poslije osvajanja medalje rekla:

- Kupit ću majci mašinu za pranje rublja. Nema smisla da se majčica muči.

Pristižu čestitke. Split se, dok ovo pišemo, sprema za svečani doček. Pripremaju se transparenti, petarde. Spremljeni su zlatni pokloni: "Hajdukova" narukvica, poklon grada, dar ove tvornice, priznanje onog kolektiva, mnogo poklona, mnogo čestitaka.

Sada je ipak najvažnije da Đurđica i dalje pliva "iz dišpeta" i da se ne uobrazi.

- Da ne postane "slučaj Nikolić" i da ne misli da je u plivanju sve naučila - reče jedan pedagog.

- I da se vrati svojim ispitima - veli mudro tata Đuro, a mama Ana klima glavom.

- Znate, moja Đurđica ...

Tu mama ne može više ništa reći. Ona čeka svoju Đurđicu da dvije medalje stave u vitrinu:

- Bit će - veli mama - još malo mjesta. Ima tih pehara i medalja koliko vas volja ...

Đuro Bjedov pokazuje brojne Đurđicine medalje (foto: Arena)

Đuro Bjedov pokazuje telegram:

- Ovaj me je ganuo. To je tako divan gest!

I pokazuje tata Bjedov čestitku Leona Štukelja, starog gimnastičara koji je Jugoslaviji prije rata donio tri zlatne medalje na olimpijskim igrama.

Štukelj je prvi čestitao!

Tu svršava jedan od stotinu zapisa o Đurđici Bjedov.

Ako je nepotpun kao i sve što je rečeno o splitskom delfinu, onda je to ljudski i normalno: može li se reći sve u času kad uspjeh jednog mladog čovjeka raduje naciju i kad bivša pionirka jednog malog kluba postaje prva dama svjetskog plivanja?

Napisao: B. Janković, obrada: Yugopapir (Arena, oktobar 1968.)



Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)