Nedelja u kojoj je pao Berlinski zid, izbori u Srbiji, Milošević obećava: Ako izgubim, povlačim se iz politike

ČETVRTAK, 9. studenog 1989: Zatvori se otvoriše, zidovi se porušiše...

Istočni Nijemci preplavili Zapadni dio ne-jedinstvene njemačke dežele. Berlin je opet bio središte svijeta, a i šire. Dok su se "velikani" današnjice smjenjivali za govornicom, Berlinčani najradije vrtili govor Johna F. Kennedya iz ranih šezdesetih: "Ich bin ein Berliner." 

Iz daleke od očiju kineske zemlje stiže nenadana vijest o ostavci Denga Xiaopinga na mjesto predsjednika Središnje vojne komisije.

Dok će Deng sada u penziju mirno moći skupljati makete tenkova, možda uskoro padne i Kineski zid. 

Dan poslije, slične će se funkcije ostaviti još jedan neprikosnoveni socijalistički vožd, a "Mladina" je tog dana poželjela isto jednom "bliskoistočnom" vođi. Osmrtnicom, doduše. 

U Prištini je pak osvanuo lep sunčan dan, bez snega i demonstracija, jer na redu je bila 15, neredovna pokrajinska konferencija SK Kosova. Iz uvodnog prikazanja Rahmana Morine shvatiti smo trebali bit permanentne kontraofenzive na kontrarevoluciju. Uspjeh za sada brojimo samo brojkama.

PETAK, 10. studenog. 

Tek što su istočnonjemačke vlasti objavile da se podanici mogu bez problema i posljedica sladiti Zapadom, na zidu koji je dotad natapala samo krv razlijevao se šampanjac. Spomenik hladnom ratu postao je plesnim podijem, a utrobom polovice Berlina koja je posljednjih četrdesetak godina živjela mnogo bolje vlada kaos. No, onaj željeni.

Tko zna koliko se puta, uz dijeljeno pivo i poklonjene marke onkraj Kudamma i ostalih razvikanih mjesta zapadne polovice grada ponovio napjev što su ga dan prije u ushićenju otpjevali Bundestagovi poslanici. Oni, izdanci zapadnonjemačke vlasti, već su tu, dakle vrlo brzo, trijezni, pa opijenoj braći istočnjacima poručuju da su im umjesto raja u stanju ponuditi eventualno čistilište. 

Da ga povijest ne bi mimoišla na pravom mjestu, kancelar Kohl, ne znajući ni sam, kao ni mnogi drugi, hoće li seoba naroda biti jednokratna ili Egonu Krenzu i bratiji predstoji vladavina praznom zemljom, naprasno se vraća iz Varšave. 

U to doba, virus koji je poharao pola onog bloka načeo je Bugarsku. Todoru Živkovu, tamošnjem polubogu, pronađena je očigledno Ahilova peta te je dao ostavku na mjesto generalnog sekretara partije. Tu se već dade naslutiti da će ga uskoro lišiti i državnog trona. 

Ruši se Istok - naročito je srušen u našem susjedstvu, a mi i dalje po starom. Odlučeno je da se Vllasiu sudi ondje gdje se počelo te da mu sude oni kojima je to prvotno dodijeljeno kao zadatak. Ako, naprimjer, titovomitrovački nokturno i nije, što teško nije, farsa - farsom uz minimalnu grižnju savjesti možemo nazvati konferenciju kosovskih komunista.

Tu Rahman The Kid, među ostalim tamošnjim izumiteljima kosovskih posebnosti, izumi javno glasanje kao najdemokratskiji oblik iskazivanja volje. Živjeli! Da je konferencija navrijeme bila obaviještena kako se Kučan na Gorjupovim danima u Žalecu odrekao daljih mandata, zacijelo bi nazdravila. Ovako nije odmah u petak.

Ovdje već poskupljuje benzin, a takvim učestalim događajima u čast na poziv kormilarskog osmerca stiže nam u goste Jeffrey Sachs, veliki neprijatelj inflacije diljem svijeta. Optimističan je, kaže. Blago njemu!

SUBOTA, 11. studenog. 

U gradu Wendersovih anđela, ali i šire, petak se ne razlikuje od subote, a na njemačko-njemačkim granicama ličnjak je ravan izlaznoj vizi. Najavljeno je rođenje devet dodatnih prijestolničkih graničnih prijelaza, a svaki pravi Berlinac naročito slavi pad Potsdama. Neki i krampom na zidu pred Brandenburškim vratima. Ona, simbol pravog, nepodvojenog Berlina, neće još dugo i baš zato pasti. 

Ono što smrtnici čine uz schnaps und wein, Kohl i Krenz, uz nešto zabrinutoga tona, čine telefonskom linijom. Po dužnosti, Kohl je u vezi i s kolegama iz bloka, a Gorbačov, šef onog suprotnog, probavivši već Istočnu Njemačku, blagoslivlje bugarske mijene. Mladenov, Todorov nasljednik, već je obećao oporavak upravo po Gorbijevu receptu.

Nas, čini se, još dugo neće zatjecati čestitke, izuzevši, naravno, Markovićeva posla. Morina, visokokvalificirani stručnjak za vodstvo sjednica, ovaj put na vlastitoj SK konferenciji, zarađuje podočnjake. Poslovnik se kreira u hodu, nepodobna se glasanja ponavljaju, Slovenija i Hrvatska proglašavaju najvećim prijateljima neprijatelja i tako poslovično redom. 

Sudeći po onome kako je Morina dirigirao ovom malom zabavom, bit će da su kosovski komunisti ipak najveći neprijatelji sami sebi. Ako ne i šire. 

Uzbuđenje pred najdemokratskije izbore na svetu bliži se vrhuncu.

NEDJELJA, 12. studenog. 

Berlin je - Zapadni, dakako - u kurcšlusu, a i drugi prigranični zapadnonjemački gradovi, u kojima jednako bankrotiraju banke od obaveznog DM-doplatka, u sličnom su stanju. Brandenburška se vrata još drže. Kohl se, dogovorivši s Krenzom - ako ovaj dotad izdrži - viđenje oko Božića, mirno vratio Varšavi, gdje, u ime svoje i svojih nasljednika, objavljuje da poljska granica kao primamljiv zalogaj više ne postoji.

Ostatak svijeta euforičan je, odnosno živi u strahu. "Observer", naprimjer, prisjećajući se loših starih vremena, poziva na oprez, "Times" bi se najradije priključio masovnoj berlinskoj pijanci, a "Independent" već tiska krojni arak nove Evrope.

Njemačka je sjedinjena u konfederaciju, što je predvidivo, ali zanemarivo u kombinaciji s na toj karti podijeljenom Jugoslavijom, čime list pokazuje zavidno poznavanje naših neprilika.

Hrvatska i Slovenija tu su zajedno priključene Evropskoj zajednici, a Velika Srbija tako se zaista ondje zove ostatak Jugoslavije - pojela je Makedoniju, Bosnu i Crnu Goru.

Odlučno se distanciramo, kad već neće dežurni karto-komentatori, od takvog komadanja iako, priznajemo, nije loša ona sitnica s evropskom Dvanaestoricom.

U pomami komadanja, evo još jedne bajke: francuski nas je "Actuel" raspodijelio na nezavisne Sloveniju i Veliku Albaniju, te Srbiju, Hrvatsku i Crnu Goru kao nesređene republike bivše Jugoslavije. Bosna je, kao što to često biva, zaboravljena.

U to vrijeme praznik u Srbiji. Dan je izbora. Odziv je, što bi drugo bio, potpun, a pogodak pun.

On, i ne sanjajući, je li, da će ga narod najviše hteti, Reuteru, toj, pošto je kosovska crvena konferencija zbog objektivnosti pohvalila samo TASS i "Izvjestije", nepouzdanoj agenciji - daje intervju.

Izjavljuje - koje li predizbome hrabrosti! - da će se, ako ga snađe, izborni poraz, ostaviti politike.

Živjeti u neizvjesnosti morao je tek do večeri. Jer tu je već bilo jasno da ga je narod naprosto hteo.

PONEDJELJAK, 13. studenog. 

Svijet je živio pod dojmom izborne pobjede Slobodana Miloševića.

Budući da su se glasovi zapravo zbrajali u ponedjeljak, napjev Tell me why I don't like monday izgubio je svoj smisao. Ili nije?

Negdašnje mu radno mjesto, Centralni komitet SK Srbije, posluje bez problema iako ga sada vodi Bogdan Trifunović. On će, čini se po glasanju u tom tijelu, i dalje biti dostojan nasljednik. Isti CK tog je ponedjeljka odbacio sve napade na sama sebe, a pozabavio se širim obrazlaganjem trendie riječi terorizam, u kojem sada stoji da ponašanje nekih republika i albanskog neprijatelja, ako se ponašaju u isto vrijeme, jest organizirani terorizam.

Onome, a to je Odbor Udruženja za povratak Srba i Crnogoraca na Kosovo, koji nastoji pronositi takvu vrstu istine preko Ljubljane, Kučan i kolege poručuju da će razmotriti Odborovu, a i šire, želju za vikendom na Tromostovju.

Borci Slovenije odlučno misle da je takva vrsta putovanja nepotrebna. Za Odbor je, kako stvari stoje, i prvo i drugo mišljenje zanemarivo.

U vrijeme dok Ante Marković kumuje preobrazbi Zagrebačke banke u dioničarsko društvo, zapadnonjemačke banke slavile su pauzu. Istočnoj se Njemačkoj popunio broj stanovnika. Ustoličen je običaj vikend-seobe naroda. Kao poklon za povratak, upriličena je promocija novog premijera, osobe koja je o Honeckeru i u njegovo vrijeme znala loše misliti, Hansa Modrowa.

Novi predsjednik parlamenta također je izabran. To je Günther Maleuda, začudo pripadnik Demokratske seljačke stranke. Već se zna da novih 13 tisuća Istočnih Nijemaca, budući da su izabrali Zapad, neće uživati u tim blagodatima, a jasno je također da će oni koji su ostali čuvati domovinu pratiti i ubrzani uzgoj partijskih frakcija.

Obračuna će, zna se već sada, biti - naručen je kongres partije, a to znači da dolazi vrijeme diferencijacije. U pozitivnom smislu, nadamo se.

UTORAK, 14. studenog. 

Jean-Claude Pay, poklisar zanatske radnje za evropsku suradnju i razvoj OECD-a, razgovarao s Drnovšekom i Markovićem. Ova ga dvojica uspjela uvjeriti da je dobro to što rade te je morao izjaviti da nam je domovina već više nego jednom nogom u njegovoj radnji.

Što bi rekao da je znao kako je, u povodu sanjanog mitinga istine, nastao kurcšlus na potezu Beograd, odnosno Kosovo Polje - Ljubljana, da je na Komisiji za informiranje CK SK Srbije, s naznakom "njihova glasila" izumljen i verbalni terorizam, a da je Predsjedništvo naše svepartije i opet, po tko zna koji put, onako ravno komunistički u glavu objavilo da bi neki drugovi morali smiriti neka glasila ne bi li svi našli neki lijek za svađe. Nakon ovoga vjerujemo u bolju budućnost.

Istočni se Nijemci imaju još čemu nadati. Tako se, naprimjer, u Leipzigu 200 tisuća, a u Dresdenu 100 tisuća ljudi nadalo da im zemlja neće stati na otvaranju granica. U Karl-Marx-Stadtu demonstranti traže sudski postupak za sve koji su, u ime osobe iz naziva toga grada, činili ono što su učinili. U istočnonjemačkom parlamentu slično je raspoloženje, no, što i pristoji takvom tijelu, nešto blažih emocija. Istok će se, barem u njegovoj Njemačkoj, i dalje rušiti.

SRIJEDA, 15. studenog. 

Dan Sveučilišne bolnice "Zagreb". Izgradnja dotične odmakla je nešto dalje od temelja, al' glavno da se slavi. Savezno vijeće savezne nam Skupštine prihvatilo je drugi ovogodišnji rebalans saveznog budžeta. To da teži 122,8 tisuća milijardi dinara doista nam ništa ne znači. Kod nas, naime, inflacija teče kao jamnička kiselica.

Iz nekih sasvim drugih razloga delegati iste Skupštine odbili su, po preporuci skupštinskog Odbora za Budžet federacije, da se četiri i pol savezne milijarde poklone komunjarama za njihov prijevremeni, a ipak redovno iznuđeni 14. kongres. Taj će novac oteći Sava centru za izgradnju kompjuterskog glasačkog sistema.

Znamo li da će se kongres dogoditi prijestolnici, skupštinari su, eto, na opće nezadovoljstvo crvenih, ovim humanim gestom pokušali pridonijeti što redovnijem stanju izvanrednog. Tako će, toplo se nadamo, ena in ena konačno moći biti jedino dva.

I vojska je najavila otkazivanje poslušnosti crvenoj zvijezdi vodilji. Na presskonferenciji (o kojoj se u nas malo zna) za stranu novinarsku klijentelu, upriličenoj u Zadru, desna ruka prve sivomaslinaste uniforme Juge, Simeon Bunčić, poručio je svijetu:

"Armija je spremna prihvatiti i mogući rascjep unutar SK na predstojećem kongresu, ali se ne namjerava miješati ako to ne dovede u pitanje integritet zemlje."

2:0 za državne organe u odnosu na partiju.

Dok je Drnovšek sijao nadu i poverenje po Be-i-Ha, na mitingu u Uroševcu zatražiše njegovu ostavku zbog "nanošenja štete narodima i narodnostima naše zemlje". Bilježimo ovo kao prvi napad na ličnost i djelo prvog Jugovića.

Nešto sjevernije, ali ne znatno, u Kosovu Polju, poručuju da, unatoč negativnu sjevernu vjetru, dolaze u Ljubljanu, jer to "proizlazi kao moralno pravo, s obzirom na to da ste dozvolili demonstracije (pazi sad, nap. a.) šiptarskim "marksistima-lenjinistima", "šovinistima, teroristima, povampirenim balističkim avetima koje sprovode genocid nad nama".

No ni Janezi nisu ostali dužni. Dok je ljubljanski Soc-savez skinuo tu točku s dnevnog reda i ostavio miličnikima Emone da dejstvuju po vlastitom opredjeljenju, opozicionari zaključuju da "sam datum (1. prosinca) pokazuje nacionalistički karakter mitinga".

Za tu prigodu podržali su i vlastito rukovodstvo, čiju bi vlast rado da zgrabe. "Slovenskom narodu", naime, "nisu potrebni takvi dokazi o odvojenosti rukovodstva od naroda".

Slovencima se pridružuju i splitski subnorovci: "Milošević i njegovi istomišljenici neminovno padaju, oni nemaju više što ponuditi. Konflikti su im jedini izlaz, pa pristajanje na svađe znači navoditi vodu na njihov mlin."

Drugi, što više, a što manje legalni, organi Hrvatske još nisu brinuli o prolasku vlaka "bratstva i jedinstva" kroz njen teritorij. Na njemu su se, pak, tih dana rađali novi pluralistički izdanci. Zeleni su na svojoj prvoj ovojesenskoj koordinaciji dogovarali dan ustoličenja stranke, rodiše se i hrvatski demokršćani, a dobismo i reinkarnaciju Radićeve HSS (Hrvatske seljačke stranke).

Gradska je omladina nakon neizglasavanja povjerenja jedanaestorici od četrnaest članova svog predsjedništva, protustatutarno, ali s najboljim namjerama prešla na princip mandatarstva. Odsad će, tajnim i neposrednim glasanjem izabran, lider zagrebačke omladine sam birati svoje suradnike, tj. članove svog predsjedništva.

Čehoslovačka je odlučila ukinuti vize za Zapad i Jugoslaviju,

ČETVRTAK, 16. studenoga. 

Studen pada, al' ne pada i vlada.

"Naš jedini izbor je demokracija. Motivi takva izbora su u nama i za nas, u Evropi i za Evropu, u svijetu i za svijet".

Ovim se riječima savezni ministar za vanjske brige Budimir Lončar predstavio Evropskom savjetu vrlo evropski. Koliko mu je vjerovati? Prevedemo li ovaj jezik simbola na nama odgovarajući jezik, pišu nam se višepartijski dani. Ako Jug želi u ovaj savjet Evrope, a Lončar kaže da želi, onda nam ne gine parlamentarna demokracija, jer to je najvažniji uvjet za ulaznu vizu savjeta.

Isto je u Zagrebu zaiskala njena rdeča ćelija, odbijajući saveznopartijski dokument o preobražaju SKJ prepotentnom izjavom da je "kakav god bio, SK spreman za parlamentarnu borbu".

Brojimo ovo kao prvi - ne računajući tu slovenske komuniste podvučene žutim - udar unutar partijskih redova.

Nakon tjedan dana iznenađenih i uvrijeđenih osuda, ljubljanski javni tužibaba poduzeo mjere radi krivičnog gonjenja odgovornih osoba za tekstove i crtež koji su u "Mladini" navodno "izložili poruzi i koji napadaju Josipa Broza i Slobodana Miloševića".

Istu je mjeru, ali day after, poduzeo zagrebački mu kolega protiv splitske "Omladinske iskre" (koja se štampa u Zagrebu). Mladi su Dalmoši, u nedostatku vlastitih ideja i bez znanja "Mladininih" čelnika, jednostavno iskopirali Slobinu osmrtnicu.

Kako će na sudu braniti tuđi autorski rad, još ne znaju, a kako će to, ako će, učiniti "Mladina" imali samo prilike doznati na zoni dejstva Omladinskog radija 101, od odgovornog joj urednika Mirana Lesjaka:

"Ja mislim da su u pravu oni koji tvrde da je ovo još jedna od 'Mladininih' provokacija. Ali njezin cilj nije, što ja znam, iniciranje nekih svađa, izazivanje medijskog rata, napad na neku republiku, nego je cilj da pokušamo naše čitaoce natjerati na razmišljanje, na jednu refleksiju toga što se zbiva u zemlji, što se događa oko njih... Činjenica je da se u ovoj zemlji ubijaju ljudi, i to nije neki za nas posve običan kriminal nego je to politički kriminal, jer se ljudi ubijaju iz političkih motiva. I ono što je po našem mišljenju stravično i zaprepašćujuće jest način na koji jugoslavenski građani tretiraju novinske vijesti što dolaze s Kosova. Uopće više nije vijest da se na Kosovu šetaju milicajci, vojska i tenkovi, što je inače abnormalna situacija - a koja je za nas normalna - nego je vijest kada nekoga ubiju. Htjeli smo stoga reći da je jugoslavenska javnost toliko perverzna i izopačena da je sposobna još samo brojiti ubojstva. A Milošević zato što je on kao srpski vođa neposredno povezan s ovim zbivanjima, te zato što se u to vrijeme nije puno pojavljivao u javnosti i javilo se mnogo špekulacija zašto ga nema. Naša posljednja stranica samo je konkretizacija jedne od tih špekulacija... Uostalom, posljednja stranica razotkriva nešto što nitko neće da kaže, što se nitko ne usuđuje priznati..."

PETAK, 17. studenog. 

U aleksinačkom rudniku ugljena dogodila se jedna od najvećih podzemnih katastrofa u nas. Život je izgubilo 90 ljudi. Ljudski gubici nenadoknadivi, a materijalni veliki.

Sveopća obnova na Kosovu defatila se i imena ulica i trgova. Na redu je diferencijacija nepodobnih imena koje dotične nose.

Možda Uroševćani, a i šire, povuku zahtjev za njegov opoziv kada ga ugledaju u njima bliskoj uniformi narodne armije.

Beograd je trpio pritisak nevesinjske raje, a hrvatskoj se poziciji na koordinaciji opozicije pripremao udar. Na prvom se zahtijevala politička i privredna rehabilitacija nevesinjskog kraja, a na drugoj uključivanje novoniklih bezvlasnih saveza u izradu Zakona o udruženjima građana, kao i u klepanje Zakona o izborima.

Za 10. prosinca, poznatiji u svijetu kao Dan ljudskih prava, zakazali su mirnu feštu pred Saborom. Prisjetimo se, prošle su godine pred Saborom stajali disidenti, koji su tim činom tražili povrat svojih putnica. Novine su - isto tako samo podsjećanja radi tada imale biti kuš u vezi s prenošenjem ove vjestice.

SUBOTA, 18. studenog.

Na zagrebačkom Cvjetnom trgu, službena naziva Trg bratstva i jedinstva, a u organizaciji omladine grada, počela prodaja knjige Nadire Vllasi pod nazivom "Za (obranu) Azema Vllasia", iz kojeg se odmah čita njen cilj. Cijena knjige je 30 starih milijuna.

Isto toliko stoji koncert ponovo podobna Vice Vukova, koji je čitav tjedan punio koncertnu dvoranu "Vatroslav Lisinski".

Zainteresirani za pomoć Nadiri knjigu mogu kupovati u knjižari "Moderna vremena" (koje li ironije!) u Kinoteci, a onima koji nisu uspjeli vidjeti Vicu uživo Jugoton i Suzy su ga kasetom i pločom doveli u dom.

Na naše male ekrane neće tako skoro doći film "Batman" jerbo se njegova svečana (snobovskim stilom, samo za uzvanike) premijera održala u Zagrebu te subotnje večeri. Među uglednicima primijećeno oličenje Batmana (u prijevodu čovjek-šišmiš), Stipe Šuvar.

Naime, lik Batmana je ozbiljenje dobra, to jest spasitelja. Kako je film crno-bijela bajka, pripadajućeg mu protivnika glumio je Jocker. Naš se Jocker, baš u vrijeme kada je onaj prvospomenuti uživao u pobjedi dobra nad zlim, prikazao na televiziji prvi put nakon izborne victory.

Tjedan demokratizacije mas-medija zaokružen je još jednim potencijalnim krivičnim gonjenjem. Lovit će se Vlastimir Mijović, koji je u "Danasu" objelodanio materijal SDB-a s naznakom strogo povjerljivo. Zagrebačko je tužilaštvo proslijedilo prikupljeni materijal kolegama u Sarajevo. Hoće li se Bosni ponoviti već viđeni ljubljanski strogo pov. proces?

Neizvjesnost nas je dovela u NEDJELJU, 19. studenoga. 

Miting na Mitingu jednako Nedjelja.

Sofija i Prag doživljavaju reprizu Istočne Njemačke, dok se u njoj, polupraznoj, zgodio prvi dozvoljeni miting u Leipzigu.

Rumunjska, iz mjera predostrožnosti pred kongres svoje avangarde, zatvorila granicu prema Mađarskoj, a ni preko naše nije lako proći.

Ne znamo jesu li sličnu bezbedonosnu meru poduzeli i Lale, čija izvanredna, druga po redu u posljednjih godinu dana, konferencija počinje istog dana kada i rumunjska.

"Dinamo" je u Zagrebu tukao prijateljsku "Olimpiju" i zadržao premijersko mjesto na tablici, iduće ga nedjelje očekuje put u Beograd, na tekmu protiv "Crvene Zvezde". Bilo bi zgodno da im uz Bad Blue Boyse u zaštitu pođu i "Olimpijini" Zmajčeki. Kao uzvratna usluga Zagrepčanima, koji su otputovali tjedan dana prije u Ljubljanu kao zaštita od Red Devilsa.

Uostalom, dogodila bi se tako i Slovenija Beogradu.

Nek' se ljudi vesele, novinari i političari strahuju, a milicija postupa po naređenju!

Balkanska krčma nikad ne propada.

PONEDJELJAK, 20. studenoga.

Sirene su u Aleksincu još jednom zloslutno zavijale. Spasilačke momčadi prošle su, usprkos eksploziji metana, srećom tek s jednom lakšom ozljedom. Do stradalih rudara pokušat će se probijati nakon odmora - predvečer. Dok javni tužilac, nadležan za aleksinačko područje, sumnja da je tragedija nastala uslijed diverzije, zasjeda, izvanredno i tužno, Izvršno vijeće Srbije.

Pomoći se može na dva žiro-računa: obiteljima stradalih na 62530-743-1008 i samome rudniku na 62530-601-6569.

Zagonetku hoće li ili neće biti izistinskog mitinga u Ljubljani rješavaju u Sloveniji na svoj negativan način, a na Kosovu, ali i puno, puno šire, nepokolebljivom voljom. Ako predstave bude, invaziju preko Zagreba možemo očekivati vlakovima, autobusima, ali i taksijima titogradskih dobrovoljačkih momčadi. Bude li folklora, Ruška Mance, glava zagrebačkog Soc-saveza, obećala je civiliziran doček.

U suton ponedjeljka, gradski je SUP Ljubljane lišava tog zadovoljstva. Uslijedila je zabrana prodaje istine.

Pražani nastavljaju svoju borbu za istinu. Ne zna se je li taj boj već odnio koji život. Službeno nije, neslužbeno jest.

UTORAK, 21. studenoga. 

U Vojvodini se začela partijska konferencija, a u Rumunjskoj kongres tamošnje istovrsne organizacije. Ceausescu je odlazak Rumunja u komunizam odgodio za deset godina, zacijelo do 2010, planirajući temeljitiju pripremu terena. U Vojvodini, vjerujemo, ni do tada neće biti dovršena idejno-politička diferencijacija.

Dnevnik vodile: Zinka Bardić i Silvija Šeparović (Retro Fax / Start, 1989.)


Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate