Darko Glavan o Pesmi Evrovizije '76: Vreme je da se Jugoslavija povuče sa ovog takmičenja cmizdravaca

Travanj 1976: "Vrijeme je da shvatimo kako nema smisla slati naše ambasadore u evropske lakoglazbene vode da se natječu s ostalim cmizdravcima ... Pjesmuljak koji osvaja prve nagrade obično je tako loš da "ulazi u uho" jedino nagluhim bogatašima ... "

Ako ste, kojim nesretnim slučajem, subotnje veče proveli uz televizijske ekrane, doživjeli ste dvojake neugodnosti - povrijeđeni su i vaš nacionalni ponos i vaš glazbeni ukus. (Predstavnici Jugoslavije, sarajevski Ambasadori, završili su na poslednjem mestu - op. Y.)

Ono što je izvedeno na manifestaciji koja nezasluženo nosi naslov "Pjesme Evrope" u potpunosti je opravdalo i najpesimističnije prognoze - riječ je o očito o trećerazrednoj potrošno-glazbenoj konfekciji bez imalo mašte ili atraktivnosti.

Koncepcija Evrovizijskog natječaja već je odavno poznata i neizmijenjena - tu se traže "vedre i simpatične" (da upotrijebimo pridjeve kojima je Oliver Mladar neštedimice opisivao konkurentske skladbe) primjerice, jer je provjereno da drmeži i poskočice bolje "raspaljuju" sredovječni auditorij. 

Većina skladbi iskazivala je sličan skladateljski postupak - napisati skladbu koja će kod četrdesetogodišnjaka izazvati uvjerenje da je upravo to "pristojna" varijanta glazbe koju prihvaćaju tinejdžeri. 

Ukratko, rock kastriran puritanskim ukusom i predrasudama s potrebnom dozom imbecilnosti (vjerojatno radi bolje prijemljivosti).

No, prijeđimo na podrobniju analizu onoga što nam je servirano te nesretne subotnje večeri.

Program su otvorili "Brotherhood of Man" (ili možda of Bread, to jest novca), vokalni ansambl koji je zasada poznat po svega nekoliko minornih hitova, što će reći da su na engleskoj estradi drugorazredna (i to je, vjerojatno, blagonaklona procjena) atrakcija. 

"Save Your Kisses for Me" banalna je i glupa pjesma u najgoroj tradiciji engleskog vokalnog popa ("White Plains", Tony Burrows i slično), ali primjerena zahtjevima multinacionalnog auditorija. 




Obavezno kreveljenje i nemušti "plesni" koraci predstavljali su pravu parodiju scenskog nastupa - no, publika (koja uvijek ima pravo) bila je i time ushićena. Ukratko, taj mlitavi pjesmuljak osvojio je prvo mjesto. 

Da li je pobjeda zaslužena? Teško je odgovoriti, možda i jest, jer je veći dio konkurencije iskazivao identičan profil. Između "bofl" robe nemoguće je izdvajati bolje i lošije. Sve je to više-manje ista neslana čorba.

Jedan kuriozitet - prva (UK - "Save Your Kisses For Me") i posljednja (Jugoslavija - "Ne mogu skriti svoju bol") skladba zadržale su svoja, ždrijebom izvučena mjesta i nakon glasanja međunarodnih žirija. Stvarno nezgodna podudarnost.

Ne želim se proglasiti autoritetom za srednjoevropsku estradu, no mislim da je indikativan podatak da su mi od svih "simpatičnih i vrlo poznatih izvođača" (citiram ponovo laskave epitete kojima je Oliver Mlakar predstavljao ove bezvezne poluanonimce) svega troje bili poznati i to naravno više po zlu nego po dobru. 

U taj uski krug koliko-toliko poznatih vedeta osim engleske grupe mogu se ubrojiti talijanski duo Romina Power i Al Bano, te njemački predstavnici Les Humphries Singers.




Ovi potonji bili su moji "favoriti", nakon završenih izvedbi, jasno, ne zbog nekih glazbenih kvaliteta nego zbog svoje visoke profesionalnosti i nešto zanimljivijeg aranžmana. No, kladio sam se na potpuno krivog konja. Najpoznatiji sudionici, Les Humphries Singers, završili su natjecanje tek nekoliko stepenica iznad ambasadora naše lakoglazbene produkcije.




Jedini svijetli izuzetak predstavljala je grčka skladba - oni su se naime odlučili za ružnu (otprilike kao ženska verzija poznatog engleskog orguljaša Ricka Wakemana) ali nadarenu pjevačicu Marizu Koch. Osim toga, grčka skladba isticala se vještom i nenametljivom obradom njihovog karakterističnog melosa (bez korištenja jeftinih šablona kao u nekim domaćim pokušajima oponašanja grčkog melosa).




Ostali interpreti i njihove izvedbe varirali su od razine reklame za šampon ili paste za zube (Luksemburžanin Jürgen Marcus) do prenemaganja dostojnog najpromašenije "dječje" emisije. No, sve je bilo fino i uglađeno, nakon završetka izvedbi svih skladbi, svi upitani bili su jednoglasni u stavu da su sve izvedene pjesmice lijepe i poučne. 'Ajte, molim vas!




Što na ovakvim glazbenim lakrdijašenjima traže jugoslavenski predstavnici teško je zaključiti. Osvajati zadnja mjesta poprilična je bruka, ali ni osvajanje primata u ovako jadnoj konkurenciji ne bi bio baš uspon na lakoglazbeni Olimp. 

Koliko ćemo još vjerovati u tlapnju o natječaju za Pjesmu Evrovizije?

Na žalost, sada smo zadnji i malo će tko vjerovati da je to pravi čas da odstupimo.

Napisao: Darko Glavan (Tina, 1976.)






Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate







No comments:

Post a Comment