Sretna Nova 1991: Osvrt na proteklu glazbenu godinu / Naj-LP '90: Ramones / YU pop za UK tržište?




Za nju je odjeću kreirao Jean-Paul Gaultier a i druge zvijezde sa svih područja javnog djelovanja trgaju se kako bi surađivali s njom. Za nekoga tko nema osobitih glasovnih mogućnosti, glumačkih kvaliteta i tjelesnih proporcija, to je zaista fascinantno

Glazbena devedeseta nije bila tako osebujna kao godina prije. Lani je sve bilo u znaku velikih povrataka rock-legendi. Tako su izvrsne albume napravili Rolling Stonesi, Bob Dylan, Eric Clapton i Neil Young. Snimljeno su predstavljali uživo ove godine. Tako su Stonesi bili na velikoj svjetskoj turneji, a njezin evropski dio bio je nazvan Urban Jungle Tour.

Vjerojatno najveći projekt napravio je David Bowie. Objelodanio je kompilacijski album Sound + Vision i krenuo na istoimenu turneju koja je obuhvaćala nastup u Zagrebu.

Od trendova najviše pažnje privukla je glazba new age. Ambijentalni zvukovi za ljude novog doba stječu sve više poklonika, premda je većina takvih projekata više slična anemičnom prebiranju po sintisajzeru nego originalnome glazbenom istraživanju koja je mnogo godina prije provodio Brian Eno.

U popularnoj glazbi otkrivena je ponovo psihodelija, pa su sastavi sumnjivih ideja, poput The Stone Roses, iskočili u prvi plan.

Projekti disko-džokeja kao što su Adamski ili Guru Josh zapalili su mlađi naraštaj, baš kao i sjajni plesni albumi sastava Deee-Lite i Beats International.

U trendove valja ubrojiti i intelektualni heavy metal kakav izvodi grupa Faith No More i Iron Maiden na novom albumu.

Najviše medijske pažnje dobile su žene - Madonna, Sinead O’Connor i Janet Jackson.

Projekt što je obilježio devedesetu jest Red Hot + Blue, kompilacija na kojoj mnoge poznate pop-zvijezde izvode skladbe Colea Portera, a prihod od ploče i popratnih izdanja namijenjen je borbi protiv side.

U džezu nije bilo toliko novoga što bi moglo obilježiti ovu godinu, osim mnoštva reizdanja, a klasična je glazba na mala vrata ušla na estradu. Izvođači kao što je Nigel Kennedy ili London Chambers Orchestra prave su medijske zvijezde.

Kao i Luciano Pavarotti, uostalom, koji je zajedno s kolegama i konkurentima napravio vrhunski koncert prigodom Svjetskog prvenstva u nogometu u Italiji.

Ova je godina možda bila pomalo plah uvod u novo desetljeće, ali ipak je bilo dovoljno ostvarenja i događaja koji su je obilježili.


Naj-ličnost '90



Madonna je i ove godine potvrdila status apsolutne pop-ikone.

Objavila je novi album I'm Breathless, sudjelovala u filmu Dick Tracy, osvojila sve top-liste svjetskim megahitom Vogue i dala novinarima žute štampe dovoljno materijala da se raspišu o njezinoj vezi s Warrenom Beattyem.

Također, krenula je i na turneju nazvanu Blond Ambition Tour postavljajući goleme scenske zahtjeve. Za nju je odjeću kreirao Jean-Paul Gaultier a i druge zvijezde sa svih područja javnog djelovanja trgaju se kako bi surađivali s njom.

Za nekoga tko nema osobitih glasovnih mogućnosti, glumačkih kvaliteta i tjelesnih proporcija, to je zaista fascinantno.


YU-GO POP '90



1990. snažno je uzdrmala pojava albuma Bloodylon Miladojke Youneed. Toliko je superioran ostatku produkcije u nas da se njegova kvaliteta mora mjeriti svjetskim standardima, a i tu je pretekao konkurente.

Najveću medijsku pažnju svakako je pokupila Tajči s pjesmuljkom Hajde da ludujemo i sudjelovanjem na Pjesmi Eurovizije.

Maksi-singl s tom skladbom vrlo je dobro ostvarenje.

Maksi-singl objelodanio je i Dino Dvornik kao najavu albuma Kreativni nered. To je također napravljeno veoma uspješno.

Od ostatka produkcije valja istaknuti nastupni album Obojenog programa i zanimljivu Jugotonovu kompilaciju Yu-Go Pop, na kojoj domaći izvođači pjevaju vlastite skladbe na engleskom jeziku.


Džez događaj '90



Pojavljivanje dvadesetdevetogodišnjeg trubača Wyntona Marsalisa na naslovnoj stranici Timea definitivna je potvrda medijskog prodora mlade generacije džez-glazbenika okupljenih oko Marsalisa, koji su vratili džez u maticu američke popularne kulture.

Iako mu neki kritičari osporavaju originalnost, Wynton Marsalis, osim nekoliko milijuna dolara, u proteklom je desetljeću osvojio osam nagrada Grammy, mnoge naslove najboljega glazbenika u džez-časopisima i pokrenuo pravu lavinu zanimanja za džez u američkim i evropskim medijima.


Naj-etno '90



"SET" (Virgin): Nakon prošlogodišnjega prvoga ozbiljnog pokušaja osvajanja zapadnog tržišta albumom The Lion, prva zvijezda World Music scene i najtraženiji prateći glas među zapadnim glazbenicima Youssou N'Dour ovu godinu zaključuje novim ostvarenjem Set.

Razmjerno brzo pojavljivanje na tržištu s novim albumom uvjetovano je njegovim nezadovoljstvom produkcijom i (ne)uspjehom prethodnika. Set je N’Dourov veličanstveni povratak temeljnomu afričkom zvuku propuštenome kroz filter nenametljive suvremene produkcije Virginovoga kućnog producenta Michaela Brooksa.

Odsviran je cjelokupan uživo u studijskim uvjetima i upravo ta produkcijska jednostavnost i opuštenost oslobađaju glazbu nepotrebnih artificijelnosti i u prvi plan postavljaju emocionalnu punoću' N’Dourovoga nebeskoga glasa.

Briljantnost kojom je album odsviran samo naslućuje koliko se glazbene moći krije iza simpatičnoga širokog osmijeha tridesetogodišnjeg Senegalca. (Darko Perica)


Naj-opera '90



Jedan od najvećih opernih događaja u 1990. bilo je otvaranje sezone u milanskoj Scali. Bilo je to 7. prosinca izvedbom rjeđe izvođene Mozartove opere Idomeneo. Operom je ravnao glazbeni direktor i prvi dirigent Scale Riccardo Muti, po mišljenju mnogih stručnjaka jedan od najvećih dirigenata današnjice.

Uz ime Scale ove se sezone povezuje i Carlo Fontana, koji je naslijedio Carla Mariu Badinia. I u novoj sezoni Scala će vjerojatno ostati prvo operno kazalište u svijetu. Gledatelji će moći vidjeti dvije Puccinieve opere - La Fanciulla del West i Manon Lescaut, kao i dva Verdieva djela - Traviatu i Attilu.

Od baletnog repertoara najpoznatiji su baleti Čajkovskog Labuđe jezero i Trnoružica. Dakle, potkraj godine Scala je osigurala najviši operni status u svijetu a tako će, očito, biti i ubuduće. (Dragan Lisac)


Naj-LIVE '90



Kao nikad dosad, Zagreb, Ljubljana i Beograd bili su poprišta velikih koncertnih događanja. Prisjećanja radi, spomenut ćemo samo neke strane izvođače koji su obilježili koncertnu devedesetu u nas: David Bowie, Tina Turner, Ramones, The Stranglers, Spandau Ballet, Dizzy Gillespie, The Fall, The Mission, The Sisters of Mercy, Laurie Anderson, Eros Ramazzoti, Lucia Aliberti, Motorhead, Scorpions, Cabaret Voltaire, Ride, Clock Dva, Meredith Monk, Jerry Lee Lewis, Suzanne Vega, Alice Cooper, Dubliners, Matchbox, Jets, Wilko Johnson, Sonic Youth, Test Department, Nick Cave, Boney M, David Murray, Hans Theessink, Papa Wemba, Steven Brown i Blaine L. Raineger, Crazy Cavan’n’The Rythm Rockers i mnogi drugi.


Naj-klasika '90



Vladimir Horowitz, "Favorite Encores" (CBS Records/ Masterworks):  Doista nije lako odrediti najbolje ostvarenje klasične glazbe što se pojavilo ove godine u nas na tržištu. Ipak, odlučili smo se za serijal kompanije CBS Records nazvan Masterworks. 

Zaista izuzetna djela u interpretaciji proslavljenih izvođača morala bi se naći u svakoj ozbiljnijoj diskofilskoj kolekciji. Pojavljivanje tog serijala na kompakt-diskovima u nas izuzetan je događaj.

Možda najbolji primjer vrijednosti serijala izvedba je djela omiljenih autora Vladimira Horowitza. Chopin, Mozart, Schumann ili Debussy, u Horowitzovim klavirskim izvedbama obilježili su klasičnu diskografiju u nas.

CD se može nabaviti u Zagreb papiru, Badelova 1, Studentski grad, Zagreb.


Naj-LP ’90



Ramones, "Leave Home + Road To Ruin" (Sire - Jugoton): Unatoč katastrofalnim jugoslavenskim koncertima, rani radovi Ramonesa bit su suvremene popularne glazbe. Stoga nije teško zaključiti da je najznačajniji izdavački pothvat u kategoriji analognih ploča izdavanje drugoga i četvrtog albuma Ramonesa iz 1977. i 1978.

Punokrvni rock’n’roll u njihovoj izvedbi zapravo je sinonim za izvornu energiju. Jugotonu zato valja čestitati na izvrsnom potezu i nadati se da će i dalje licencno popunjavati katalog albumima Ramonesa, zaključno sa Subterrenean Jungle iz 1983.

Pripremili: Feđa Kalebić i Bojan Mušćet, obrada: Yugopapir (Svijet, prosinac 1990.)



Podržite Yugopapir: FB TW Donate