Jugoslavenski automobilistički asovi (3. dio): Dubravko Smiljanić, Veco Holjevac, Đorđe Novaković




Dubravko Smiljanić, najstariji među asovima, bavio se u studentskim danima vaterpolom. Danas vozi "NSU TTS" i smatra da su ovoj generaciji brzine postale strast već odmalena. Počeo je sa saonicama, spuštajući se zimi niz zagrebačke Šloserove stube, i prve svoje dobivene džeparce potrošio na moped


Inž. Dubravko Smiljanić: Prvi džeparci za mopede



Najstarijem od njih, 28-godišnjem Smiljaniću, naftnom inženjeru, proricali su u studentskim danima slavu u vaterpolu.

Nije poslušao.

Ušao je i on u taj labirint u kojem caruju brzina i miris benzina. Ljeti prijatelji ga često uzalud traže svugdje, samo ne ondje gdje bi trebalo, u garaži.

Dubravko Smiljanić (foto: Mladen Tudor)

- Pitate me zašto baš Zagrepčani osvajaju gotovo sva prva mjesta? Ovoj generaciji brzine su postale strast već odmalena. Počeli smo sa saonicama. Poslije, stvarali smo vragolije na biciklu.

Spuštali se Šloserovim stubama. Sjećam se, Paliković se jednom spustio niz cijele stube. Meni je na pola puta pukla rama.

Prve džeparce potrošili smo na mopede, prve plaće na automobile. Zar je onda čudno da je grad pod Sljemenom dobio ove godine devet od 12 naslova prvaka Jugoslavije?


*****



Veco Holjevac, najmlađi je prvak, nastupa s običnim "fićom", naučio je voziti još kao "klinac". I da nije sin pokojnog Većeslava Holjevca, kaže da bi bio vozač jer su njemu i drugovima "utrke u krvi". Samo ponekad sanja da je već subota, a da motor njegova auta još nije složen i spreman za brzu utrku


Veco Holjevac: Sanjam da je subota



Najmlađi od njih, tek je ove sezone počeo ozbiljnije voziti. Marljivi student agronomije, 22-godišnji Holjevac, ove je sezone osvojio svoj prvi naslov prvaka.

- Istina je da gotovo svi današnji automobilisti potječu iz imućnijih obitelji. Naša je prednost bila da smo prije, još kao "klinci", imali prilike naučiti voziti. I da nisam sin pokojnog prvog komandanta i predsjednika Zagreba, ipak bih vozio. 

Počeo bih sigurno kasnije, jer su svima nama utrke u krvi.

Veco Holjevac (foto: Mladen Tudor)

Uostalom, ja sam osvojio prvo mjesto u Jugoslaviji sa svojim "fićom".

O utrkama nikad ne sanjam. Sanjam samo ponekad, da je već subota, a motor mog "fiće" još nije složen.


*****



Đorđe Novaković, specijalist za relije, sedam je godina bio košarkaš, sve dok nije jednom sjeo u "pravi" auto i zauvijek zaboravio prošlost. Poriče da su naši automobilisti mamine i tatine maze. Da bi došao do novaca za automobil, istovarivao je limune u zagrebačkoj hladnjači i radio druge teške poslove


Đorđe Novaković: Nismo mamine i tatine maze



Sedam je godina natapao znojem dres košarkaša "Lokomotive" i "Medveščaka" dok nije jednom sjeo u pravi auto i zauvijek zaboravio košarku. Visok, stasit, s šeretskim izrazom lica i karakterističnim ožiljkom na desnoj obrvi, 23-godišnji dvostruki prvak Jugoslavije u reliju priča:

- Vlada pogrešno uvjerenje da smo mi svi mamine i tatine maze, da naši roditelji jedva čekaju da potroše i zadnji dinar na naše skupe automobile. 

Ja sam počeo s "Minijem", a otac mi je odmah otvoreno rekao da neće biti rob moga sporta.

Đorđe Novaković (foto: Mladen Tudor)

Radili smo svašta da bismo došli do novaca. Ja sam u Hladnjači na Žitnjaku istovarivao limune.

Bojimo li se? Smiješno.

Za mene je strašno vidjeti ili čuti da je tramvaj pregazio neku ženu. Ovaj ožiljak na obrvi zaradio sam kad sam se s Palikovićem vraćao s Balkanskoga relija.

Auto je bio potpuno uništen, mi smo sretno prošli i do iduće utrke već smo zaboravili da smo ikada doživjeli tu nesreću. Nesreća mi se može dogoditi i u kući - mogu se poskliznuti u kadi ili na parketu... 

Napisao: Vladimir Sučić, obrada: Yugopapir (VUS, januar 1971.)


Jugoslavenski automobilistički asovi (1. dio)

Jovica Paliković, Goran Štrok, Mladen Gluhak


Podržite Yugopapir: FB TW Donate