FEST 1986, iz dana u dan (1. deo): Svi bi da se "očešu" za koji besplatni komplet ulaznica!




Koji sat kasnije urnebesna komedija iz naučne fantastike. Jedan klinac odlazi vremenskom mašinom u prošlost i upoznaje svog budućeg oca šeprtlju i majku, šarmantnu curicu, koja ne mari za Martijevog budućeg tatu. Marti čini sve da sastavi svoje buduće roditelje, jer bez njihove ljubavi i braka neće biti ni njega. Umalo da se nije zbio incest, jer se mama zaljubila u svog budućeg sina. Da je film trajao još kojih desetak minuta bilo bi svašta

Ovo je veoma subjektivan dnevnik zbivanja na šesnaestom beogradskom FEST-u. A zašto i ne bi? Ko sve danas ne piše dnevnike? Svrab dnevničkog zapisivanja je sveopšti, piše i ko zna i ko ne zna, i ko ima šta da zapiše i onaj čiji su dnevni doživljaji nikakvi. Pišu dnevnike i oni koji nisu ni bili na mjestu događaja. Ti su najgori. Ja sam bio na mjestu događaja, imam o tome i zvaničnu potvrdu - novinarski akreditiv. To je karton na kojem je moja malenkost pretvorena u trocifren broj. Bez tog kartona ja bih bio na FEST-u niko i ništa.


7. februar, petak: Proljeće Bogdana Bogdanovića



FEST, FEST, FEST. FEST je svuda: u izlozima, na plakatima, na radiju, na malom ekranu, u kućnim budžetima. Divna, preblaga, beogradska filmska publika raznijela je karte za FEST, a da nije ni znala šta će sve gledati u Sava-centru. Gledati FEST-ove filmove - to je pitanje časti.

Obilazim blagajne i kancelarije FEST-a.

Pred blagajnama sinefilski puk stoji mirno u redu, čeka strpljivo da se dočepa neke od karata odštampanih u suptilnim nijansama dugine palete.

U kancelarijama direkcije takođe gužva. 

Tu se tiskaju sinefili-plebejci, direktori, funkcioneri, visoki činovnici. Neki od njih parkirali su pred Sava-centrom "mercedese" i "volvoe", a došli su da se "očešu" za koji besplatni komplet.

Pravdu, tj. karte, dijeli visoki, "glavni", šef cjelokupne organizacije FEST-a Florijan Hajdu.

On je u festovskim danima najpopularniji čovjek Beograda. Bože, koliko on tada ima najbliskijih prijatelja, daljih i bližih rođaka, iznenadnih drugova koji ga se sjećaju čak iz osnovačkih dana.

Flokijev imidž su hladnokrvnost, predusretljivost, neočekivana gluvoća na oba uha, sklonost prema najugodnijim obećanjima, prorijeđena brada osrednje dužine i stvarno duga kosa.

Lako je prepoznatljiv i još lakše zapamtiv.

Novinari imaju svoj štand.

Zahtijevi za akreditive pokazuju da u ovoj zemlji o filmu pišu najmanje dva kritičara ili hroničara na tri bioskopska gledaoca. 

Zavirio sam u spisak akreditovanih i zapanjio se koliko ima novina, nedjeljnika, biltena, časopisa i drugih izdanja, kojima je osnovna preokupacija filmska umjetnost.

Nije rijetkost da je u vrijeme FEST-a glavni urednik vodeći filmski kritičar u svom listu.

Polako se spušta veče, dolazi veliki trenutak istine. FEST 86. samo što nije otvoren.

Fotoreporteri su na svojim mjestima, publika je već u sali. Očekuje se prvi građanin Beograda Bogdan Bogdanović da nazdravi sretnom početku.

Najzad, Bogdan Bogdanović čita svoj nadahnuti govor.

"FEST je prvi, iako veoma naježen, a često i košavom dobro produvan, ali nesumnjiv znak nastupajućeg proleća... FEST uspeva da sam sebe finansira. To je ne samo pohvala organizatorima manifestacije, već je i nesumnjiva potvrda kulturne zrelosti Beograđana... "

Svoj govor je lordmer zaključio još jednim dozivanjem proljeća: "Isto onako kao što, ozebli sunca, iščekujemo i neka nova, za kulturu toplija vremena".

Napolju, oko Sava-centra vijavica, temperatura - 2 stepena Celzijusa.

Otvaranje FEST-a 1986: Bogdan Bogdanović i Mirjana Karanović
(foto: Film)


8. februar, subota: Dolje maske!



Poslije poetičnog zanosa Bogdana Bogdanovića gromoglasno su progovorili krupov čelik i topovi sibirskih t-54. "Bitka za Moskvu" Jurija Ozerova, u dva dijela. Pokreti njemačkih armija, prvo ka istoku a zatim bijegom ka zapadu.

Ozerov komanduje divizijama i korpusima. Gdje je, pobogu, taj čovjek bio 1941? Da je njemu bila povjerena glavna komanda, rat bi bio završen 1942.

Nažalost bolji je vojnik nego političar. U svojoj kolosalnoj ratnoj hronici preskakao je neke političke događaje iz predvečerja njemačkog napada kao da ih nije ni bilo.

Bez objašnjenja pakta Treći Rajh-SSSR, bez pominjanja Hitlerovog napada na Jugoslaviju koji je odložio agresiju na SSSR i guderijanove tenkove uvalio u, po Nijemce fatalne, nevolje zime, snijega i leda.

Inače, film je impresivan po spektakularnosti i zaista je dužno davanje priznanja herojskim Moskvićima i svim vojnicima koji su tako srčano, tako istinski hrabro branili prilaze svojoj prijestonici.

Zanimljivo je uslikan Staljin. Čovjek-maska, besćutan, uvošten, ali još uvijek mudar, i, gle, veoma blagonaklon!

Prema kritici koju mu izdaleka upućuju potčinjeni, Žukov je glavni heroj. Tom vojničkom geniju Staljin nije bio ni do koljena. Ali Žukov je bio ipak, njegov džoker. Ubacivao bi ga u igru kad je bilo najteže. Prepoznajemo članove Politbiroa. Anastasa Mikojana igra njegov sin. Isti otac.


Filmovi:



"Zimska višnja" (SSSR) - Problem porodičnog neslaganja. Vraćanje porodici kao ćeliji društva. Bitno je da se ova ne pretvori u zatvorsku ćeliju.

"Divlji vetar" (Jugoslavija - SSSR - SAD) - Aleksandar Petković, reditelj jaše kao Kozak a puca kao kauboj. To je ustupak koproducentima. Naši su seljaci i revolucija. Seljaci kao seljaci: ginu, skrivaju žito i tucaju se uz lojanicu.

Revolucija nejasna, haotična tako da odbjegli ruski oficir Nikolaj ljutito upozorava našeg komandanta da tako dalje ne može.

Neki divlji partizan, Mile Okati, patološki pobi pola svatova. Valjda po nalogu direktora filma da bi se smanjio pritisak na blagajnu ekipe.

"Mjesta u srcu" (SAD) - Sprovođenje "zelenog plana" tridesetih godina u Americi. Bez SIZ-ova za poljoprivredu, bez "svinjskih afera". Ali, sa lijepim farmerkama i vrijednim crncima. Kažu da je Zaharije Trnavčević ovaj film gledao tri puta.

"Maska" (SAD) - Naš zemljak Piter Bogdanović otkrio je mladića Rokija kome je neizlječiva bolest unakazila lice. Ali, zato je Rokijeva mama Šer veoma lijepa, hipijevka, uživa "travu", ljubimica motorizovanih "anđela pakla".

Mladić je, međutim, duša od čovjeka. To je Piter i htio da natukne: ljudi nose mnogo ljepše maske, ali se iza i najpitomijeg lika često kriju zvijeri, ne samo lavovi, nego i razni gmizavci, papkari, tvrdokošci, a ima i ameba.




Mala je pometnja oko programa. 

Nije sigurno da li će biti prikazani svi najavljeni filmovi. 

Po tome se, recimo FEST razlikuje od Kana. Kan, kao najveće iznenađenje, prikaže kvalitetan film koji niko nije očekivao. FEST, na najveće iznenađenje, ne prikaže film koji su svi očekivali.

Kritičar "Večernjih novosti" Milan Mitić trči u ponoć u redakciju da napiše izvještaj za jutarnji broj lista.

Ujutro, ostali kritičari iz Mitićevog teksta saznaju šta su sinoć gledali.

Mitke je najbrži gonzales jugoslovenske filmske kritike.

U festivalskom biltenu najavljen je i dolazak glavnog urednika "Filma" Džavida Husića i rasparčavanje prvog broja nove filmske revije.

Katalog FEST-a, tanji nego ikada, dijelio se besplatno.

"Bitka za Moskvu", konferencija za štampu: Prevodilac, reditelj Jurij Ozerov i
selektorka FEST-a Irma Flis (foto: Film)


9. februar, nedjelja: Kusturica, službeno



Domaći reditelji zahtijevaju da se njihovi filmovi ne uvrštavaju u FEST-ov program. Jer, šta će oni u Sava-centru s nekom minornom pulskom "Arenom" pored toliko zlatnih lavova, palmi, medvjeda, dukata, oskara.

Ovo je izjavio Dragan Kresoja, naravno, kao svoje mišljenje. Izvjesno je, međutim, da sve njegove kolege tako ne misle.

U dane FEST-a, "TV novosti" reklamiraju na prvoj strani tekućeg broja plavog žapca za isijecanje i novu medijsku zvijezdu Gorana Milića (vjerovatno je i on za isijecanje).

Na radiju vijest da je u Beogradu trenutno 1745 oboljelih stabala za hitno sasijecanje.

Sovjetsku delegaciju sinoć ugostio restoran "Dva jelena".

Domaćini za stolom i sagovornici srdačnim gostima bili su članovi Savjeta i Izvršnog odbora FEST-a.

U "Filmografu" pismo Savjetu FESTa:

"Delimo mišljenje onih koji smatraju da je FEST već godinama u krizi... Festival je izgubio koncepciju..." 

Predsjednik Savjeta FEST-a pjesnik Đoko Stojičić se kune da se te primjedbe ne odnose na njegov Savjet.

Između Stojičića i braće Limijer postoji izvjesna, egzotična, sličnost: Limijerovi su 1895. započeli filmsku karijeru u "Indijskom salonu" gran-kafea u Parizu.

Stojičić, devedeset godina kasnije, završava karijeru predsjednika Savjeta FEST-a u "Japanskom salonu" Sava-centra, gdje mu je kancelarija.


Filmovi:



"Idi i gledaj" (SSSR) - Paklenska slika fašističkog pustošenja Bjelorusijom 1942 - 1943. Tajac u dvorani. Suzne oči na izlasku iz sale.

"Povratak u budućnost" (SAD) - Koji sat kasnije urnebesna komedija iz naučne fantastike. Jedan klinac odlazi vremenskom mašinom u prošlost i upoznaje svog budućeg oca šeprtlju i majku, šarmantnu curicu, koja ne mari za Martijevog budućeg tatu. 

Marti čini sve da sastavi svoje buduće roditelje, jer bez njihove ljubavi i braka neće biti ni njega. Umalo da se nije zbio incest, jer se mama zaljubila u svog budućeg sina. 

Da je film trajao još kojih desetak minuta bilo bi svašta.

"Latice, cvijeće, vijenci" (Mađarska) - Veoma je solidna kinematografija naših sjevernih susjeda. Kao da ne znaju za loše filmove. "Latice... " su kostimirana priča ali se u njoj mogu prepoznati mnogi savremeni Mađari. Iz iste istorijske kostimografije će nešto kasnije izaći i carski špijun pukovnik Redl.

Kusturica izjavio novinaru festivalskog biltena Milanu Špičeku da se nada "Oskaru" i da je od Aleksandra Petrovića kupio u pola cijene vitrinu, koju je Petrović svojevremeno nabavio da bi u nju stavljao svoje "oskare".

Urednik biltena izbrisao sve ono o Petroviću.

Kaže, da Kusturica dezinformiše, vitrinu je od Petrovića, dosta davno, kupio Bulajić. Ne zna se samo na račun čije filmske kuće.

Pred početak svečane projekcije Mira Banjac predstavila publici Emira Kusturicu.

Rekla je da se sada nigdje u svijetu ne može naći neprodata ulaznica za gledanje "Oca na službenom putu".

Kusturica se izvinio gledaocima što nije donio gitaru. Beograđani su jednim gromkim "mersi boku" pozdravili mladog sarajevskog reditelja.

napisao: Aco Štaka, obrada: Yugopapir (Film, februar 1986.)



FEST 1986, iz dana u dan (2. deo)







Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)