Koreni jugoslovenskog rocka (2/5): Stižu Bijele strijele, Crveni koralji, Elipse, Siluete, Zlatni dečaci

Od njih je sve počelo - davnih šezdesetih, devojke i momci koji su postavili temelje Yugo rocka nisu se čak ni smatrali "rockerima", već "električarima", a drugo ime za muziku koja ih je očarala bilo je - "beat".

O tom periodu govori i specijalni prilog koji su sredinom osamdesetih za magazin Rock pripremili Predrag Kovačević i Ljubo Trifunović, a ovom prilikom "Koreni YU rocka" upotpunjeni su dodatnim člancima i fotografijama iz domaće štampe...

Koraci od sedam milja: Dostupni pokazatelji naprosto nameću 1963. godinu kao godinu naglog preokreta: nakon proboja koji su Bijele strijele učinile na više planova paralelno, dolazi do prve poplave izuzetno uspešnih domaćih rock grupa. 

Naravno, ta uspešnost iz današnje perspektive uokvirene prvenstveno učestanošću pojavljivanja i redovnošću prisustva u medijima masovne komunikacije može izgledati i smešna, ali po nekim drugim, i danas jednako značajnim parametrima (kao što su tiraži ploča), može biti tumačena čak i na štetu savremenih bendova.

Koreni jugoslovenskog rocka (1/5): Domaći džezeri trasirali su put Miletu Lojpuru i Karlu Metikošu

Od njih je sve počelo - davnih šezdesetih, devojke i momci koji su postavili temelje Yugo rocka nisu se čak ni smatrali "rockerima", već "električarima", a drugo ime za muziku koja ih je očarala bilo je - "beat".

O tom periodu govori i specijalni prilog koji su sredinom osamdesetih za magazin Rock pripremili Predrag Kovačević i Ljubo Trifunović, a ovom prilikom "Koreni YU rocka" upotpunjeni su dodatnim člancima i fotografijama iz domaće štampe...

Uvodna reč: Kao i svako pionirsko vreme i šezdesete su danas podvrgnute nostalgičnom zamagljivanju i iskrivljenim tumačenjima.

Doba borbe za prve gitare i koncertne prostore, borbe za dokazivanje da beat muzika nije ono čega su se stariji plašili, poetično je podvedeno pod prilično uopštenu i površnu priču i vremenom zaboravljeno.

Beba Lončar, najpopularnija YU glumica u inostranstvu: Mnogo je značajnija ona unutrašnja lepota

Decembar 1968: Pre deset godina Beba Lončar je bila jedan od prvih voditelja omladinskih emisija na televizijskom programu.

Nežan glas i ljupko lice dopali su se reditelju France Štiglicu, koji joj je ponudio epizodnu ulogu u »Devetom krugu«.

Godinu dana iza toga, dve mlade devojke, Dušica Žegarac i Beba Lončar, otputovale su na prvi veliki festival u svome životu.

U Kanu su bile okružene pažnjom, interesovanjem, posećivale su prijeme i upoznavale se sa velikim zvezdama. 

Dve mlade gimnazijalke su bile zbunjene, donekle ih je plašila ova gužva, a ni jedna ni druga nisu pomišljale da će, samo nekoliko godina kasnije, njihova imena postati pojam za ljude koji se bave filmom i koji ga vole.

Relja Bašić: My wild times with Keith Richards and Anita Pallenberg

Long before his role as Captain Teague in "Pirates of the Caribbean", Keith Richards made his big screen debut in an obscure German film called "Michael Kohlhaas".

Why and how did it happen?

We'll find out from the stories told by actor Relja Bašić, who became pals with Keith on the set of "Michael Kohlhaas"...

Back in 1968, Relja Bašić was one of the most popular Yugoslavian TV and movie stars. 

He got an acting gig in a German film about their medieval hero called "Michael Kohlhaas", directed by soon-to-be-famous Volker Schlöndorff ("The Tin Drum").

Relja Bašić o svom druženju sa svetskim muzičkim zvezdama: Na pivo sa Keithom Richardsom


Džuboks, 1969: Na svetloj mansardi zgrade na Trgu Petra Svačića u Zagrebu magnetofon reprodukuje snimke velikana džeza Čarli Parkera, Dizija Gilespija, Oskara Pitersona, Kvinsija Džonsa. 

Svaka od interpretacija pripada biserima džeza i odabrana je suptilnim i istančanim ukusom starog znalca i muzičkog sladokusca. 

Kroz zagrcnute sinkope i ritmove crnačkog „soula” jedva čujno dopiru i nostalgično zvuče reči našeg popularnog glumca Relje Bašića:

Kako se Ekatarina Velika provela na koncertu u Vršcu '89 / Tuča između zvezdaša i partizanovaca

Beograd, 26. maj 1989. Ispred SKC-a račvaju se dva puta: jedan vodi Partibrejkerse na koncert u Valjevo, dok drugim kreće EKV ekipa na zakazani nastup u Vršcu. Novinarska ekipa magazina Pop Rock pridružuje se Magi, Milanu, Žiki i Bojanu i uspeva da uz minimum reči dočara atmosferu koja je vladala na vršačkom koncertu...


Milan Mladenović: Ne bih želeo da idemo svirati u Vinkovce i da na ulazu moramo pokazivati pasoše

Zagreb, april 1989: Završen je prvi koncert Ekatarine Velike u okviru njihove poslednje velike YU turneje. U jednoj od praznih svlačionica male dvorane Doma sportova, Milan Mladenović, iscrpljen, ali vidno zadovoljan proteklim koncertom, dao je intervju novinaru Studija...

Reihan Demirdžić: Čudan je odnos TV Sarajevo prema seriji "Karađoz", više je smatraju šundom


Mart 1982: "Umetnik mora dio sebe pokloniti svom pozivu - dio svog privatnog života i emocija. 

Za sebe mogu slobodno reći da sam pola svog života, svoje ličnosti, individualnosti, poklonio teatru.

Zbog toga mi nikad nije bilo žao i kad bih bio u prilici da opet biram, izabrao bih glumu kaže poznati dramski umetnik... "

Za svakog glumca je važna uloga koju odigra, a od toga kako je odigrana on postaje manje ili više poznat i priznat. Za dramskog umetnika Reihana Demirdžića, može se slobodno reći da je i jedno i drugo. Na daskama koje život znače prisutan je gotovo četiri decenije.

Snimala se TV serija "Više od igre": Becić je svoje finte učio od Šekularca!

Vojislav Brajović je sasvim ozbiljno shvatio glumački zadatak koji mu je poverio reditelj Zdravko Šotra - za ulogu fudbalera Becića priprema se na treninzima na kojima mu društvo prave dvojica slavnih zvezdaša, Filipović i Šekularac.

Reportažu sa snimanja buduće hit serije objavio je Tempo.

U nastavku sledi mini esej scenariste "Više od igre" Slobodana Stojanovića.

Naziv mu je "Prvi televizor male varoši", a objavljen je 1989. u fotomonografiji Ljubinka Kožula "TV lica".

Milka Babović, uspešna atletičarka i slavna novinarka TV ZG: Moj muž o klizanju zna više od mene

Nada, 1982: "Svjesna sam da sam među malobrojnim ženama sportskim novinarima.

Kolege su mi često znale otežati život time što su smatrali da to nije za mene, da mi ne paše.

I morala sam se dokazivati.

A razlog zašto je ovdje manje žena je i taj da i one, a i njihova obitelj moraju prihvatiti jedan prilično dinamičan, iscrpljujući i neredovit život.

Ja sam, srećom, imala razumijevanje u svojoj obitelji pa sam stigla i da odvojim vrijeme za društveno-političko angažovanje."

Bobi Marotti, životna priča: Svi moji prijatelji bili su '41. skojevci, jedva su čekali da odu u partizane


Prosinac 1984: Umjetnik i ratnik, društveno-politički radnik Josip Bobi Marotti: 

"Još kao nastavnik na Akademiji za kazališnu umjetnost govorio sam studentima - organizirajte se, stvorite grupu, idite na Trešnjevku, prema Novom Zagrebu, otvorite svoj teatar!"

Kao da je cijeli Maribor bio na nogama, uzbuđen i gnjevan. Ljudi su na ulicama protestirali što je vlada potpisala pakt s Njemačkom. Klicali su Sovjetskom Savezu, Staljinu, Komunističkoj partiji, a među najgrlatijima bio je i mladi Mariborčanin Josip Bobi Marotti.

Gabi, Arsen, Matija: U poseti muzikalnoj porodici Dedić (1986)

Život popularnih prilično se razlikuje od svakodnevice ostalih ljudi. Primjerice, u domu Dedićevih samo telefonskih poziva ima nekoliko desetaka dnevno. 
Nije nas stoga začudilo što je Arsen na početku razgovora i snimanja reportaže isključio telefon. Kao da nema nikoga kod kuće... 

Stojeći ispred starih »glaža«, slika uljem na staklu sa svetačkim motivima, vrijedne kolekcije anonimnog seoskog slikara iz Peteranca u Podravini, koja visi na jednom od zidova najveće, reklo bi se dnevne, ali istodobno i radne sobe u stanu - Arsen i Gabi »poziraju« za naslovnu stranicu ovoga broja Studija, a Arsen, raspoložen, duhovitim primjedbama i upadicama o fotografiranju i kamerama razveseljava društvo.

Miroslav Cerar, najuspešniji jugoslovenski sportista svih vremena: Slava je spomenik brzih nogu

Čak i da Jugoslavija nije imala nijednog drugog sportistu, Miroslav Cerar bi je svojim uspesima stavio na sportsku mapu Evrope i sveta.

Od svog prvog svetskog prvenstva (Moskva, 1958), tokom celih šezdesetih, bio je najbolji gimnastičar na planeti, osvajač 30 medalja, olimpijski pobednik.

Slede Tempovi članci iz 1969. (nagrada AVNOJ-a) i 1970. (oproštaj od takmičenja), kao i Cerarovo upoznavanje sa popularnom voditeljkom Kristinom Remškar (TV Ljubljana) objavljeno u Plavom vjesniku (1968)...

Vera Jeftimijades, naša najbolja mačevalka svih vremena: Ljubav, seks i sport - mogu li zajedno?

Naša najbolja mačevalka svih vremena.

Članica Crvene zvezde i višestruka reprezentativka, sportistkinja koja je za dvadesetak godina, koliko se bavi mačevanjem, pored onih bezbroj pobeda na domaćim i inostranim turnirima, postala i apsolutni rekorder — 14 puta je osvojila titulu prvaka Jugoslavije u floretu.

A to, koliko nam je poznato, do sada nije pošlo za rukom nijednom jugoslovenskom sportskom asu, ne samo u mačevanju, pa se zato četrnaesta šampionska titula Vere Jeftimijades može smatrati ne samo velikim uspehom već izuzetnim sportskim podvigom.

Duško Radović '79: Taj pismeni zadatak još ne zaboravljam, još se stidim svojih gluposti i laži...


- Detinjstvo sam proveo u Subotici - kaže pesnik Dušan Radović. - Ali, ja vam ne bih pričao o svome detinjstvu naširoko i nadugačko. Ovoga puta bih se zadržao samo na jednoj epizodi iz tog perioda koji se zove detinjstvo, samo na jednom događaju koji mi je i do danas ostao u sećanju.

Čini mi se da taj događaj nikad i neće izbledeti iz mog pamćenja.

Imao sam tada dvanaest godina. Bio sam u drugom razredu gimnazije. Danas je to šesti razred osnovne škole.

Zoran Radmilović - Predstava kao pilula za smirenje / Dragiša Krunić - "Između hleba i neba"


Teško je privoleti Zorana Radmilovića na razgovor za novine. Ne voli intervjue. Ako imate izuzetnu sreću, pa vam to ipak pođe za rukom, onda sve prestaje da biva napor. Iako pomalo natmuren, odmeren u davanju određenih sudova, najčešće je duhovit, van svih klišea i do kraja iskren.

Razgovaramo u garderobi Ateljea 212. Primećujem da bismo mogli da zatvorimo vrata da se ne bi čuo žagor koji dopire iz susednog bifea.

- Zašto, nek se oseti atmosfera - kaže naš sagovornik i zatvara vrata.

Dobra vila Ateljea 212: Mira Trailović - Kako proizvesti malo veću suzu?

Septembar 1986: Ovih dana Beogradski internacionalni teatarski festival puni dvadeset godina. Bitefov "okrugli" broj mogao bi da bude jedan od povoda za razgovor s Mirom Trailović.

Daleko jači razlog je sama ličnost dugogodišnje upravnice Ateljea 212, pozorišta u kojem je Bitef začet, ličnost teatarske radnice i rediteljke, poznate širom sveta.

Svakako, teško je govoriti o Ateljeu i Bitefu a da se ne spomene Mira Trailović, ali zbog te neraskidivosti još je teže razgovarati s njom a da se ćuti o rečenom pozorištu i festivalu u kojima su se njeni pogledi najviše ovaplotili.

Saša Zalepugin '85: Dnevni red slijedećeg Sastanka bez dnevnog reda već je gotovo poznat...


Saša Zalepugin jedna je od najmarkantnijih ličnosti naše televizije. 

Osobni šarm i ležernost kojom vodi i uređuje emisije pribavili su mu golemu popularnost...

Saša Zalepugin prava je medijska ličnost: novinar, urednik, režiser, voditelj...

Prije dolaska na televiziju, 1966. godine, bavio se filmskom kritikom, glumio je, a kao glazbenik-amater svira i bubnjeve i gitaru.

Muzičke legende: Zdenko Runjić - Hitovi stvarani preko telefonske žice

Lipanj 1986: Zdenko Runjić proslavlja dvadeset petu obljetnicu neprekinutog i vrlo plodnog djelovanja na području zabavne glazbe opusom koji ga svrstava u sam vrh glazbenih stvaralaca u nas...

Zdenko Runjić obilježava usporedo dvadeset i peto kontinuirano sudjelovanje na Splitskom festivalu, koji mu je u svom 26. izdanju ponudio, dosad bez presedana, posebnu večer posvećenu autorovim novim pjesmama u izvedbi njegovih najistaknutijih i najvjernijih suradnika, sve eminentnih solista i grupa - Olivera Dragojevića, Tereze Kesovije, Ive Pattiere, Zorice Kondže, Mila Hrnića, grupe Magazin, Jasne Zlokić, Meri Cetinić, Novih fosila i - Borisa Dvornika.

Zaim Muzaferija, porodična poseta: Čovek u čijem se izrazu ocrtava čovečnost, dobrota i poštenje

Jun 1982: Upoznali su se na pruzi Brčko-Banovići, a venčali kad su gradili deonicu Šamac-Sarajevo.

Danica je odmah pristala da iz rodne Like dođe u Visoko i tu ostane.

U braku su 35 godina, a vele da ne mogu da veruju da je prošlo toliko vremena.

Za sve vreme dok je Zaim radio, Danica je bila stub porodice i danas je srećna kada vidi da se njen trud ispunio očekivanjima koja je ponela iz brigadirskih dana...

Kemal Monteno, velika nada zabavne muzike (1967): Izabrao pravi hobi

Jun 1967: Već nekoliko sezona zaredom grad na Miljacki poklanja neko novo pjevačko ime na širokom nebu zabavne muzike. Kvalitetniji interpretatori su se zadržali duže, neki su nestali iste godine, da bi se ponovo vratili u anonimnost.

Najprije se pojavio Boško Orobović, za njim Sabahudin Kurt, malo nakon toga došla su dvojica — Vedo Hamšić i Dragan Stojnić...

Svi oni dobili su priliku da se afirmiraju kao festivalski pjevači, a Sabahudin Kurt nas je zastupao i na jednom natjecanju za »Pjesmu Evrope« u Kopenhagenu. Vedo Hamšić i Dragan Stojnić nastavili su tradiciju festivalskih pjevača na »Opatiji 65«. Za melanholičnog Dragana Stojnića to je bila odskočna daska za mnogo veće uspjehe, koju je s velikim uspjehom i iskoristio.

Sonja Savić, glumica od 13. godine: Izabrala sam istraživanje naspram klasike

Oktobar 1985: Sonja Savić pridodala je mnogobrojnim filmskim nagradama, koje su je počele obasipati još prošle godine, i specijalno priznanje na Venecijanskome filmskom festivalu za ulogu u Draškovićevu ostvarenju "Život je lep"

Te zavrzalame oko odlaska naših filmskih autora i protagonista na završne svečanosti međunarodnih filmskih festivala već su pomalo tragikomične. Prije dva tjedna glavnu je ulogu u jednoj takvoj neuspjeloj transportnoj zavrzlami imala Sonja Savić.

Majstori pisane reči: Branko Ćopić - Kroz život se ide pomalo zaneseno...

Decembar 1975: Govorili su ljudi o ratovanju Branka Ćopića, ali još više o njegovom delu u kojemu je zabeleženo to njegovo ratovanje — ne samo njegovo, već čitave Bosanske krajine.

On nije izmišljao svoje junake, već ih je otkrivao u svojoj neposrednoj blizini i zato izgleda u njima ima toliko životne neposrednosti i uverljivosti.

Razgovarali smo sa Brankom Ćopićem o Branku Ćopiću.

Kako je i kada stvarao? Je li ostalo nešto nenapisano? Da li se nekad uplašio?

Nije li postao konformista? ...

Zvezde u JNA: Dragan Džajić - Kad su onomad Staparci donosili čokolade...

Avgust 1973: "Druže pukovniče, dozvolite da vam se obratim. Vojnik Dragan Džajić... "

Stajao je u stavu mirno pred komandantom somborskog garnizona Veljkom Maškovićem. Izgovarao je ove reči ne sasvim onako kao u filmovima, ali dovoljno odsečno, a u isto vreme i dostojanstveno.

Posle uobičajenog vojničkog »dijaloga« pokušali smo da napravimo atmosferu malo manje službenom. Pukovnik Mašković je jednostavan čovek, nije formalist, ali zato vojniku Džajiću nije baš polazilo za rukom da bude sasvim ležeran.

Merima Isaković i Žarko Laušević - Zvezde "Staklene menažerije" (1991)


Decembar 1991: Premijerа „Stаklene menаžerije" u Beogrаdskom drаmskom pozorištu sа nestrpljenjem se iščekuje. Ovа predstаvа zаnimljivа je po mnogo čemu. Pre trideset godinа Ljiljаnа Krstić igrаlа je ulogu mаjke u režiji Minje Dedićа.

Sаdа igrа istu ulogu premа zаmisli rediteljke Ljiljаne Todorović.

Ulogu Lore dobilа je Merimа Isаković.

Tаko će se ovih dаnа nа pozorišnim dаskаmа desiti povrаtаk glumice, kojа je pre dvаnаest godinа debitovаlа kаo Ofelijа u „Hаmletu", u režiji Ljubiše Ristićа (nаslovnu ulogu igrаo je Rаde Šerbedžijа).

Saša Stojanović: Ispovest novinara koji je intervjuisao najveći broj svetskih rock zvezda (1985)

Avgust 1985: Već više meseci od naših čitalaca primamo pisma u kojima nas mole da prikažemo pozadinu rada našeg dopisnika iz Londona Saše Stojanovića.

Uvereni su da on radi vrlo zanimljiv posao i već dosta dug period (što pokazuje da su nam čitaoci verni), a žale se da nikada nije podrobnije objasnio i opisao okolnosti pod kojima dolazi do ekskluzivnih intervjua. 

Takođe nas mole da iznese i neke svoje stavove o rock muzici, novinarstvu, Live Aidu, Yu rock misiji, našoj muzici na Zapadu... 

Nije nam ništa drugo preostalo nego da iskoristimo njegov kratak boravak u Jugoslaviji i dobro ga propitamo.

Umetnik fotografije: Ljubinko Kožul - Slast otetog od ništavila (1989)

Septembar 1989: "TV lica" Ljubinka Kožula, svojevrsna portretna kronika, okupila je oko sedamdeset znanih i neznanih autora s Televizije Beograd.

Nasmijani, kao da je taj posao »med i mlijeko«, TV-lica, njih oko sedamdeset, ispred objektiva Ljubinka Kožula zapravo pokazuje prirodu televizije: ona i nije baš sasvim dokumentarna, nego često iznuđena, namještena. 

U svakom slučaju, to je svojevrsna portretna kronika gdje sami autori, od kojih su se neki u povodu promocije te zanimljive knjige prije desetak dana našli na brodu »Split« (restoran usidren na savskom pristaništu u Beogradu), napisali ponešto o sebi i svom poslu: Bojana Andrić, 
Dragan Babić, Mila Stanojević-Byford, Srđan Barić, Dunja Blažević, Stanko Crnobrnja, Filip David, Boris Dimitrijević, Branimir Miljković, Nebojša Đukelić, Radivoje Lola Đukić, Milica Ejdus, Dušanka Kalanj, Božidar Kalezić, Zora Korać, Milan Kovačević, Voja Lukić...

Vladari belih staza (3. deo): Jure Franko - Saonicama do pošte

"Bijele arene", 1983: Iako je skijanje individualni sport, uvijek smo se trudili da reprezentacija bude i uzoran kolektiv, što smo i postigli.

Svi smo prijatelji, sastajemo se i pošto završi sezona, onih rijetkih dana odmora kad bi svatko pomislio da smo siti jedan drugoga i da se nećemo družiti.

U tom se kolektivu svojim smislom za šalu ističe Jure Franko, zbog kojega smo se već više puta nasmijali do suza.

Bilo je to na skandinavskoj turneji, dok je cijela karavana Svjetskog kupa u Oslu čekala posebni vlak koji će nas odvesti do Bergena, a zatim u Voss...

Rok Petrovič, skijaška senzacija iz Ljubljane: Prvi Jugosloven koji je osvojio Svetski kup (1986)

Ožujak 1986: Osvajanje Svjetskog kupa u slalomu tek je povod, a svakih četrdesetak sekundi što ih Rok Petrovič provede na stazi - pravi razlog da naš suradnik ustvrdi kako je riječ o događaju što nadrasta okvire sportskog natjecanja.

Kako se Rok uspijeva spuštati niz padinu kao na nevidljivoj žici razapetoj od starta do cilja - prema pravilima vlastite fizike?

Kad se na vratima kućice na vrhu neke od staza za Svjetski kup u slalomu pojavi lijepo, ozbiljno lice Roka Petroviča, tada je televizijskim gledaocima širom svijeta jasno da će u idućih četrdesetak sekundi prisustvovati događaju koji nadrasta okvire skijaškog natjecanja.

Bojan Križaj, jedan od najboljih domaćih i svjetskih skijaša: Najslađe su pobjede nad Stenmarkom

Veljača 1987: Bojan Križaj zapalio je prije mjesec dana trideset svjećica na rođendanskoj torti, a u prebogatoj skijaškoj karijeri na pragu je svog najvećeg uspjeha - osvajanja zlatne medalje u Svjetskom kupu.

Susreti s Bojanom Križajem uvijek su zanimljivi, ali i brzi.

On stalno nekamo žuri.

I zbog obaveza, i stoga što je takav čovjek.

Jedino je kod kuće miran, jer zna da negdje ipak mora naći snagu za sve napore koji ga čekaju.