Bajagin trijumf na koncertu u Moskvi: Da li sledi invazija jugoslovenskih rockera na SSSR? (1987)

Septembar 1987: Bajaga i Instruktori počeli su svoju sovjetsku turneju u dvorani koja nije bila ispunjena do posljednjeg mjesta. Potkraj ovoga mjeseca održat će završnu seriju koncerata koji su sve posjećeniji.

No, značajnije je to kako je krajnje vrijeme da odbacimo predodžbu o sovjetskoj estradi, a rokeri bi u tome mogli odigrati važnu ulogu...

Velika turneja Bajage i Instruktora po SSSR-u važan je događaj ne samo za popularnu beogradsku grupu nego i za mnoge druge jugoslavenske glazbenike koji žele raditi i zaraditi u toj velikoj zemlji.

Bajagina turneja trebala bi biti velik test; mogla bi pokazati možemo li izvoziti našu rock-glazbu ili ne. 

Otvaranje SSSR-a, dolasci poznatih pjevača i grupa, kao i sve bolja informiranost tamošnje omladine o svjetskim glazbenim trendovima doveli su do toga da se i mi Jugoslaveni okušamo u tome možemo li kvalitetom pratiti ono što Zapad nudi Sovjetima.

Samo nekoliko dana prije odlaska Bajage i Instruktora u SSSR, moskovskoj se publici predstavio Billy Joel. 

Njegovu je nastupu prethodila velika reklamna kampanja. Najugledniji sovjetski listovi objavili su intervjue s tom velikom američkom zvijezdom. 

Objavljeno je i mnogo Joelovih fotografija s podjednako popularnom suprugom, čuvenom manekenkom Christe Brinkley. 

Billy Joel nastupao je u velikoj dvorani olimpijskog kompleksa, gdje inače gostuju samo najpopularnije zvijezde, oni koji mogu privući barem deset tisuća posjetilaca po nastupu.

Dakako, Bajaga nije Billy Joel, pa u Moskvi nismo ni očekivali da će biti toliko intervjua i TV-snimanja.

No, nas zanima nešto drugo: mogu li naši glazbenici izdržati utrku sa sebi ravnima?

Mogu li jugo-rokeri, ali i ne samo oni, dokazati na djelu sovjetskoj publici da su bolji od ostarjelih talijanskih pop-pjevača koji i u vlastitoj zemlji već odavno nisu traženi?


Ples bez loma



Kako će se završiti turneja Bajage i Instruktora - tek ćemo vidjeti. Početak nije bio loš. Bilo je to zagrijavanje, kako se to običava reći u žargonu sportskih ali i rock-novinara. Bajaga i Instruktori nastupali su u velikoj dvorani Dinamo koja se nalazi u predgrađu Moskve, na putu za aerodrom Šeremetjevo.

Prije početka koncerta, učinilo nam se da će dvorana biti poluprazna.

No, posjetioci su je ipak ispunili, iako ne potpuno. Tvrditi da je udaljenost dvorane bio glavni razlog što ona nije bila dupkom puna - bilo bi nerealno.

Najveći je problem bio to što su domaćini vrlo skromno reklamirali te koncerte. Nije bilo najave u novinama, a bez nje teško se može saznati što se događa u osam i pol milijunskoj Moskvi.

Na prve koncerte Bajage koji su održani u Moskvi u kolovozu, došli su uglavnom dječaci i djevojčice - djeca naših trgovinskih predstavnika u Moskvi. Bajagina grupa trudila se kao da je dvorana bila ispunjena do posljednjeg mjesta, a to je potvrda da je riječ o pravim profesionalcima.

Koncert smo odslušali u društvu s Mihajlom Sigalovom, jednim od najpoznatijih moskovskih rock-kritičara.

- Šteta je što su Bajaga i Instruktori nedovoljno reklamirani. Oni su dobri glazbenici, i uvjeren sam da će ih publika dobro prihvatiti na turneji po SSSR-u - kaže Sigalov i dodaje da upravo takve grupe, koje sviraju svoju glazbu, treba slati u SSSR, a ne one koje nemaju dovoljno poklonika ni u svojoj zemlji.

Kad već pišemo o koncertima u velikoj dvorani Dinamo u Moskvi, recimo nekoliko rečenica o atmosferi.

Naviknuti na plesanje ispred pozornice, milicionari i redari uporno su tjerali na mjesta mlade Jugoslavene koje je - bilo je to očigledno - Bajaga oduševio.

Tek kad su se ljudi u plavim uniformama uvjerili u to da mladići i djevojke koji plešu ne žele ništa lomiti, ostavili su ih na miru.

Dva dana nakon prvog koncerta, na trećoj stranici uglednog vladinog lista Izvjestija, bivši dopisnik iz Beograda napisao je kraći tekst o gostovanju Bajage i Instruktora u SSSR-u.

Taj list rijetko piše o rokerima, pa je informacija to vrednija. Zacijelo će pridonijeti da u drugim mjestima koncerti budu posjećeniji.

A prema informacijama koje su stizale od članova grupe, svi koncerti poslije moskovskog - dakle, prije teksta u listu Izvjestija - bili su dobro posjećeni.

Pogotovu je mnogo publike bilo u Kijevu, kažu da je dvorana bila krcata. Bajagina će grupa turneju po SSSR-u završiti u rujnu.

Održat će četiri koncerta u sportskoj dvorani Družba koja se nalazi u Lužnikama.

Ta dvorana nije glavna moskovska dvorana, u njoj ne nastupaju najveće zvijezde. No, ona ima svoju prednost, jer su mladi Moskovljani navikli da u njoj gledaju i slušaju svoje rokere i goste koji dolaze iz istočnoevropskih zemalja.

Dvorana Družba nalazi se na povoljnoj lokaciji - nije daleko od Parka kulture gdje se okuplja omladina. Bit će to sigurno ambijent koji će inspirirati Bajagu i Instruktore.


U domovima kulture



Vratimo se još jednom početku teksta i našoj ocjeni da je ova Bajagina turneja važna i za ostale naše glazbenike koji žele nastupati u SSSR-u.

Moramo konstatirati da popularnost naših pjevača u toj zemlji stalno opada. Sada sovjetska publika ima oštrije kriterije, više sluša zapadnu glazbu i najnovije hitove.

Dakle, prošlo je doba kada su naši glazbenici donosili novosti iz svijeta zapadne lakoglazbene produkcije. Zbog otvaranja SSSR-a dolazi sve više poznatih inozemnih grupa i pjevača.

Kad već imaju priliku slušati zvijezde kao što su Billy Joel i drugi, sovjetski mladići i djevojke sve će manje zanimanja pokazivati za manje im poznate grupe, o kojima ništa nisu čuli. Jugoslavenski glazbenici moraju sebi postaviti pitanje: imamo li što ponuditi Sovjetima?

Možemo li izdržati trku s grupama koje su već počele dolaziti sa Zapada?

Ako nam je do toga stalo, onda se moramo prestati zavaravati. Nema potrebe da sebi lažemo pričajući o velikim uspjesima naših glazbenika u SSSR-u.

Osim časnih iznimaka, većina naših pjevača i grupa nastupa u provinciji, a u većim gradovima pjevaju i sviraju u tvorničkim domovima kulture.

Ne tvrdimo da to i ubuduće ne treba činiti, ali morali bismo biti zainteresirani da budemo i tamo gdje nastupaju prave zvijezde.

A, to se može jedino s kvalitetnijom ponudom.

Možda bi upravo sada rokeri mogli napraviti prodor u SSSR-u. Budući da zasad nemamo grupa za koje zna široka publika, vjerojatno bi trebalo ići, kako bi ekonomisti rekli, na zajednička ulaganja. Uz poznatu sovjetsku grupu trebali bi nastupiti i jugoslavenski sastavi.

Tako bi dvorane u kojima bi nastupili naši rokeri bile sigurno posjećenije.

Nakon dvije-tri takve turneje, publika bi zapamtila jugoslavenske rokere. Dakako, isto vrijedi i za gostovanje sovjetskih grupa u Jugoslaviji.

Napisao: Branko Vlahović, snimke: Vlastimir Šome (Studio, 1987.)


Podržite Yugopapir na društvenim mrežama: