Zelene patrole čuvaju Šumadiju '63: Mladi gorani Srbije podigli 20 hiljada hektara novih šuma

Maj 1963: Jedan prolaznik kroz park u Požarevcu nemarno je bacio pročitane novine na stazu. Žurio je na posao i nije obratio pažnju na razlistalo drveće i ozelenele travnjake oko sebe. Odjednom, neko ga je povukao za rukav:

- Čiko, ne bacajte novine u parku - čuo je učtiv, ali odlučan dečji glas.

Malo postiđen, prolaznik je bolje osmotrio neobičnog čuvara parka. Pred njim je stajao dečak od nepunih sedam godina.

- Ko si ti? - upitao je u čudu.

- Goran - odgovorio je dečak, ozbiljno. - Zelena patrola.

Ratovi, nevolje ali i nebriga za zeleni ogrtač polja učinili su da ime Šumadije samo podseća na nekadašnji izgled ovog našeg kraja. 

Danas zvuči neverovatno Lamartinov zapis iz prošlog veka: "Već nedeljama tonemo u okean srpskih šuma!"

Jugoslavija se našla među tri države najsiromašnije po šumama u Evropi. Srbija ima manje šuma od drugih naših republika. Zato preko njiva brišu vetrovi, a reke nagrizaju i odnose obale svakog proleća i jeseni.

Stručnjaci su izračunali da bi trebalo 300 godina upornog rada, sađenja i nege da šume u Srbiji steknu, bar približno, nekadašnje svoje bogatstvo. Prema svom dosadašnjem radu gorani skraćuju taj rok na - 80 godina!

Još u prvim posleratnim godinama, u oduševljenju da obnove zemlju, članovi Narodnog fronta počeli su da sade borove i topole po goletima. Njihove dobre namere završile su se uspehom samo delimično. Zasadili su sadnice i otišli zadovoljno prepuštajući ih staranju neba. Zato je samo deset odsto zasađenih stabljika pustilo korenje i mnogo truda i vremena potrošeno je uzalud.

Šume, parkovi, siva gradska naselja, tražili su ne pomoć već brzo spasenje koje im ne bi mogli dati samo profesionalni radnici. Pokazala se potreba da se okupe ljubitelji prirode kojima bi staranje o šumama i zelenilu bilo pored redovnih dužnosti najvažnija briga. Pre dve i po godine osnovana je tako organizacija gorana.

Gorani su jedina naša društvena organizacija bez članske karte i članarine. Okuplja sve "od 7 do 77 godina", kojima su drage šume i zelenilo i koji žele da za njih nešto učine. Ipak, 80 odsto gorana su mlađi od 18 godina.

Među goranima ima građana i seljaka, ljudi svih zanimanja, pionira i vojnika.

Slične organizacije osnovane su u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori. U Makedoniji postoji r prijatelja šuma. Pokret gorana brzo se širio u Srbiji. Za dve i po godine gorani su osnovali 2.800 odbora, oko 3.000 brigada i imaju milion veoma aktivnih članova.

Gorani Srbije imaju čime da se pohvale. Za nepune dve godine podigli su 20.000 hektara novih šuma! Mnoge su obnovili i obogatili sadnicama crnog bora, bagrema, topole. Kud su gorani prošli ostali su i novi voćnjaci, 200 kilometara uređenih šumskih staza, oko 2.500 kilometara drvoreda i oko 1.800 uzorno uređenih školskih i ekonomskih dvorišta.

U Vranju, Pančevu, Kruševcu, Požarevcu, ne treba pitati za gorane. Njihov rad se vidi u svakom parku, skveru, bašti i dvorištu. Gorani su umnogome spasli Vranje: sadnicama su zaustavili kliženje i eroziju zemljišta u okolini koja bi opustela za desetak godina.

U selu Braničevu, u požarevačkom srezu, seljaci-gorani takmiče se ko će lepše urediti baštu, odnegovati ruže i šimšire. Čim neko ugleda lepo rastinje ili cveće u susednoj bašti - trudi se da ga nadmaši. Mladići su počeli da cene udavače ne po ruhu i po dukatima - već po baštama.

Gorani Kalne, na Staroj planini, kupili su svome selu televizor novcem koji su dobili kao nagradu za pošumljavanje. Požarevački gorani bili su prošle godine najbolji u Srbiji. Zato im je pripala nagrada republičkog odbora: kabinet-televizor. Oni su se primili patronata nad spomen-parkom streljanih rodoljuba.

Sada gorani praznuju najlepši mesec u godini, maj. Počeli su urancima (malo su radili, pošumljavali, a malo se i odmarali), a nastavili sportskim igrama, takmičenjem za najbolje uređen vrt i odnegovan cvet. U Nišu pripremaju "Olimpijadu gorana", a u Paraćinu - veseli, cvetni karneval!

Pokret sve više jača i nije previše smela zamisao republičkog odbora - da gorani učestvuju u akciji na regulaciji toka Morave i izgradnji zaštitnih pojaseva u Vojvodini, kojoj, kako predviđaju stručnjaci, preti opasnost da se za pola veka pretvori u stepu. Gorani ne čekaju da ih neko pozove na rad. Gde su oni, gde se pojave zelene patrole, nema otkinutih grana sa sadnica, nema izgaženog žbunja, ni izgužvane hartije po parkovima i izletištima.

Napisala: Ivanka Bešević (Ilustrovana, 1963.)


Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate