Mitra Jakić (Titograd) i Smiljko Šagolj (Sarajevo): Urednici političkih magazina o cenzuri na našoj TV


Prosinac 1987: Što žele, što mogu, ali i što smiju televizijski politički magazini? Po onoj koliko republika, toliko pogleda skupni je odgovor teško dati, mada je dojam da mogu manje nego što žele, a smiju više nego što hoće. Politička štampa ipak ih je nadmašila!

Kao nekad utakmicama ili najdražim ličnostima iz popularnih serija, sada se političkim magazinima ujutro sladi uredska kava, prepričavaju prilozi i izjave, komentira na ulici, u kafiću, u kući. O njima se razmišlja politički - jesu li na liniji ili još popularnije, na čijoj su liniji?

Razmišlja se i ekonomski - najmanje što se riješilo ili pokrenulo nabolje, jer takva boja trenutno nije u modi, a najviše što se... još otkrilo ili razotkrilo? Da i ne spominjemo retoričku nijansu - što biste vi, dragi sugovorniče na ulici, da ste...?

Politički magazin također su sjajno ogledalo svih mogućih lokalnih, regionalnih i republičkih (ne)prilika, u kojem se TV-prilozi ili TV-gosti šminkaju samovoljno ili uz diskretnu pomoć sa strane, bojom koja se zove jugoslavenska. Otud su, katkada, prikladan izvor široke lepeze nagađanja i glasina, na čak tri razine.

Prvo, tko (nam) govori, tko je to u TV-gostima? Nacija je, naprimjer, uvjerena da se političari sve više plaše televizijskog sučeljavanja sa svojim glasačima, a najpopularnije pitanje glasi: zašto se predsjednik Siv-a Branko Mikulić nije izravno, televizijski, obratio narodu nakon skupštinskog izglasavanja antiinflacionih mjera?

Drugo, ne manje intrigantno pitanje - zašto cijeli jedan TV-kanal nije bio rezerviran za non-stop prijenos iz Skupštine SFRJ u tako odlučujućim trenucima za ovu zemlju?

Treće, tko vodi političke TV-magazine? Mada je sve češće pitanje - koliko će ih još uopće voditi? Dok se Zagrebom govorkalo da je Gordana Suša, kako se to neuvijeno kaže - na ledu, pade Mihailo Erić.

Po našoj staroj praksi - uz škrto doziranu službenu izjavu za javnost, preškrtu uzme li se u obzir koliko je povjerenje i popularnost uživao taj novinar u svim republikama, a ne samo u svojoj (dovoljno je pročitati novinske panegirike njegovim emisijama ili se prisjetiti tko je sve bio njegov TV-gost...), te da su i smjene dio normalnog političkog života.

Uopće nam nije namjera da ulazimo u "slučaj Erić": premalo znamo da bismo se to usudili, mada njegovo smjenjivanje s funkcije glavnog i odgovornog urednika Informativnog programa TV Beograd, baš zbog dosadašnjeg utjecaja, sigurno zahtijeva drukčije obrazloženje.

Četvrto, što nam se i kako govori u političkim TV-magazinima? Pri tome se odmah nazire jedinstvena jugoslavenska boljka: neumjerena ispolitiziranost. Svi se, naprimjer, od vlade do naroda, slažu da znanost i stručnjake treba ubaciti na vodeća mjesta. Znanstvenici se, kako je pokazala ova naša anketa u Sarajevu, Beogradu, Zagrebu, Titogradu i Novom Sadu, rado odazivaju na TV-pozive, ali svi mi radije u političkim magazinima gledamo - političare. Ili ih češće očekujemo, jer nam je to, valjda, u krvi.

Još se jedna pojava neizbježno veže za političke TV-magazine: demokratizacija medija.

Dojam je da je štampa u tom smislu napravila kvalitetniji pomak; politička štampa, dakako, mada ostaje nerazjašnjen odgovor na pitanje - je li takvo što moguće bez (ipak) sveopće demokratizacije društva?

Što, dakle, želi a što može ili smije, politički TVmagazin? Naši su gosti Gordana Suša (Beograd), Mitra Jakić (Titograd), Luka Mitrović (Zagreb), Smiljko Šagolj (Sarajevo).


Titograd: Moć i nemoć političara



Mitra Jakić, novinarka i urednica u TV Titograd, ima vrlo određen stav:

- Politički magazin hoće da bude aktualna, angažirana i kritička emisija o događajima i pojavama u političkom i privrednom životu. Čini mi se da je svojim dosadašnjim emisijama televizija pokazala da je to sasvim moguće. O tome što se u političkim magazinima smije a što može, dosta su pokazale kolege iz svih RTV-centara, osobito iz TV Beograd. Oni su u stanovitoj prednosti pred novinarima drugih centara, jer su mnogi ključni događaji za zemlju vezani za Beograd, odnosno federaciju.

Koliko prednost, toliko je to i teret, što ste bliži izvoru informiranja, toliko ste na većem udaru javnosti, jer se i političari - to vam je barem poznato - u ocjeni pojedinih pojava najčešće uhvate "prvih reagiranja".

Jakićeva kaže da izravnih otpore ili zabrana prilikom pripremanja političkih magazina nema, ali kako je moguće da se ne prihvate neke teme: materijalno stanje najčešće ograničava akciju.

- Pitanje koje je u posljednje doba osobito aktualno u Crnoj Gori jesu stečajevi. Zbog poznate situacije u toj republici - nastavlja Mitra Jakic - pet tisuća radnika ostalo je bez posla, a sedamnaest tisuća prima ih zajamčeni osobni dohotak. Usprkos ocjeni nekih političara, kada su saznali da radimo neke emisije o tome, da je to osjetljiva tema koja može naići na različita reagiranja, nitko se ipak nije izravno suprotstavio realizaciji te ideje, niti pokušavao da na bilo koji način usmjeri njezin tok.

Možda je razlog tome što u Crnoj Gori nema vezivanja redakcija za pojedine ličnosti iz političkog života; samo pojedinačni novinarski slučaj. Žestokih reagiranja zato ima iz pojedinih sredina, naprimjer za emisiju iz Ivangrada, koji je rekorder u republici po broju promašenih investicija.

Ta emisija nije pružila odgovor kako to da su rezultati u kolektivima u kojima se provodi stečajni postupak - mnogo bolji iako imaju tri puta manje radnika. Ukazuje to i na neke druge pojave u našem društvu, cime bih se voljela pozabaviti u nekoj od idućih emisija.

Mitra Dakić prva je potvrdila naš dojam o znanstvenicima raspoloženim za televizijske debate.

- Mislim da jugoslavenska televizija sve više reagira u pravo vrijeme na pojedine događaje, ali što se tice angažiranja pojedinih političara čini mi se da nerado nastupaju u takvim političkim emisijama, za razliku od naučnih radnika.

Osobito je to karakteristično za crnogorske političare. Možda je riječ o mentalitetu. Inače, udio TV Titograd u programu JRT iznosi 5,4 posto, tri puta više nego što je udio pretplatnika.

- S toga bismo stanovišta mogli biti zadovoljni - dodaje Mitra Jakić.

Emisije iz informativnog programa i iduće ćemo godine zadržati na ovoj razini, mada s ponešto izmijenjenom strukturom: uključit ćemo se u ciklus emisija za poljoprivrednike, ali ćemo zato imati manje sada najaktualnijih emisija - po jedan politički magazin i kontakt-emisiju. Osobno mislim da bismo trebali imati barem po jednu od ovih emisija mjesečno, tj. dvanaest umjesto osam.


Sarajevo: Šagolj na sudu, Šagolj iz suda



Smiljko Šagolj već se pet godina potpisuje na špici sarajevskog Političkog magazina kao njegov urednik: pedeset emisija koje su, valja priznati, svojedobno unijele stanovitih novosti u jugoslavenski TV žurnalizam. Šagolj, inače glavni i odgovorni urednik Informativno-političkog programa TV Sarajevo, kaže:

- Mogu reći da sam pomalo umoran. Mislim da bi sada trebalo mijenjati ovakav izgled Magazina. Emisije takve vrste na vrhuncu su gledanosti, a kada nešto dođe do usijanja, bolje je skidati negoli dopustiti da se hlade gledalište i kritika. Najlošije je kada prisustvujete usponu i padu jednog programa.

Dosad su iz Političkog magazina, priča Šagolj, skinuta samo dva priloga.

- I to bez ikakve intervencije odozgo. Sami smo zaključili da bismo njihovim emitiranjem više izgubili nego dobili.

• Jeste li hrabriji pri obrađivanju tema iz drugih sredina?

- Mislim da se to ne može reći za naš Politički magazin. Prvi smo objavili priloge o bihaćkoj pivari ili bijeljinskoj šećerani, te termoelektrani u Gacku. Reagirali smo čim se počelo govorkati da je riječ o promašenim objektima ili da ne daju što se od njih očekivalo.

Istina, u takvom radu ponekad ima i grešaka. Ja sam, recimo, jednom pogriješio oko neke tvornice na Romaniji. Pravno gledano, bila je to loše vođena investicija, ali se nekoliko godina poslije pokazalo da tvornica odlično radi. Dakako da smo i to objavili u magazinu. I inače vam mogu reći da smo, posljednjih mjeseci, obradili sve vruće teme u Bosni i Hercegovini.

Iz iskustva dobro zna da televizijsko gledalište trenutno najviše privlače teme s Kosova, kao i prilozi u kojima se govori o konkretnim ljudskim sudbinama. Šagolj je vjerojatno najčešći novinar-gost sarajevskih sudnica.

- Tužen sam dvadeset i šest puta. Svaki sam put bio oslobođen odgovornosti, iako nisam angažirao odvjetnike. Istina je bila na mojoj strani. Moglo bi se reći da je tih pedesetak Političkih magazina pratilo tridesetak tužbi. Moje kolege stalno su na ispitu savjesti, profesionalnosti.

Znate, mnogi se prilozi rade na brzinu, na raspolaganju su nam samo dan ili dva snimanja, montiranja. Prije ili poslije toga, ostaju noći za razmišljanje - jesmo li pogriješili? Jesmo li nekome nešto nezasluženo natovarili za vrat?

Šagolj tvrdi da nema pokušaja naturavanja ideja odozgo ili utjecanja na izbor tema.

- Dakako, pojave se određene teme koje, zbog mogućih implikacija, zaslužuju savjetovanje s određenim organima. Ali, ni u takvim slučajevima nitko nam nikada nije rekao - nemoj to raditi! Nakon tih razgovora, sami zaključujemo valja li ići dalje.

Dokle može ići Politički magazin? U svakom poslu ima neka krajnja granica, nije li tako? Ne bi trebalo prijeći preko nje. Moja je maksima da se nikada ne smiju dirati Titovo djelo, bratstvo-jedinstvo, nesvrstana politika, program SKJ... ž

Molim vas, to nisu parole, nego stvarni temelji na kojima stojimo. Izgubimo li ih, tada...

Šagolj tvrdi da su politički magazini definitivno najgledaniji programi:

- Spletom okolnosti, u špici zanimanja svih Jugoslavena našla se unutrašnja politika. Čini mi se da je postala zanimljivija čak i od sporta. Magazine s pažnjom prate svi ljudi različite dobi i obrazovanja, ali nažalost, još nemaju dovoljno kvalitetnih priloga iz kulture i sporta. U tim se oblastima događa mnogo toga što zasluzuje širu društvenu i političku obradu.


Tanjug javlja: Smiljko Šagolj dao ostavku



Prije samog zaključenja ovog broja dobili smo slijedeću vijest koja nadopunjuje našu temu pod naslovom Kriza i Televizija:

Kolegij Sarajevske televizije prihvatio je 8. prosinca neopozivu ostavku Smiljka Šagolja na dužnosti odgovornog urednika redakcije Informativno-političkog programa TV Sarajevo. U petak, 11. prosinca, Radnički savjet će razmotriti obrazloženje Smiljka Šagolja i izjasniti se o njegovoj neopozivoj ostavci. Kolegij TV Sarajevo rasporedio je Šagolja na poslove i zadatke koje je obavljao prije izbora na dosadašnju dužnost.

Priredio: Dubravko Stojsavijević, surađivali: Miodrag Stojanović i Pavle Pavlović (Studio, 1987.)







Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate