Desant na Drvar, 25. maj 1944: "Kad je bila borba kod Drvara - Šesta lička spasila Maršala!" (1962)



Skupljena je rulja, 900 bivših SS-ovaca, koji su bili kažnjeni (od robije do strijeljanja), formiran je 500. SS-bataljon i noću prebačen na teritorij Kraljeva. Svim kažnjenicima dana je stroga zapovijed: razbiti Vrhovni štab i uhvatiti Tita živog, a za uspjeh operacije svi će biti oslobođeni kazne 

Proslavljena Treća brigada Šeste ličke divizije slavi svoj najveći praznik na rođendan druga Tita.

Svake godine u zoru 25. maja oštri zvuci vojničke trube u  kasamskom krugu jedinice potpukovnika Dragana Šijana u Zagrebu najave svečani početak proslave Dana jedinice. Međutim, ta jedinica formirana je 9 septembra.

Bilo je to 1942. godine u selu Vrebac, kada su se zastave udarnih bataljona "Velebit", "Bića Kesić", "Marko Štulić" i "Krbava" udružile pod zastavom Treće ličke brigade, koju je prvi vodio Milan Kuprešanin. 

Kasnije je po odluci vrhovnog komandanta, 25. novembra te godine, formirana u Udbini Šesta lička divizija "Nikola Tesla" u sastav koje su ušle i snage Treće ličke brigade.

Kako to da ipak jedinica slavi svoj dan na rođendan predsjednika Republike Josipa Broza Tita, a ne 9. septembra? Odgovor na to daje sam tok proslave...


*****



Među mlade vojnike dođu preživjeli borci Treće ličke brigade i tada zajednički odjekne ona čuvena partizanska pjesma:


"Kad je bila borba kod Drvara - Šesta lička spasila Maršala!"


To je, dakle, proslavljena brigada Šeste ličke divizije, koja je 25. maja 1944. godine odigrala vrlo značajnu ulogu u borbi za Drvar. Zbog izvanrednog zalaganja, naročite hrabrosti i izdržljivosti pripadnika te brigade u razbijanju i uništavanju neprijateljskog desanta na Drvar, vrhovni komandant je svojom naredbom odredio da taj dan bude praznik brigade.

Zato ga ona svake godine slavi kao dan svoga rođenja, odnosno kao dan najveće ratničke slave, koju može doživjeti jedinica.


*****



U prvim danima 1944. godine Hitler očajnički bilježi poraze. Po njegovoj zapovijedi skovan je plan koji će se u analima ratovanja u drugom svjetskom ratu zvati "Konjićev skok".

Skupljena je rulja, 900 bivših SS-ovaca, koji su bili kažnjeni (od robije do strijeljanja), formiran je 500. SS-bataljon i noću prebačen na teritorij Kraljeva. 

Svim kažnjenicima dana je stroga zapovijed: razbiti Vrhovni štab i uhvatiti Tita živog, a za uspjeh operacije svi će biti oslobođeni kazne.

U prvim mjesecima 1944. godine oni mahnito vježbaju skakanje padobranom.

Desant na Drvar izvest će se iznenada. U isto vrijeme motorizirane i druge snage prodrijet će sa svih strana prema Drvaru. Sve pripreme za napad izvršene su u najvećoj tajnosti.

Od 21. do 25. maja 500. SS-bataljon prebacivao se iz Kraljeva u Banjaluku i Zagreb. Svi njegovi pripadnici dobili su precizno određene zadatke. Svaki od njih dobio je fotografiju maršala Tita.

April 1944: Baraka pred pećinom još nije bila podignuta. S drugom
Titom sjede: Mitar Bakić, Vojislav Kecmanović i Vladimir Nazor

Uoči Titova rođendana neprijatelj napada na pravcu Srb i rijeka Una, da bi time odvratio pažnju partizanskih jedinica od Drvara.

Tito sa članovima Vrhovnog štaba nalazio se u pećini kraj grada. Uz Vrhovni štab bio je jedino Prateći bataljon i polaznici oficirske škole. Nijedne operativne jedinice!

Paklenski plan počinje. Pripremljeno je najmodernije naoružanje.

Desant će se izvršiti u dva vala: pomoću jedrilica i padobrana.

Jedrilicama polijeće 340 oficira i vojnika, podijeljenih u šest grupa: borbena grupa "Pantera" (110 ljudi) zauzima Vrhovni štab i zarobljava Josipa Broza Tita, druga borbena grupa "Jurišnik" (50 ljudi) zarobljava sovjetsku vojnu misiju "Moskva", grupa "Nasrtljivac" (70 ljudi) zauzima raskršće u Drvaru, grupa "Hvatač" (40 ljudi) zarobljava englesku vojnu misiju "London", grupa "Grizač" (20 ljudi) sudjeljuje s grupom "Hvatač", a grupa "Lomljač" (50 ljudi) zarobljava američku vojnu misiju.

Padobranci će se prebacivati u tri grupe: grupa "Plavi" zauzima prilaz prema gradu Drvaru s istočne strane, grupa "Zeleni" zauzima i brani sjeveroistočni dio grada, i povezuje se a grupom "Plavi", a grupa "Crveni" zauzima hotel u Drvaru, a zatim u suradnji s jedriličarskim grupama "Jurišnik" i "Pantera", te grupama "Plavi" i "Zeleni", sudjeluje u obrani istočnog dijela Drvara.

Prva grupa, koja uspije saznati za mjesto boravka vrhovnog komandanta Tita, odmah napada u tom pravcu.

Ona treba da ga uhvati živa, a u krajnjem slučaju da ga ubije.

Ostale snage neprijatelja trebale su podržavati drvarsku operaciju i onemogućiti partizanske snage da dođu u pomoć.


*****



Rani sati 25. maja: Tri eskadrile njemačkih aviona sručile su velik tovar na Drvar i okolicu. Nakon eksplozija iz utroba transportnih tromotornih "Junkersa" izbačeni su padobranci.

Oslobođene su jedrilice.

Borci Pratećeg bataljona otvaraju vatru.

Zrakom putuju leševi.


SS-ovac pogođen još u vazduhu

Grupa "Pantera" spustila se bez mnogo gubitaka na sam grad i odmah juriša prema pećini, gdje se nalazi drug Tito (Tito je do 24. maja bio u selu Bastasi, a tog dana došao je u Drvar, gdje je prenoćio.) 

"Pantera" i ostale grupe frontalno napadaju pećinu. Prateći bataljon ih odbija jakom vatrom.

Napadači se povlače i udaraju mitraljezima, minobacačima i topovima na pećinska vrata, da spriječe izlazak.

Ostale njemačke snage uspijevaju izvršiti zadatak prema svome planu i vrše nezapamćene zločine nad civilnim stanovništvom.


9 sati: Njemačka avijacija bombardira Prateći bataljon Vrhovnog štaba i pećinu. Nekoliko bombi udara tačno u pećinu. Odmah zatim nebo se prekrilo padobranima.

Drugi val!

Prateći bataljon uspijeva organizirati čvrstu obranu oko pećine, ali opasnost za maršala i članove Vrhovnog štaba svakog se trenutka povećava.

Sve više neprijatelja nadire prema pećini.

Kada je situacija bila najkritičnija i najopasnija, i kada se činilo da će Hitlerov plan uspjeti, iz Šipovljana je jurnulo 137 slušalaca oficirske škole. Bili su slabo naoružani, ali su se tukli na život i smrt.


10 sati: Iznenada s Kamenice i Trninić-Brega dolaze naoružane do zuba partizanske jedinice. Treća lička brigada Šeste proleterske divizije juriša na neprijatelja. Svaki borac ima na umu:

"Spasiti Tita i Vrhovni štab!" 

Neprijatelj je bio zapanjen. To nije bilo u planu!


Hitler se prevario kad je mislio da je njegov plan bio skovan u potpunoj tajnosti. Još u martu 1944. godine stizale su informacije o pripremama. 

Četvrtog maja zarobljen je dokument i skica napada na Drvar. U toj sklici obilježeno je mjesto Vrhovnog štaba, vojnih misija i drugih ustanova.

Nakon prikupljenih podataka pojačano je osiguranje Vrhovnog štaba, ojačan je Prateći bataljon a pristupilo se također utvrđivanju i maskiranju.

Kad je počeo napad na Drvar, na jednom kraju žice u 7 sati zazvonio je telefon. Treća lička brigada krenula je u 8 sati prema Drvaru forsiranim maršem. Trebalo je što brže prijeći 15 kilometara brdovitog terena, i bez zaustavljanja uhvatiti se u koštac s neprijateljem.


10.30 sati: Grupa njemačkih desantnih oficira i vojnika provaljuje u krojačku radionicu koja je radila za Vrhovni štab i uzima netom sašivenu maršalsku uniformu. Pozvan je fotograf.

SS-ovci se slikaju sa uniformom, cerekajući se pred objektivom.

Malo kasnije mitraljeski rafal pravi drugu grimasu na njihovim licima.


10.35 sati: U pravo vrijeme borci Treće brigade hrabrim jurišima zauzeli su sve dominantne visove oko Drvara.

Prikaz intervencije Treće brigade

Njemački padobranski bataljon morao je odvojiti veći dio svojih snaga za borbu protiv Treće brigade.


11 sati: Neprijateljski pritisak na pećinu slabi. Prateći bataljon otvara snažnu vatru. Vrhovni komandant Josip Broz Tito sa članovima Vrhovnog štaba napušta pećinu. Nakon izlaska iz pećine uputili su se preko sela Podova prema željezničkoj stanici Potoci (na željezničkoj pruzi Drvar - Mliništa.)

Čim je stigao u rajon Potoci, maršal Tito naredio je Petom korpusu (koji se nalazio na pravcu Bihać -Bosanski Petrovac - Drvar) da s Prvom divizijom zatvori prilaze Drvaru, kako bi omogućio Šestoj proleterskoj diviziji da uništi desantni bataljon.

Kasnije je Tito s Vrhovnim štabom otišao preko Mliništa u Kupreško polje, odakle je avionom prevezen na Vis.

Nije bilo veće radosti za borce od one koju su osjetili kada su saznali da vrhovni komandant nije više u opasnosti! Došlo je vrijeme za odmazdu, za pretrpljeni strah, za gubitke i zvjerstva. U bliskoj borbi ogorčeni borci osvajaju metar po metar Drvara.

Prije mraka zauzet je cijeli grad Drvar, osim groblja na Šobića-Glavici, gdje se neprijatelj sklonio u rovove koji su bili iskopani još za vrijeme talijanske okupacije.

U toku dana, i kasnije u toku noći, pokušavaju partizanski borci zauzeti groblje i nekoliko preostalih zgrada u njegovoj blizini, ali ne uspijevaju. Imaju velike gubitke.

Oko 16 sati teško je ranjen komandant brigade major Milan Šijan. Posvuda odjekuju eksplozije bacača "Džon-Bul". Noću dolazi u pomoć bataljon "Marko Orešković" i bataljon Dalmatinaca.

Teško je bilo ostvariti zajednički juriš na padobrance sa svih strana, što bi bio preduvjet za brzo uništavanje neprijatelja, koji je, osuđen na poraz, davao očajnički otpor.

Drvar je pružao stravičnu sliku. Posvuda srušene kuće. Jame iskopane bombama pune ubijenih ljudi; žena koje su masakrirane.


Od Drvara do Oslobođenja



Krenula je kolona brigade u nove bitke, od brda k brdu, iz sela prema gradovima, prema konačnom oslobođenju. Svoj borbeni put završila je točkama oko Zagreba.

Barbenj put Treće brigade od formiranja do oslobođenja zacrtan je u analima narodnooslobodilačke borbe:


  • Brigada je prošla oko 10.000 kilometara.


  • Uništila je oko 17.000 neprijateljskih vojnika i oficira, ranila oko 7000, zarobila oko 9000.


  • Zarobila je oko 90.000 pušaka i šest aviona, a uništila ili zarobila osam tenkova, 120 kamiona, 65 topova, 150 minobacača, 315 mitraljeza, velike količine municije i različite vojne opreme.


  • U toku borbi imala je 1200 mrtvih i veći broj ranjenih.


  • Brigada je dala osam narodnih heroja: Milana Šijana, Vuksana Pekišu, Biću Kesića, Mirka Štulića, Lazu Radakovića, Ninu Sovilju, Stevu Koricu Lolu i Milana Kuprešanina.


  • Za svoje zasluge brigada je odlikovana 22. jula 1944. godine Ordenom narodnog oslobođenja, a kasnije Ordenom bratstva i jedinstva I reda.


Dvadeset i petoga maja vojnici će ponovo stajati u svečanom stroju. Potpukovnik Dragan Šijan primit će Orden partizanske zvijezde I reda sa zlatnim vijencem.

Ponovo će doći preživjeli borci, da se sastanu sa štabom jedinice, da se sjete davnih događaja, da ispričaju poneku anegdotu, da ponovo uđu u vojničko kolo s onom starom pjesmom: "Kad je bila borba kod Drvara..."

Napisao: M. Zurl, obrada: Yugopapir (Arena, 1962.)


Prošlo je 20 godina od prve do druge snimke




Komandni sastav Prvog ličkog odreda iz kojeg je kasnije nastala Treća lička brigada. U prvom redu s lijeva na desno: Đura Stanković, Perica Kleut, Milan Kuprešanin (prvi komandant Treće ličke brigade), Tomo Nikšić i nepoznati partizan. U drugom redu: N. Ivančević i Jure Naglić. 

*****



Današnji komandni sastav, s lijeva na desno: major Trošelj, major Matić, major Končar, potpukovnik Kraljić, major Žižmund, potpukovnik Šijan (sadašnji komandant), potpukovnik Žarnić, major Dmitrović, major Dejanović i major Zabrdac. Oni sada rukovode ovom jedinicom.

Podržite Yugopapir: FB TW Donate