Najčitanije knjige, omiljeni pisci YU tinejdžera 1976: Da li svaka generacija čita uvijek iste knjige?




Humor kojim obiluju Ćopićeva djela sigurno je jedan od najprivlačnijih književnih "začina". Kroz smijeh lakše i bezbolnije primamo velike istine i mudre misli, a mladi su i inače protivnici "sveznajućih" autora koji im smrtno uzvišenim tonom pokušavaju prenijeti neku poruku



U masi kupona koji su pristigli na našu adresu (za natječaj "Sretan put") bio je i velik broj onih (770) na kojima ste naznačili svojeg omiljenog pisca i najzanimljivije književno djelo.

Teško je odrediti koliko su ispisana imena i naslovi knjiga zaista mjerodavni da bi pružili opću sliku onoga što mladi vole i čitaju.

Neki su zacijelo pisali ono što bi im prvo palo na pamet, drugi vjerojatno ono što su trenutno obrađivali na satu lektire, a treći su prepisivali od susjeda, tako da je u jednom razredu došlo do prave lančane reakcije, pa su svi odreda odabrali Nazora za najdražeg pisca, a Ingoličevu "Gimnazijalku" za najpopularniji roman.

Iz ovog popisa očito je da se najviše čita školska lektira!

Kad se uzme u obzir prenatrpanost obaveznom lektirom nije čudo što mladi nemaju vremena da se posvete suvremenoj književnosti. Školskim programom obuhvaćeni su uglavnom domaći i strani klasici, dok je izbor iz novije književnosti prepušten proizvoljnim savjetima i sudovima.

Mnogo se čitaju i ona djela koja su praćena burnom reklamom i oko kojih su se vodile žive polemike. Tako se npr. vrlo rado čitaju sve Dänikenove knjige, a to su i jedini naslovi s vaše top-liste koji ne pripadaju beletristici.

Očita je prevlast domaćih pisaca. Zašto mladi toliko vole Ćopića i Šenou nije teško pogoditi.

Humor kojim obiluju Ćopićeva djela sigurno je jedan od najprivlačnijih književnih "začina". Kroz smijeh lakše i bezbolnije primamo velike istine i mudre misli, a mladi su i inače protivnici "sveznajućih" autora koji im smrtno uzvišenim tonom pokušavaju prenijeti neku poruku.

Da se ne zanimaju samo za suvremeni život već vole katkad zaviriti i u prošla stoljeća, pokazuje i popularnost Šenoinih romana "Seljačka buna" i "Zlatarevo zlato". A Šenoine knjige su uzbudljive i imaju "napet sadržaj" - to su osobine koje "pale" kod dinamične mlade publike i koje im omogućuju da "gutajući" roman saznaju nešto više i o povijesti svog naroda.

Od suvremenih domaćih pisaca po popularnosti je bez premca Momo Kapor ne samo zbog duhovitog i vrckavog stila već i problematike koja je mladima veoma bliska.

Za najpopularniju knjigu je proglašena Ingoličeva "Gimnazijalka". To samo dokazuje da mladi naprosto vape za knjigama u kojima su junaci njihovi vršnjaci i koji ih neposredno uključuju u goruće probleme njihove svagdašnjice.

Školska lektira prevladava i u izboru stranih pisaca: osobito su omiljeni ruski i francuski realisti, a i američka književnost dvadesetog stoljeća na čelu s Hemingwayem popularna je među mladima.

Rado se čitaju i Shakespeare ("Romeo i Julija" su uvijek aktualni!) i Krleža, ali su poklonici Janka Matka i Karla Maya ipak mnogobrojniji.


"Prava" književna djela dosadna?



Uzrok takvom stanju jest i zabluda da su ona "prava" književna djela dosadna, puna nekakvih suvišnih opisa i mudrijanja. A i samim tim što su nam neke knjige obavezne u školskoj lektiri, što smo "prisiljeni" da ih čitamo, one gube svoju draž.

Kao najpopularnije knjige uglavnom ste navodili romane i zbirke pripovijedaka. Malo vas je glasalo za poeziju, ali i iz tog malog broja glasova može se zaključiti da su vam Jesenjin, Cesarić i Vesna Parun najviše prirasli srcu.

Rastužuje činjenica da među najomiljenijim piscima i najčitanijim knjigama mnogi, bez obzira na svoju vrijednost, nisu našli mjesto.

Generacija za generacijom čita uvijek iste knjige koje su ili propisane lektirom ili su pak stekle popularnost (katkad i nezasluženo) usmenom predajom, dok mnoga zanimljiva djela priznatih pisaca čame nepročitana na policama knjižnica.

Kao da između obavezne lektire i komercijalnih hitova zjapi praznina. Zašto?

Obiman nastavni program, filmska i TV produkcija, brz tempo života mogu nas djelomično, ali
ne i sasvim opravdati. Svim tim razlozima treba dodati nedovoljnu samoinicijativu i neinformiranost.

Kako inače objasniti pojavu izvanrednog zanimanja za određenu knjigu tek nakon njene ekranizacije na malom ili velikom ekranu?

Profesori, bibliotekari i književni kritičari (osobito oni u omladinskim listovima) morali bi više nego dosad raditi na popularizaciji vrijednih književnih djela pristupom i tematikom bliskih mladima. Na njima je pak da pokažu interes, da pitaju, da biraju i pronalaze vrijednosti u pročitanom.

Tekst: V.G, obrada: Yugopapir (Tina, II 1976.)


Omiljeni pisci



1. Branko Ćopić .......... 2. August Šenoa .......... 3. Vladimir Nazor .......... 4. Ivo Andrić .......... 5. L. N. Tolstoj .......... 6. Janko Matko .......... 7. E. M. Remarque .......... 8. Eugen Kumičić .......... 9. Momo Kapor .......... 10. Erich von Däniken.





Omiljene knjige



1. "Gimnazijalka" (A. Ingolič) .......... 2. "Magareće godine" (B. Ćopić) .......... 3. "Zlatarevo zlato" (A. Šenoa) .......... 4. "Ana Karenjina" (L. N. Tolstoj) .......... 5. "Na Drini ćuprija" (I. Andrić) .......... 6. "Branka" (A. Šenoa) .......... 7. "U registraturi" (A. Kovačić) .......... 8. "Foliranti" (Momo Kapor) .......... 9. "Orlovi rano lete" (B. Ćopić) .......... 10. "Na Zapadu ništa novo" .......... (E. M. Remarque).



Podržite Yugopapir: FB TW Donate