Pula 1970: Đurđa Požar, Nada Abrus, Sabrina Đogo, Snežana Ćirić, Ankica Leto, M. Krstić






Nema ništa ljepšeg od nagoga ženskog tijela. Tko ima što pokazati zašto bi se stidio. Uostalom, ljepota ženskog tijela inspirirala je mnoge umjetnike. Slušala sam naše poznate filmske glumice na televiziji kako govore na tu temu. Rekle su da su se skinule samo jednom i nikad više. Zašto su se onda uopće skidale, kakav je to njihov moral, gdje im je inteligencija?

Uvijek aktualna tema: mora li mlada djevojka doći na film preko... kreveta? Starlete to demantiraju. Šta kažu, kako žive, što žele?

Javnost je spremna da se zakune kako put na film vodi preko kreveta nekog filmadžije. Naravno, kad su žene u pitanju.

Režiseri koji se obično tim povodom apostrofiraju, uvrijeđeno odmahuju rukom tvrdeći da je sve to puka izmišljotina i ljudska zloba.

Starlete, kojima se takav put do uspjeha obično pripisuje, također su kategorične kad su osobno u pitanju. Tvrde da je to laž, ali u principu dopuštaju da ondje gdje ima dima ima i vatre.

Gdje je istina?

Odgovor na to pitanje nikada se vjerojatno neće dobiti. Ostaje činjenica da se put na film na ovaj ili onaj način mora isplanirati, a u tom planiranju važnu ulogu igra potreba da se čovjek, ako nekome želi zapeti za oko, mora pojaviti u pravo vrijeme i na pravom mjestu.

Zbog toga je razumljivo da se za trajanje filmskog festivala, kao što je bio onaj u Puli, lijepe žene "nacrtaju" upravo ondje gdje ih se i očekuje: na Zlatnim stijenama (poslijepodne), u Areni (uvečer), u hotelu "Rivijera" (kasno noću), ne bi li svojim izgledom (u kupaćem kostimu), ili svojom garderobom privukle pažnju nekog foto-reportera, novinara ili (daj bože) pravoga pravcatog filmadžije.

Sa sedam djevojaka, od kojih su neke već zapele filmadžijama za oko, a nekima će se to tek dogoditi, premda sada odbijaju svaku vezu s filmom, razgovarali smo o temi:


  • Zašto ste u Puli?



  • Što očekujete od Pule?



  • I kako vidite put koji vodi na film?


To su Mirjana Nikolić (21), Đurđa Požar (20), Nada Abrus (18), Sabrina Đogo (20), Snežana Ćirić (21), Mirjana Krstić (23) i Ankica Leto (16).

Razgovor smo počeli pitanjem: zašto su došle baš u Pulu.


Svaka od nas ima neku ambiciju



Nismo očekivali da će odgovoriti: zbog toga što želimo da zapnemo za oko nekom filmadžiji. Bilo bi to odviše naivno. Šta su onda odgovorile?

Uglavnom, da su u Puli sasvim slučajno.

Sabrina Đogo, Nada Abrus, Ankica Leto, Mirjana Nikolić, Mirjana Krstić,
Snežana Ćirić, Đurđa Požar (foto: V. Duić)

Jedna je došla na godišnji odmor, druga s momkom koji je u Puli poslovno, treća jer joj je neka filmska radna zajednica platila boravak kao protagonistkinji filma koji se prikazuje u Areni, četvrta jer u Puli ljetuje već godinama ...

- Jedna je ipak priznala: 

- Svaka žena želi da postigne nešto više od onoga što je postigla do jučer, želi da na ovaj ili onaj način izađe iz anonimnosti. Svaka od nas ima neku ambiciju. Želi da doživi nešto novo. To novo može biti i film, i zašto to ne bismo priznale.

- Druga nije tako mislila: 

- Ja nisam došla u Pulu da se kreveljim i da "izvodim". Platili su mi boravak pa sam došla i baš me za sve briga. I tako sam na film došla maltene na prepad.

- Treća se odlučila za verziju pola-pola: 

- U Puli sam zbog toga da se odmorim i sretnem stare prijatelje. Naravno, ne bih imala ništa protiv da me netko opet angažira.

- Četvrta i peta bile su sasvim određene: 

- Mene zanimaju samo jezici, a mene samo kompjutori. Film nas ne zanima i ne znamo što zapravo ovdje tražimo, uključujući i ovaj vaš "okrugli stol".

- Ako su u Puli sasvim slučajno - pitamo dalje - zašto se onda viđaju baš na Zlatnim stijenama, u Areni i "Rivijeri?"

Odgovorile su:

- Radi kupanja, gledanja filmova i ponekog pića, jer se u pozne sate u Puli piće može dobiti još jedino u "Rivijeri" i "diskaču" u Verudeli.

- Budući da na Zlatne stijene nismo pali s Marsa, zapitali smo što je važno da bi se dospjelo na film: imati dobre veze, biti talentiran, sklapati poznanstva ili nekoga važnog intimnije upoznati?

Jedna je rekla: 

- Čovjek se mora nametnuti da bi uspio. Da se nametneš moraš biti zgodan i šarmantan. Ako si zgodan i šarmantan valja to pokazati. Znači, treba sklopiti poznanstva i tu i tamo iskoristiti neku vezu. Poneko će neku vezu iskoristiti i tako da neku važnu osobu i intimnije upozna, ali mi s tim nemamo veze.

- Druga je dodala: 

- Da bi čovjek uspio mora imati i sreće, ali su volja, upornost i odricanje znatno važniji. Kad govorim o sreći onda je to, recimo, kad vaše fotografije dospiju do ruku nekog režisera. A da bi do tih ruku došle, potrebno je da se fotografirate, zar ne?

- Treću to sve mnogo ne zanima: 

- Ako me netko treba - neka pokuca na moja vrata. Ja ću mu kazati prihvaćam li ulogu ili ne, dopuštam li da me se fotografira i hoću li razgovarati s novinarom. Sve me to mnogo ne zanima, baš me briga za sve. Ja samo gledam sa strane.

- Četvrta je kao hladni špricer: 

- I mene neka traže ako im trebam. Uostalom, poznajem sve foto-reportere.


Plaćamo od svojih zarada, ili pomažu roditelji



- Kad bi ih netko potražio, zakucao im na vrata i ponudio ulogu u kojoj bi se trebalo skinuti u Evin kostim, što bi uradile?

- Prva, sasvim ozbiljno: 

- Ako je film umjetničke kvalitete, zašto ne. Nema u tome ničeg lošeg.

Ankica Leto, Sabrina Đogo, Snežana Ćirić i Mirjana Krstić
(foto: V. Duić)

- Druga, superiorno: 

- Nema ništa ljepšeg od nagoga ženskog tijela. Tko ima što pokazati zašto bi se stidio. Uostalom, ljepota ženskog tijela inspirirala je mnoge umjetnike. Slušala sam naše poznate filmske glumice na televiziji kako govore na tu temu. Rekle su da su se skinule samo jednom i nikad više. Zašto su se onda uopće skidale, kakav je to njihov moral, gdje im je inteligencija?

- Treća: nezainteresirano: 

- Ponudili su mi takvu ulogu, bila je vrlo romantična i poetična, ali ja sam odbila. Ne mogu da se skidam pred kamerom.

- Četvrta, profesionalno:

- Skinula bih se, ali snimanju bi mogli prisustvovati saimo režiser, snimatelj i eventualno glavni glumac. (Nisam je upitao da li bi takav film mogla gledati i publika).

Kad su već spomenule prave filmske dive, pitam kako im pariraju garderobom.

Naime, da bi bile zapažene, uz boravak na licu mjesta potrebno je na neki način naglasiti i svoje prisustvo, a to je najlakše s pomoću garderobe?

Odgovaraju u koru i bez dvoumljenja: nema problema. Možemo kupiti sve što nam treba. Plaćamo od svojih zarada, ili pomažu roditelji. Priznaju, međutim, da je najvažnije probiti led da bi se uspjelo, ali da je od toga još teže zadržati se na vrhu.


Što valja: biti lijep ili talentiran?



- Konstatiram: čovjek ipak mora biti spreman na koješta ako želi mlad, anoniman i lijep uspjeti na filmu?

Prva, opet ozbiljno: 

Ankica Leto i Nada Abrus (foto: V. Duić)
- Ja ću igrati na filmu samo ako vrijedim. Prema tome nema ustupaka. Naravno, čovjek mora biti spreman na ogovaranja, ali to govore ljudi koji nemaju pojma što je to rad na filmu.

Druga, sigurna u sebe: 

- Konstatacija je malo neprijatna, ali u njoj ima istine. Ja se nisam morala služiti krajnjim sredstvima, ali ima ih koje jesu. Ali zašto o tome razgovarati kad je to ionako javna tajna. Sama sa sobom sam do sada zadovoljna a ubuduće ću nastojati da ne prihvaćam uloge zbog kojih bih morala u nečiji krevet.

Treća, neodlučno: 

- Rekla bih da ta fama o krevetu nije stoposto tačna, a možda je stoposto tačna. Ne znam, radila sam sa režiserom - ženom. Sve ovisi od djevojke.

- Da biste uspjeli, što valja: biti lijep ili talentiran?

- Prva: 

- Lijep i talentiran.

Druga:

- Lijep. Tko je još angažirao neku seljanku vidjevši je kako tjera krave s paše?

- Treća: 

- Budite ljubazni pa ponovite pitanje.

Četvrta:

- Mora biti zanimljiv.

- Peta: 

- Svi smo na neki način glumci. Znači, prvo treba glumiti da bi se dobio angažman.

I tako, dok su se u Areni "vrtjeli" filmovi, oko Arene, "Rivijere" i Zlatnih stijena "vrtjele" su se desetine djevojaka nastojeći da na ovaj ili onaj način zapnu nekome za oko, ne bi li sutra ili jednog dana i one pošle blistavim stazama filmskog svijeta.

Naravno, to ne priznaju otvoreno jer je ljepše i lakše reći da su u Puli slučajno, da su došle na godišnji odmor, da ih više zanimaju strani jezici i kompjutori.

Nije mi jasno zašto su onda pristale na ovaj razgovorčić i zašto su pola sata po onoj vrućini pozirale našem foto-reporteru, a poslije toga i drugima.

Napisao: T. Krešić, obrada: Yugopapir (Start, VII 1970.)



Podržite Yugopapir: FB TW Donate