Snima se film "Sretan, kratki život Bećira Kuduza": Sažeto u tri riječi - ljubav, strast, Bosna... (1989)

Siječanj 1989: Prije nekoliko godina, Junuz Kečo ubio je suprugu i ranio dvojicu njezinih ljubavnika te pobjegao, dugo se vješto skrivajući pred istražiteljima. Uhvaćen je i osuđen na petnaest godina zatvora - sada će svoj život vidjeti na filmu!

Abdulah Sidran i Ademir Kenović tvrde da se nikada nisu toliko umorili:

- Ma, bili smo pravi knjiški moljci! Kopali smo po sudskim arhivima nekoliko mjeseci. Poslije smo dugo razgovarali s mnogim ljudima. 

Naposljetku i sa samim Junuzom Kečom. Tek nakon svega toga uspjeli smo shvatiti što se to može sažeti u tri riječi - ljubav, strast, Bosna...

Tvorac scenarija za film Sjećaš li se Dolly Bell i Oca na službenom putu tako slikovito opisuje put do teksta za novi film Sretan, kratki život Bećira Kuduza. Sidran dodaje i ovo:

- Usudio bih se reći da sam, po snazi, napravio scenarij sličan onom iz Oca. Ademir je uspio biti ravnopravan partner u pisanju scenarija i knjige snimanja. To je također vrijedan trenutak u stvaranju filma.

Sretan kratki život Bećira Kuduza prvotno je prošao kod SIZ-a kinematografije Bosne i Hercegovine pod radnim naslovom Ura. Na početku, Kenović je mislio da krene s jednom glazbenom, suvremenom komedijom. 

Nakon preporuke SIZ-a da se malo više poradi na scenariju, Kenović, odnosno Filmska radna zajednica Bosna iz Sarajeva, koja je producent filma, odlučuje da angažira Sidrana. Tako se s glazbene komedije neočekivano prešlo na drugu temu, na zbilju koja se još nije zaboravila na periferiji glavnoga grada BiH.

Iako autori filma nastoje naglasiti da je sudbina Januza Keče samo jedan od inspirativnih motiva, nesumnjivo je da je on bio glavni pokretač djela koje se ovih dana stvara.

Tko je Junuz Kečo? 

Čitateljima crnih kronika to je otprije poznato, odnosno tri-četiri godine. Tada je Kečo, očito ranjen ljubomorom, ubio suprugu te ranio dvojicu njenih ljubavnika. Poslije ubojstva supruge, Kečo se dugo skrivao po okolici Sarajeva, sijući strah u mjestima Kiseljak, Pazarić itd. 

Strastveni ubojica očito je imao jatake, ali ih nikada nije otkrio. Da je drukčije, sigurno je da se ne bi mogao mjesecima skrivati od vrlo dobro organiziranih potjera, u kojima su sudjelovale i jedinice specijalaca SUP-a. 

Kečo je, inače, slučajno uhapšen u Budvi, gdje je neko vrijeme radio kao sezonski građevinski radnik. Poslije suđenja, "zaradio" je kaznu od 15 godina zatvora. 

U ovom slučaju, više od svega privlačio je neobičan odnos između ubojice i kćerke ubijene. Životna priča završava se potresnom scenom kada, nakon izricanja presude, djevojčica trči u zagrljaj očuhu. Ubojicu je čak branila majka te uža rodbina ubijene. Priča je to o ženskom nevjerstvu i ljubavi, koja više nije mogla biti slijepa.

Sretan kratki život Bećira Kuduza mogao bi biti simboličan naslov i za filmski život u Bosni i Hercegovini.

Nakon sretnog, kratkog razdoblja, ponovno dolazi do kriza u idejama. Poslije mnogo natezanja i višemjesečnih odgađanja, SIZ kinematografije BiH konačno je dao zeleno svjetlo te je Kenović s prvom klapom krenuo tek potkraj studenoga, a mogao je to još u kolovozu ili početkom rujna. 

No, nikada nije kasno, ali je zato jasno da se pojedine scene moraju mijenjati a glumci prisiljavati na sibirske uvjete snimanja. Tako je bilo, naprimjer, prvih dana, kada su Badema i Bećir tobože na moru. Tada se glavna glumica Snežana Bogdanović morala skinuti u kupaći kostim te - uživati u ljetnjem brčkanju! 

Poslije toga, dakako, glavna junakinja ispila je litre čaja i pojela kilograme limuna. Srećom, preduhitrila je prehladu.

No, što se Bogdanovićke tiče ona je, čini se, već navikla na takve scene izlaganja tijela ćudima zime. U toku ovogodišnjeg MES-a u Sarajevu, privlačila je pažnju publike ulogom u Magielievim Feničankama

Gotovo cijelu predstavu glumila je muškarca, da bi se na kraju svukla i pred svima prolila jogurtom. Tu efektnu scenu na TV promatrali su Sidran i Kenović te s uzdahom primijetili da bi glumica upravo takvih oblina bila i te kako poželjna za glavnu junakinju u njihovu filmu.

Igra slučaja završava kada je na pokusnom snimanju beogradska glumica Gordana Gadžić predložila Kenoviću glumicu kao stvorenu za tu ulogu. Došla je Snežana, a Kenović je bio oduševljen. Tek je poslije doznao da je to ona junakinja koja se prolila jogurtom.

Bećira Kuduza glumi Slobodan Čustić, mladi beogradski glumac, na čijem je licu život dobrano ispisao sve tegobe. Čustić ima već trideset i koju godinu, a tek je student treće godine na beogradskoj Dramskoj akademiji.

Prije toga radio je sve i sva. Bio je tesar, sezonac, nadničar, odnosno fuš-majstor u pravom smislu te riječi. 

Na prvi pogled, bez šminke i drugih filmskih dotjerivanja, uistinu podsjeća na čovjeka s gradske periferije. S njim je postignut pun pogodak u liku Bećira Kuduza ili Junuza Keče.

Takvom podjelom glavnih uloga Ademir Kenović još jednom dokazuje neki svoj čudni talent, dar da pogodi lice koje će poslije oduševljavati publiku...

Tekst: Pavle Pavlović (Studio, 1989.)


Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate






No comments:

Post a Comment