Osvobodilna fronta 1941: Nećemo biti narod grofovskih robova, već narod slobodarski i nezavisan!




Od naroda grofovskih robova, slugu svih mogućih režima i partija i slijepih poslušnika reakcionarnih popova, imao je u jednoj gigantskoj borbi da se stvori narod časnih i ponosnih ljudi, slobodarski i nezavisan



27. travnja 1941, rascvjetani vrtovi i dekor novog zelenila privukao je stotine šetača u ljubljanski Tivoli, koji je disao svježinom ranog proljeća. Stazama i putovima oko Tivolja prolazili su parovi, tada još bezbrižno, žene s dečjim kolicima i penzioneri - ogorčeni, kao dobri kavanski stratezi, što nisu imali prilike ni desetak dana da prate tok ratišta u Jugoslaviji.

Kvesturini i karabinjeri, koji su tek bili ispunili Ljubljanu, sumnjičavo su promatrali ovo šarenilo ljudi, hvatajući čvršće za pušku i onda, kad bi se koji od prolaznika mašio za zadnji džep da izvuče_- dozu sa cigaretama.

Nitko od tih bezbrižnih šetača ni prvih fašističkih okupatora nije ni slutio, da se samo nekoliko desetaka metara od njih kuje sudbina slovenskog naroda.

Lijepa, dvokatna vila u staroslovenskom stilu, s drvenim balkonima i posljednjim katom od bojadisanih dasaka, u Večnoj poti br. 3, primala je tog historijskog popodneva jednog po jednog učesnika konferencije, koja je imala da izmijeni sudbinu slovenskog naroda za sva vremena.


Stan književnika i dramaturga Narodnog kazališta Josipa Vidmara punio se najnaprednijim ljudima Ljubljane.

Književnici, pisci, javni radnici, predstavnici Komunističke partije, sokolstva, kršćanskih socijalista i kulturnih radnika, imali su da donesu historijske odluke, koje će preorijentirati cio dosadašnji život slovenskog naroda.

Od naroda grofovskih robova, slugu svih mogućih režima i partija i slijepih poslušnika reakcionarnih popova, imao je u jednoj gigantskoj borbi da se stvori narod časnih i ponosnih ljudi, slobodarski i nezavisan.

Bezbrižno, kao da idu u svoju kuću, ulazili su u vilu oivičenu visokim smrekama i rascvjetanim voćem, u razmaku od nekoliko minuta Boris Kidrič, dr. Aleš Bebler, Boris Ziherl, dr Jože Rus, Tone Fajfar, Ferdo Kozak i Šturm. 

To su bili predstavnici triju najmoćnijih grupa napredne Slovenije. Komunisti, Sokoli, kršćanski socijalisti uz podršku najboljih kulturnih radnika tada gnjile Ljubljane trebalo je da ostvare stogodišnji san slovenskog naroda za pravom slobodom i narodnom demokracijom.

Nepovezani, razjedinjeni, bez ikakva dodira s ostalim narodima Jugoslavije, ove, jedino nekompromitirane grupe, ostvarile su preko svojih delegata želju svih naprednih Slovenaca i stvorili, prvi u Jugoslaviji, Narodnooslobodilački pokret.

Sjednicu je u stanu Josipa Vidmara otvorio u ime inicijatora, komunističke partije Slovenije, njen sekretar Boris Kidrič. Svi su učesnici bili svijesni, da je u pitanju sudbina cijelog slovenskog naroda.


Samo se borbom može doći do slobode



Ponesen i sam svečanošću tog trenutka, današnji predsjednik prve narodne vlade Slovenije, Boris Kidrič, uzbudljivo je iznio svoj prijedlog.

Radilo se o opstanku Slovenaca.

Neprijatelji su Sloveniju podijelili na tri dijela i potpuno izbrisali slovensko ime. Mišljenje svakog pojedinca već je bilo izrađeno: samo se borbom može doći do slobode. U uzbuđenju i napetosti učesnici su saslušali referat Borisa Kidriča.

I primili ga jednoglasno, bez diskusije.

Devet učesnika konferencije, odlučili su, da se stvori organizacija, koja će povezati cio slovenski narod u borbi za istrebljenje okupatora i za ljepši život u slobodi. Organizaciji je dato ime: Osvobodilna fronta. 

Prvi zaključci, doneseni ovoga najvećeg dana slovenskog naroda, bili su:


  • oružani otpor protiv okupatora, 



  • ujedinjenja svih Slovenaca, 



  • lojalnost pojedinih grupa 



  • i oslanjanje na Sovjetski savez. 


Nijedan učesnik konferencije nije pomišljao u tom trenutku, da li će moći biti uspješna borba protiv moćnih okupatora. Znali su za vitalnost narodne snage i to im je davalo poticaja da idu do kraja.

Svijesni su bili odgovornosti za goleme žrtve, koje će narod podnijeti, ali se ni jednog trenutka nije oklijevalo, jer je bilo jasno, da samo gigantska borba može spriječiti slovenski narod od potpune propasti.

Stvaranje Osvobodilne fronte bio je u to vrijeme jedinstven slučaj u porobljenoj Evropi.

Planovi, da se ostvare glavne točke zaključaka osnivačke konferencije, radili su se brzo i još brže provodili u djelo.

Odmah se obratila pažnja na konspirativnost.

Sastajalo se pred licem okupatora i u lipnju mjesecu u odbor je ušao i Edvard Kardelj.

Stvoren je tih dana i Izvršni odbor.

Borbene su skupine već išle na teren i započele borbu protiv okupatorskih jedinica. Kako se oslobodilački pokret razvijao, tako se upotpunjavao i program.

Obrada: Yugopapir (Ilustrirani vjesnik, V 1951.)


U nastavku:



9. maj 45. prekinuo je patnju "Ljubljane u žici"


Podržite Yugopapir: FB TW Donate