Mate Parlov: 4. dio feljtona o jednom od najpopularnijih YU sportaša svih vremena (1990)



Sjećam se te gužve oko mog prelaska u profesionalce. Bio sam idol, a onda odjednom počeli su me rušiti. Bila je to zapravo normalna reakcija. "Zlatna koka" prestala je nositi jaja. Otišla je, i što će sad oni koji su ostali i putovali svijetom na tuđi račun, o njima se pisalo itd. To se odnosi na one pratioce i šminkere, a Boksački savez Jugoslavije ostao je bez glavnog predvodnika, koji je uvijek donosio medalje

U zelenilu Matina doma u Fažani, pokraj Pule, cvrkuću ptice. Ne smeta im vrućina. Iz bujnog grma proviruje glava veselog desetogodišnjeg Matka, ParlovIjeva sina. Nešto starija i vedra kći Mira drugi je ponos u Matinoj obitelji. Nekadašnji šampion priča da ima biljku koja osjeća čovjekovu blizinu. Zalijeva je, njeguje, a ona zatreperi čim osjeti njegovu nježnost, koju je morao potisnuti u nekad okrutnoj i nemilosrdnoj tučnjavi u ringu. 


Matini sugrađani u Fažani, poslije trijumfa u Havani (foto: Studio)

Tko bi rekao da je u "pulskog bombardera" toliko ljubavi prema jednoj biljci, koja, kaže Mate, "prepoznaje" i zvuk automobila njegove supruge Laure, kad stigne kući. 

Odmah se malo savije i izvije, čudo prirode.

Nedavno je trener boksača Kube i stručnjak svjetskog glasa Alsides Sagarra, izjavio:

"Od vaših boksača mi najviše pamtimo nezaboravnog Matu Parlova, koji je bio vrlo popularan i kod nas na Kubi. Njegov meč s našim Carrillom u Havani bio je nezaboravan. O tome se još priča." 

Iako je prije deset godina zauvijek napustio ring, veliki majstor ostao je u sjećanju mnogih diljem cijelog svijeta.

Njegove borbe i karijera enciklopedijska su vrijednost.

Jednu od tih borbi stručnjaci su nazvali "najvećim obračunom u povijesti amaterskog ringa". 

Bio je to, sad doista već legendarni okršaj, s Kubancem Gilbertom Carrillom u Havani, na svjetskom boksačkom prvenstvu 1974. godine.

Nekoliko mjeseci prije toga Mate se vratio s odsluženja vojnog roka.

Nije bio najbolje pripremljen, imao je premalo mečeva.

Otac mu je govorio da je malo riskantno poći u dvoboj s najboljim boksačima svijeta.

No, Mate nije htio odustati.

- Sine moj, kad si odlučio, idi. Ja se ne bojim za tebe - govorio je njegov otac i dodao: Mate vam je takav. Kad nešto utuvi u glavu, teško mu je to izbiti.

Havana 1974, mjesec kolovoz.

U dvorani "Coloseum" Mate Parlov u četvrtfinalu susreo se sa starim znancem iz Münchena Carrillom i 14.000 njegovih gromoglasnih navijača, među kojima je bio i Fidel Castro

Izvjestitelj "Sportskih novosti", Drago Marović pisao je:

"Ova borba bila je prava poslastica za boksačke gurmane. U tih nezabornih devet minuta uragana na ringu boksači su čak šest puta obarani na pod, bili su u nokdaunu."

Već u prvoj rundi Mate se dva puta našao na podu, a u posljednjim sekundama sijevnula je njegova ljevica i Carrillo je pao, ustao i glavinjao poput pijanca. 

trećoj rundi Parlov ga je četvrti put nokautirao. 

Kubanci su snažno zapljeskali olimpijskom pobjedniku. 

Nakon finalne borbe s Olegom Karatajevim naš boksač postao je amaterski prvak svijeta u poluteškoj kategoriji. 

Bila je to jedina titula koja mu je nedostajala. 



Novac poklonio dječjem domu



Novinarima je poslije rekao:

- Kako sam sve to postigao? Živim sportski. U vrijeme priprema zaboravljam disko-klubove, glazbu, izlaske. Izabrao sam takav život i nikad nisam požalio.

- Novine su pisale da ste, kad ste u Havani drugi put pali na pod od Carrillove pesnice, mislili na to što će reći Puljani ako izgubite, i da vam je to dalo strahovitu snagu da pobijedite?

- Nije istina - odgovorio je Parlov. - To su novinari izmislili. Tad sam mislio kako izvući živu glavu. Što ću misliti na Puljane ili na Grke? To novinari dodaju svoje.

- Koja vam je najdraža medalja?

- Možda ova amaterskog prvaka svijeta, jer nju sam najteže osvojio. Tu sam padao, krvario. Tu sam bio kompletan ja.

I opet veličanstven doček u Puli.

Svi Puljani nisu mogli ući u Arenu da bi dočekali "Zlatnog Matu"
(foto: Studio)

Svjetskog prvaka dočekalo je više od 15.000 njegovih sugrađana.

Svi se nisu mogli ugurati u zidine Arene u kojoj je "Zlatni Mate" dočekan gotovo kao nekad car Vespazijan.

Pjevalo se, plesalo, pilo.

A dok se borio u Havani, u gostionici njegova oca svi su bili na nogama.

Kad je Mate uzeo svjetsku krunu, do izlaska sunca su pjevali, pili i razbijali čaše.

Nešto poslije evropski sportski novinari, specijalisti za boks, proglasili su Parlova "najboljim boksačkim amaterom svih vremena", a za Poljake bio je jednostavno "veličanstveni Mate Parlov".

- Bili ste i profesionalni i amaterski prvak svijeta. Koju titulu je bilo teže osvojiti?

- Mnogo teže amatersku - odmah će Parlov. - Ljudi misle da je to bilo u profesionalnom boksu, ali nije. Zašto? Kad sam, naprimjer, boksao protiv Cuella za profesionalnog prvaka svijeta, to je bio jedan meč.

Znao sam s kime ću boksati, proučavao sam ga, znam tko je, kojim udarcima raspolaže.

Imao sam mjesec ili više prilagoditi se njegovu načinu borbe, odabrati prave sparing partnere.

A u Madridu, gdje sam osvojio titulu amaterskog prvaka Evrope, imao sam pet protivnika i pet mečeva zaredom.

U prvom meču bio je to neki Velšanin, neugodan boksač, drugi protivnik je bio visok, treći defenzivan, četvrti napadač itd.

I iz dana u dan morao sam se neprestano prilagođavati, mijenjati način borbe.

A ne znate kakav je tko, nikad ih niste vidjeli. Nemate pojma s kime ćete se tući.

Jedan je nizak, drugi visok, treći ide natrag, četvrti naprijed, ovaj udara široko, onaj nisko.

S takvim protivnicima mnogo je teže biti najbolji.

Doduše, tučeš se samo tri runde, ali u njima dobiješ više batina, nego u 15 profesionalnih.

Za osvojenu titulu prvaka svijeta Mate je dobio mnoge darove, uglavnom od poduzeća. 

Njegov boksački klub "Pula" nagradio ga je s ondašnjih 20.000 dinara, što je bila poprilična svota.

Međutim, svjetski šampion taj je novac poklonio dječjem domu "Ruža Petrović" i Domu za stare i nemoćne u Puli. 

A onda u proljeće 1975. vijest kao munja iz vedra neba: Mate Parlov prelazi u profesionalce! 

Prati se svaki njegov korak. 

Neki novinari vidjeli su da je u Ljubljani kupio mercedes, što sigurno nije mogao od amaterskog boksa. 



Zašto tolika hajka? 



"Volio me kao sina": Parlov i Kramaršić
(foto: Studio)
Unatoč protivljenu Boksačkog saveza Jugoslavije i drugih, profesionalni ugovor potpisao je sa svojim menedžerom Borisom Kramaršićem, trgovcem iz Trsta u hotelu "Kvarner" u Opatiji. 

Odmah je počeo trenirati pod budnom pažnjom talijanskog trenera Nella Barbadora, a jugoslavenska javnost bila je zbunjena. 

Mnoge je zgranula ta Matina odluka. 

Kao da su preko noći izgubili idola nacije.

Predlagali su da mu se zabrani da u Jugoslaviji održava profesionalne mečeve. 

Drugi su bili uz njega i govorili da ako nogometaši mogu u profesionalce, ako je Ivan Prebeg mogao u jugoslavenskom ringu osvojiti naslov prvaka Evrope u poluteškoj kategoriji, zašto bi se to zabranilo Parlovu koji je najviše dao jugoslavenskom sportu.

Neki su ga počeli plašiti pričama o mafijaštvu u profesionalizmu.

Do jučer dizan u nebesa, Mate je preko noći postao gotovo nepoželjna osoba u zemlji.

Otkriveno je da je bio svojeglav, osoran, samovoljan, šampion kojem su popuštali, pothranjivali njegovu sujetu.

Zaboravili se na njegovu marljivost i sustavnost, čime je vrlo pozitivno utjecao i na druge sportaše.

Hajkom na Parlova kao da je bio poljuljan "mit o romantičarsko-rodoljubnom boksačkom majstoru", kako je napisao jedan novinar.

Mit o njemu bio je okrnjen, ali nitko ga nije uspio srušiti.

"Vjesnik" je pisao: 

"On zloupotrebljava strpljenje društva koje mu je pružilo sve, pa i dalje uporno ucjenama želi nametnuti društvu svoje zahtjeve." 

A poznati novinar, bivši boksač i dječji pjesnik Ratko Zvrko oglasio se ovim tekstom:

"Kakva glupost! Parlov je našem sportu mnogo dao. I te kako odužio se za ono što mu je pruženo. Ako ne provodimo nikakve represalije protiv ljudi kojih je školovanje skupo stajalo ovu našu zajednicu, a oni su čim su dobili diplomu pohitali u inozemstvo, zašto bismo takve represalije izmišljali prema boksaču koji je odlučio da svoju karijeru završi kao profesionalac?"

Istodobno, Mate Parlov je izjavio:

- Boksat ću s licencom talijanskog profesionalca, zato što ću time imati znatno bolje materijalne uvjete. No, izričito napominjem, uvijek ću zahtijevati da se u svim, a pogotovo u službenim prigodama, istakne da sam Jugoslaven i da se to obilježi na odgovarajući način.

Prelazak Parlova u profesionalne boksače imao je odjeka i u svijetu.

Javno su ga podržali legenda mađarskog i evropskog boksa Laszlo Papp, te olimpijski pobjednik i tadašnji svjetski amaterski prvak u teškoj kategoriji Kubanac Teofilo Stevenson.

A Mate danas kaže:

- Sjećam se te gužve oko mog prelaska u profesionalce. Bio sam idol, a onda odjednom počeli su me rušiti. Bila je to zapravo normalna reakcija. "Zlatna koka" prestala je nositi jaja.

Otišla je, i što će sad oni koji su ostali i putovali svijetom na tuđi račun, o njima se pisalo itd.

To se odnosi na one pratioce i šminkere, a Boksački savez Jugoslavije ostao je bez glavnog predvodnika, koji je uvijek donosio medalje.

Toliki napadi na mene nisu me pogodili, ali ipak mi je bilo krivo.

Zašto tolika hajka kad sam u amaterskom boksu sve osvojio! Malo me boljelo, u meni se svašta lomilo, bio sam razočaran.

- Kakav je bio ugovor između vas i menedžera Kramaršića?

- Nismo mi sklopili nikakav ugovor. Vjerovali smo jedan drugom, radili na riječ, i bili smo potpuno sami i samostalni.

Ja sam imao svoju cijenu, njemu je od zarade pripalo 30 posto.

Kramaršić je bio vrlo dobar i pošten čovjek.

Imao je dobre veze u Italiji u kojoj je, uz pomoć talijanskih menedžera, organizirao neke moje mečeve.

On je znao da će sa mnom uspjeti.

Vjerovao je da ću osvojiti titulu profesionalnog prvaka Evrope i svijeta. 

S entuzijazmom ušao je u cijeli posao.

Bio je trgovac, ali sa mnom nije radio zbog trgovačke računice. Dobro, zaradio je dosta novca, ali to mu nije bio cilj. Volio me kao sina.

napisao: Stipe Jolić, obrada: Yugopapir (Studio, VIII 1990.)




Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)