Jagoda Kaloper ("WR") i Vida Jerman ("Maškerada"): Cenzura dokazuje da sve stvari nisu ružičaste




Cenzura me prije svega pogađa kao građanina ove zemlje. Ona dokazuje da sve stvari nisu ružičaste, da nisu onakve kakvim bi se željelo prikazati. Imam dojam da je ljudima mozak blokiran... da one koji iskaču iz sistema odmah treba lupiti po glavi

Dvije glumice, dva filma i dva režisera podigli su u posljednje vrijeme mnogo prašine. Glumice se zovu Jagoda Kaloper i Vida Jerman, filmovi "W.R. - Misterije organizma" i "Maškerada", režiseri Dušan Makavejev i Boštjan Hladnik. Glumice su u centru pažnje jer su se nage pojavile u veoma slobodnim scenama, filmovi jer im se odriče svaka umjetnička vrijednost i društveni smisao, režiseri jer su došli pod udar cenzure i njenih škara.

Jagoda Kaloper
(foto: Start)
Filmove smo vidjeli, režisere nismo tražili, a glumicama smo postavili ista pitanja i dobili uglavnom - različite odgovore.

- Je li seksepil ono zbog čega vam režiser daje uloge?

JAGODA: Uopće nisam seksepilna osoba. Prema tome... ako napravite dva koraka po ulici, naći ćete pedeset atraktivnijih djevojaka.

VIDA: Boštjan je trebao ženu tridesetih godina koja ima šarma. Tražio je mene smatrajući da mu odgovaram za ulogu koju je zamislio. Prije toga nismo se poznavali.

- Kako se osjećate kad publika zviždi i dobacuje za projekcije filma?

JAGODA: Ovaj film šira publika još nije vidjela i sumnjam da će zviždati. Fizička ljubav je ljepša od mnogih stvari.

VIDA: Čovjek se ne osjeća ugodno. Ali to više nije film koji je bio. Izrezano je dvadeset minuta, izgubio je svaki sok, smisao.

- Šta mislite o cenzuri?

JAGODA: Cenzura me prije svega pogađa kao građanina ove zemlje. Ona dokazuje da sve stvari nisu ružičaste, da nisu onakve kakvim bi se željelo prikazati. Imam dojam da je ljudima mozak blokiran... da one koji iskaču iz sistema odmah treba lupiti po glavi.

VIDA: Slovenci su drugačijeg mentaliteta nego mi. Čini mi se da se šira publika ponaša hipokritski. Zašto ljudima ne dopuštamo da se izraze onako kako misle da treba. Onda će i publika, a ne cenzura, reći svoje. Zašto neki smatraju da postoji samo jedan vid ljudske ljubavi kad svi veoma dobro znamo da takve ljubavi ima u više vidova.

- Pokušajte definirati cenzuru?

JAGODA: Cenzuriraju se filmovi, ali nitko ne cenzurira prikazivanje ubojstava i nasilja na TV, nitko se nad tim ne zgraža. To gledamo kao dobar štos. Nikome ne pada na pamet da cenzurira stvarno zlo.

VIDA: Ne volim definicije. Uostalom, već sam rekla što mislim o cenzuri.

- Na filmovima i u časopisima vidjeli smo vaše nage fotografije. Što na to kaže vaš suprug, ili momak?

JAGODA: Nemam momka, a i kad bih ga imala ne bih imala takvog kojem bi to smetalo.

VIDA: Suprug je znao kako ću snimati. Razočarao ga je stav publike, a ne ja.

- Šta mislite o Makavejevu, odnosno o Hladniku?

JAGODA: On je... jedna od najinteresantnijih osoba koju sam upoznala. Veoma mnogo zna, osjeća, vidi, ima kreatorske sposobnosti.

VIDA: S Hladnikom je veoma ugodno raditi. Bojala sam se svlačenja, ali uz njegovu podršku to sam ipak učinila s punim povjerenjem.

- Postoji li idealan partner na filmu?

JAGODA: Čudno pitanje. Kod nas nitko nikada neće moći birati partnera. Veoma mi se sviđa Peter O’Toole.

VIDA: Idealan partner vjerojatno postoji. Pitanje je, međutim, kako bi se on ponašao prilikom snimanja filma. Meni su simpatični Boris Dvornik i Ljubiša Samardžić.

- Koliko zarađujete na filmu i isplati li se taj posao?

JAGODA: Prema stranim glumcima zarada je bijedna, prema radničkoj plaći zarađujem strašno mnogo.

VIDA: Nazvala bih to solidnom glumačkom plaćom ako uračunam prihode od snimanja na radio-stanici, u kazalištu. Ne mogu se potužiti.





Za mene je u tom smislu pojam Bergman



- Volite li film?

JAGODA: Strašno. Često idem u kino. TV neće uništiti film, on je stvar budućnosti. Ljudi će snimati filmove sami za sebe.

Vida Jerman
(foto: Start)
VIDA: Volim film, ali smatram da sam zapostavljena. Ljudi se orijentiraju na iste glumce, obično one koji su angažirani u kazališnim kućama, koji su pri ruci, na neki način provjereni. Zato stalno gledamo ista lica.

- Kako ste se osjećali kad ste prvi put nagi stali pred kameru?

JAGODA: Grozno neugodno. Kao da vas bace u vodu, a vi ne znate plivati. I sada bih se tako osjećala da nisam neke stvari raščistila sama sa sobom. Više se ne bojim sama sebe, ne sramim se.

VIDA: Bolje da me to ne pitate. Sva je sreća što je ekipa bila veoma mala. To nije ugodno. Na kraju se čovjek ipak oslobodi.

- Biste li se fotografirali nagi za srednju stranu našeg lista (Starta)?

JAGODA: Ne bih!

VIDA: Bože oslobodi!

- Ima li u našim filmovima pornografije, ili su smjele scene nešto drugo?

JAGODA: Sve ovisi o filmu. Ako ima ljudsku poruku, onda je sve u redu. Ako se glumci skidaju da se film proda, onda... Nema umjetničkog svlačenja na filmu. Za to postoji striptease. Gole djevojke sve manje zanimaju ljude.

VIDA: Osjećam što želite saznati... Čovjeka se ne bi smjelo eksploatirati do te mjere. Za mene je u tom smislu pojam Bergman i njegovi filmovi. Kod njega je sve normalno, svrsishodno, naprosto nužno, zato ga publika tako i prima.

- Kaže se, film je u krizi?

JAGODA: U krizi je ekonomika, brak, školstvo. Zašto ne bi bio i film? To je nužnost.

VIDA: Čini se da je to točno. Kriza je u piscima, nema glumaca.

- Je li istina da stalno gledamo ista lica na ekranu?

JAGODA: Naravno. Režisere je strah da riskiraju, nemaju snage da traže novo.

VIDA: To je linija manjeg otpora, a ne pomanjkanje novih i dobrih glumaca.

- Kakvi ste kad niste glumica?

JAGODA: Ponekad neuredna, neki put veoma uredna. Volim kuhati. Kakva ću biti kad se udam, ne znam.

VIDA: Smatram da sam dobra domaćica. Obavljam sve kućne poslove, ali ne želim biti njihov rob.

- Šta mislite o filmu u kojem ste upravo igrali?

JAGODA: To je senzacionalan film. U njemu nema slabosti.

VIDA: Dok nije izrezan nešto je predstavljao. Sada nije ništa. Ne kažem da bi onako bio veliki film, ali je imao nešto...





Zaboga, pa ne živimo u viktorijanskom dobu



- Kad biste mogli birati, u kakvom biste seksi filmu željeli igrati?

JAGODA: Nemam želje da igram u takvom filmu. Erotika se pretvorila u nešto što više nikom nije potrebno. Ona je sve dalje od čovjeka i podsjeća na raskorak između samaritanstva i ljudi u srednjem vijeku. Za mene se postavlja pitanje kako naći nove riječi da objasnimo ljubav ljudima.

VIDA: Nakon iskustva, vjerujte, nemam nikakve želje da se pojavim u sličnom filmu. Željela bih igrati suvremenu ženu u svim njenim životnim vidovima.

- Šta je ukusno a šta neukusno u filmu?

JAGODA: Granice se ne mogu postaviti. Zaboga, pa ne živimo u viktorijanskom dobu. Film može biti odraz života, može nositi poruku, ali ne može biti ukusan, ili sladoled.

VIDA: To ni sami autori filmova ne znaju. Granica se lako prijeđe, stoga ju je teško postaviti. Tek kad je djelo gotovo može se govoriti o ukusu i neukusu, evantualno.

- Operna pjevačica Anna Moffo također se skinula gola na filmu. Šta mislite o tome?

JAGODA: To je silna ženska, pogotovu zato što dobro pjeva. Ljudi uostalom imaju potrebu za ekshibicionizmom.

VIDA: Ne sviđa mi se to. To je pomodarstvo. Možda je baš zbog pomodarstva bila prisiljena da to učini.

- Šta mislite o Vidi Jerman, odnosno o Jagodi Kaloper?

JAGODA: Nisam još, na žalost gledala "Maškeradu", a nisam gledala ni "Tko pjeva zlo ne misli".

VIDA: Interesantna mlada žena, vrlo slobodna, imponira njen način razmišljanja, njena gluma. Vjerujem da je to sve njen iskreni stav.

- Ogovarate li kolege, ogovaraju li oni vas?

JAGODA: Grozno je što su se ljudi toliko otuđili da ogovaraju jedni druge. Svi kao da čekaju da se dogodi nešto loše pa da se ogovara uzbrdo i nizbrdo.

VIDA: Pitanje je što je to ogovaranje. Volim prokomentirati, ali ne volim ogovarati u onom smislu u kojem ste vi mislili.

- Je li seksualna revolucija na zalazu?

JAGODA: Seksualne revolucije uopće nema bez socijalne revolucije. Seks se strašno dugo potiskivao u ljudima.

VIDA: Da, seksualna revolucija pomalo zalazi, vraćamo se, na svu sreću, pravim vrijednostima u ljubavnim odnosima među ljudima.

- Šta biste poručiti puritancima?

JAGODA: Ne budite puritanci, već ljudi.

VIDA: Budite onakvi kakvi ste u dnu duše.

Razgovarao: Krešo Špeletić, obrada: Yugopapir (Start, 1971.)



Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)