Uderzo, autor "Asterixa", YU intervju (2/2): Hoće li biti Asterixa i na Balkanu ili na Jadranu? (1985)

Albert Uderzo govori za Start: Mi smo uvijek govorili: nastavit ćemo Asterixa sve dok nam bude zanimljiv. Jer mi, autori, zabavljamo se kad pišemo, kad crtamo, prvi smo čitaoci naših avantura. Mi se zabavljamo i naravno, nadamo se da ćemo zabaviti i druge, jer, ako se zabavljate samo vi, to je loš znak i to ne bi dugo trajalo. To vam je igra. Nešto slično kao gluma.

Mi crtači obično kažemo da je to igra, ali to jest igra, a i zabava. Zbog toga i nastojimo da u to unesemo fikciju, jer ako govorimo samo o stvarnom životu, stvarni život nije dovoljno veseo, to svi dobro znamo. Prednost je stvaraoca u tome što može donijeti elemente koji su vedri, uz one manje vedre elemente.


(2. dio intervjua)


START: U razgovoru neprekidno govorite mi, a ostali ste sami kao autor.


UDERZO: Da, činim to jer je Rene Goscinny u osnovi svega ovoga. Sada sam, naravno, sasvim sam, i moram sam voditi bitke. Naravno da sam se mogao poslije smrti Renea Goscinnyja odlučiti za smrt Asterixa, pa da potom tražim nešto drugo, da stvaram nove ličnosti.

No učinilo mi se da ispravno postupam nastavljajući taj rad, najprije zato što je to od mene tražilo mnoštvo čitalaca, a onda i zato što sam mislio: dobro, nastavit ću sam, ali ću i dalje nastaviti da se zabavljam.


START: I tako se rodio "Asterixov sin", najmlađi u plemenu simpatičnih Gala. Je li to uspjeli nastavak rada Renea Goscinnyja?


UDERZO: Možda nisam najpogodnija osoba da se provjeri je li to nastavljanje onoga što je pisao Rene Goscinny. Ne znam ni to je li to nešto novo. U svakom slučaju, nastojao sam ostvariti kontinuitet.

Nisam želio da čitaoci budu previše zbunjeni razlikom koja se može pojaviti u pisanju Goscinnyja i mene. Ne treba nikako da Goscinny to plaća. Zbog toga sam, uostalom, i odlučio da nastavim sam, bez drugog scenarista, jer novi bi scenarist vjerojatno utjecao na Asterixov život, na način njegova reagiranja na to kako on vodi svoje priče.

I to bi moglo biti opasno jer čitaoci ne praštaju. Čitaoci su nešto veoma čudno.


START: Što vam najčešće čitaoci sugeriraju ili zamjeraju u Asterixu?


UDERZO: Kad ih ponekad sretnem, često mi kažu:

"Ah, mislim da je to uvijek isto u Asterixu."

Istodobno imaju pravo jer često postoje, da tako kažem, lajtmotivi koji se vraćaju - ali oni i griješe, jer to nikad nije isto. Žale se zbog tih lajtmotiva, ali ako uklonim ma i jedan, odmah mi se zamjeri.

Ako, na primjer, u nekoj avanturi ne stavim gusare, oni kažu:

"Zašto niste stavili gusare, nedostaju, treba ih ponovno staviti."

Dakle, vidite, čitaoci su kontradiktorni. Čitalac ima talenta samo za zvanje čitaoca. Zato svatko treba da ostane na svom mjestu i, kako kažemo u Francuskoj, "Les vaches seront bien gardees."


START: Posljednji album, čini se, pokazuje da vam je Goscinny ostavio "baterije dovoljno napunjene" da nastavite sami. Ne osjećate se kao invalid. Je li vam ostavio nešto, kako se kaže, u zadatak?


UDERZO: Nije ostavio ništa. On je mnogo radio, i imao mnogo funkcija. Bio je direktor izdanja izdavača "Georgesa Dargauda", pravio je emisije za televiziju, pisao knjige, bio je autor stripova među kojima i "Lucky Lukea" i drugih.

Dakle, nije imao vremena da priprema i stvari unaprijed. Svaki put kad bismo završili neku epizodu Asterixa malo bismo se odmarali, barem je to meni bilo potrebno. No on bi nastavljao da radi na drugim stvarima.

I kad je trebalo da prekinem odmaranje, kad je trebalo da se pravi slijedeća epizoda, e, onda je on stavljao ruke na glavu i počinjao da razmišlja o onome što treba napisati.

Ništa nije predviđao unaprijed. Kad je, nesretnik, preminuo, jednu nedovršenu epizodu, "Asterix kod Belgijanaca", morao sam sam dovršiti. On nije predvidio nastavak, pa sam od tog trenutka morao ozbiljno da prionem na posao.


START: Pročitao sam tekst u francuskoj štampi naslovljen "Asterix nije osvojio Ameriku". Zbog čega taj posao nije išao?


UDERZO: Istina je. Teško mi je da odgovorim na to; ne znam zašto "Asterix" bolje ide ovdje i zašto ne ide negdje drugdje. To mi je podjednako teško kao i odgovor o tajni uspjeha "Asterixa". Imao sam američko iskustvo koje nije bilo izuzetno, iako to nije poraz, više bih rekao da je to bio časni uspjeh.

Ali u SAD ne postoji častan uspjeh, tamo postoji veliki uspjeh, ili ga uopće nema. Nas je tamo, zapravo, preuzeo jedan syndicate, čijeg se imena više ne sjećam, koji je preuzeo "Asterixa" radi eksperimenta. Željeli su da vide može li "Asterix" ući na američko tržište.

Počeli su sa stotinjak listova. Tamo je tako, odmah imate barem stotinu listova (kojih je mnogo po američkim državama, mnogo je tih provincijskih novina, čije naklade nisu velike, tek nekoliko tisuća primjeraka u prosjeku). Bila je to, dakle, prva etapa.

Ali materijal kojim su raspolagali bio je materijal tipičan za albume, a ne za novine. A kod Amerikanaca, to je njihov paradoks, strip se tiskao u vrlo malim serijama, to jest kaiševi (jedan redak sličica - op. ur.) su izuzetno uski.

Naravno, kad sam crtao, pravio sam crteže relativno velike, kako bi mogli da se dovode do dimenzija koje poznajete u albumima, ali nisu bili predviđeni da se smanjuju više od toga. Osim toga, moj je crtež prilično ispunjen, ima mnogo detalja, tako da je u tim američkim novinama sve ispalo konfuzno.

Trebalo je prepraviti oblačiće za tekst, jer kod Amerikanaca tekstovi su vrlo kratki, oni ne vole velike priče, romane. Trebalo je, dakle, prepraviti Goscinnyjev tekst, načiniti ga gušćim, jednostavnijim, pa je zbog toga bit lika nestao.

Ne tražim opravdanje, samo primjećujem da je od početka sve išlo loše, da sam materijal nije bio prilagođen. I sami Amerikanci su to, uostalom, priznali. Rekli su da to nije krivica stripa, da je čitaocu ponuđen nečitak materijal.

Rekli su još: zašto ne bismo napravili jedan strip ekskluzivno za Ameriku. Odbili smo, jer, najprije, imamo naše evropsko tržište koje je ionako golemo.

Trebalo je napustiti to tržište zbog nekog drugog, američkog, pa smo rekli da to nema rezona. Bili su spremni da nas prihvate u Americi, da tamo živimo, da se nastanimo i pravimo stripove u američkom stilu.



U stripovima za Amerikance uopće ne smije biti obojenih likova 




START: Što vi mislite o tom američkom stripu?


UDERZO: Amerikanci su veoma teški. Ipak kod njih postoji neka vrsta cenzure, u kojoj je teško raditi, vrlo su oprezni, naročito u stripu, jer on se, naravno, obraća prije svega mladima. Uostalom, tu cenzuru doživljavate u njihovim filmovima.

Oni prave aseptične filmove, u kojima je žena vrlo malo razgolićena, nasuprot onome što se događa u Evropi, gdje stvari idu baš u suprotnom smjeru. U stripovima za Amerikance uopće ne smije biti obojenih likova - Crnaca.

Jer, ako stavite Crnca, svršeno je, nad glavom su vam odmah sve moguće grupacije Crnaca, koje počinju da urlaju kako je to skandalozno.

Ili nezgode "Luckyja Lukea". Za televizijski feljton, autor je morao izabrati cigaretu jer je protestirala Liga ćudorednosti. Heroj koji se obraća djeci, pa još puši. Nemoguće je da se prikaže viski, to, naravno, niora biti coca-cola.

Amerika je liberalna zemlja, zenilja slobode, tako kažu, ali u nekim trenucima oni su ipak zatvoreni u "kućice". To vam pričam da shvatite kako nismo željeli da tamo pokušamo s nekakvim aseptičnim likovima; to bi bio rizik da izgubimo duh stripa.

Jer mi smo uvijek bili apsolutno slobodni da radimo ono što smo željeli, uvijek smo odbijali da se bavimo politikom, jer oduvijek smo smatrali da je nedopustivo da se preko stripa, preko te zabave, nameće djetetu neka politička igra .

To nije naša uloga, čak smatram da je to - ako se radi - na granici kriminala.


START: Vi ipak imate neku autocenzuru?


UDERZO: Uvijek smo nastojali da radimo potpuno apolitičke stvari, i autocenzurirali smo se da bismo izbjegli stvari skatološke, pornografske. Zašto bismo se bavili pornografijom, kad ima toliko autora koji taj posao rade bolje od nas.


START: Nedavno ste u Americi vodili neuspješne pregovore i o dugometražnom crtiću?


UDERZO: Taj će se posao ipak obaviti u Francuskoj. Nisam mogao da eksperimentiram s elektronskim strojem koji na sebe preuzima izradu "crteža-intervala" između svakog plana. Zato ću ipak raditi na tradicionalan način, mukotrpan način, s obvezatnim crtanjem 25 slika za svaku sekundu filma.

Bit će to sve skupa više od sedam milijuna crteža za film koji će trajati 85 minuta.


START: Posljednje desetljeće vrijeme je prave eksplozije stripa. Je li to vrijeme značajno povećalo i prodaju albuma "Asterixa"?


UDERZO: Ne, jer prodaja "Asterixa" išla je sama od sebe, bez reklame. Ja ne pretendiram na to, ali mnogo je ljudi reklo da je upravo "Asterix" donio to oduševljenje stripom.

Kad je "Asterix" postao hit 1965-66, strip uopće nije bio tržište koje poznajem danas. Prije dvadeset godina, uvjeravam vas, tržište stripa bilo je vrlo siromašno. I tada je ono počelo da eksplodira. To je neizbježno izazvalo nov način čitanja, novu kulturu.

Ja to nazivam novim načinom izražavanja iako on nije više tako nov. Nov je samo u smislu što se sve više prihvaća.

Kad sam ušao u taj posao, u Francuskoj to zanimanje nije bilo uopće priznato. Štoviše, bio je to način čitanja koji su kritizirali ljudi koji su zaduženi da ispravno misle, nastavničko osoblje naročito. Bilo je nemoguće čitati strip u školi, to se odmah konfisciralo, a onaj koji je čitao bivao je kažnjavan.

Činilo mi se da sam ušao u neku underground djelatnost. Kad bi me ljudi pitali čime se bavim, i kada bih im rekao, bili bi zabezeknuti. Onda bi rekli:

"U redu, ali koji je vaš pravi posao?"

Takvo stanje duha vladalo je i u doba kad je rođen "Asterix". "Asterix" je dokaz da strip nije uvijek zaglupljujući. Strip je poslije, sa još nekim autorima, dokazao da to nije samo "Mali Mickey", kako se to vulgarno kaže, nego nešto vrlo zanimljivo.

I, poput lavine, s vremenom se stiglo do tih izvanrednih podataka o prodaji stripova. Do tih nevjerojatnih naklada.


START: U povijesti stripa, ako ga usporedimo s velikim svjetskim uspjesima, kamo bismo mogli smjestiti "Asterixa"?


UDERZO: Bilo bi mi teško da kažem kako su Asterixove naklade bez premca, bilo bi suviše pretenciozno. No znam da je "Tintin" veliki lik i da njemu mnogo dugujemo, jer on je pionir u Evropi.

On je počeo taj inteligentni prodor stripa. Njegov uspjeh znatno je stariji od "Asterixova". Mislim, isto tako, da je "Asterix" danas prevladao "Tintina", na komercijalnom planu. tj. da je razlika za nekoliko milijuna primjeraka u korist "Asterixa".

Ali ta podjednaka razina nije konkurencija jer - kad je "Asterix" doživio svoj prvi veliki uspjeh - ljudi su počeli da nam govore: vi ste konkurencija "Tintinu".

To je pogrešno, jer ljude nikad ništa nije spriječilo da kupuju i "Tintina" i "Asterixa".


START: Kod "Tintina" je u početku bilo mnogo politike.


UDERZO: Naročito u prvim albumima "Tintina"! To mu je, uostalom, mnogo i zamjereno. Jer Herge je pripadao određenom sloju (bogatom) i živio je poput toga sloja, pa je bilo sasvim normalno da izražava stanovita mišljenja zbog kojih je poslije zažalio.

"Tintin" je postao znatno apolitičniji. No recimo da je čitanje "Asterixa" i "Tintina" sasvim različito, a da oba lika imaju isti cilj: da se dopadnu i da zabave.



Jedan mladi, izvanredno talentirani crtač - Bilal




START: Koga smatrate istaknutim strip-autorom danas, u svjetskom stripu?


UDERZO: Danas više nisam upoznat sa strip-aktualnostima. Već odavno se ne družim s ljudima iz svoje branše. U doba revolta, u svibnju 1968. i svijet stripa počeo je da postavlja razna pitanja i da odbacuje stvari koje su smatrane mandarinstvom, da odbacuje "etablirane" ljude.

Ti su ljudi mene i Goscinnyja stavili u kraj. Pokazalo se da je to bilo glupo, smiješno, i, naravno, da oni to danas priznaju i sami. No od tog doba mi smo se nekako izdvojili iz tog kruga. S vremenom sam se odvlkao da se zanimam za događanja u stripu. Čak i u pogledu onoga što dolazi iz inozemstva nisam više naročito verziran.

Povrh svega navikao sam se na nešto ružno: danas više gotovo i ne čitam stripove.

Ipak, postoje mnogi junaci koji su ušli u povijest stripa i koji su stripu mnogo donijeli. Ako želite, po nekom redu, iako tako ne misle svi, referenca je najprije Disney. Mene je zanatu naučio Disney.

Naravno, ne izravno, jer nikad ga osobno nisam upoznao, i zato što, zapravo, nije crtao sam Walt Disney. Imao je on velike crtače. Ne sjećam se više imena ali jedan njegov veliki crtač radio je sve Mickeyje od 1934. do sedamdesetih.

Ne znam čak ni je li još živ, ali to je bio veliki gospodin, koji je vrlo mnogo uradio za Disneyjevu popularnost. Ne znam ni je li Disney bio svjestan toga. Mene je impresionirao njegov rad i, uglavnom zahvaljujući razmišljanju o njegovu crtanju, poželio sam poslije da i sam crtam.

Zatim su tu i drugi autori. Na primjer, Al Cap s "Otokom Abner", koji mi se veoma dopadao.

Postoji i crtač Walt Kelly. U takozvanom ozbiljnijem crtežu imate Miltona Caniffa, Alexa Raymonda, koji su, po mom mišljenju, dva velikana jedne generacije koja je donijela cijelu jednu osobenu školu.

Potom imate sve te velike američke autore koji su bili dio "zlatnog doba stripa".

Danas imate izvrsnih autora koji su možda manje poznati kod vas, a koji su relativno poznati u francuskom stripu. To su Raymond Payve, zadivljujući crtač, nesretni Paul Gilain koji je nestao, Giraud koji se potpisivao kao Moebius i koji je veliki crtač.

Zatim jedan mladi izvanredno talentirani crtač - Bilal.

Spomenuo bih i Gotlieba.

Mnogo je ljudi koji su znatiio pridonijeli da to zanimanje dobije mjesto koje zaslužuje.


START: Asterix na televiziji bio bi također zanimljiv rad i oblik eksploatacije koji je popularan u posljednje doba.


UDERZO: Televizija je oružje sa dvije oštrice. Ona može zaista pomoći heroju stripa, kojega publika tek treba da upozna. Kad se napravi crtani film, koji se isjecka u nastavke i pojavljuje se svakodnevno, djeca ga, svakako dobro upoznaju.

Uz to ide merchandising, pa sve što je proisteklo iz autorskih prava, i to postaje vrlo zanimljiv i unosan posao.

No opasnost je u tome što se tako brzo izgori, to dugo ne traje. Mladi gledaoci i djeca brzo se zasite, pa - s obzirom da im se neprekidno nude nove stvari - oni se okreću novostima.

Ja sam odbijao da radim crtić isjeckan za televiziju. Drugi su autori to prihvatili, kao Morris sa "Luckyjem Lukeom", kao Peyo ša "Štrumpfovima".

Nadam se da griješim što se njih tiče. Ali nisam protiv dugometražnog crtića za kino. To je onda nešto sasvim prirodno, što ide s likom kakav je Asterix, i normalno je da mu se udahne filmski život.

Strip-crtanje i filmski crtač vrlo su srodne umjetnosti.


START: Hoćete li raditi i "Asterixa i na Balkanu" ili na Jadranu?


UDERZO: Možda ću to uraditi, ali, na nesreću, ne poznajem dovoljno povijest slavenskih zemalja a nešto ipak treba i znati. Pokušao sam već da pronađem malo dokumentacije o tome, da baš vidim, jer vi niste prvi koji mi je to predložio.

Bili su to čitaoci podrijetlom iz vaše zemlje, onda iz Rumunjske, pa iz Mađarske.

Cijela ta oblast imala je izuzetnu civilizaciju, koja je također bila romanizirana. Dakle, postoji jedna antička povijest. Potrebno je da pronađem neki predložak da bih ušao u vašu zemlju.

Može se i to dogoditi.

Razgovarao: Zoran Petrović-Piroćanac, obrada: Yugopapir (Start, 1985.)

Prvi dio intervjua - OVDJE.






Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate