Tanja Peternek, lice TV nostalgije: Od jelečkinja-barjačkinja do božićnih poklona Rahele Ferari ...




Na televiziji me nerviraju nedovoljno pripremljeni novinari, nedostatak domaćeg vaspitanja i oskudan rečnik. Mislim da je nedopustivo da se pod nazivom "iznajmljeni termin" bez ikakve selekcije plasiraju potpuno nepripremljeni sadržaji. TV mora da ima nekakvo edukativno svojstvo. Ona mora da brine o svojim gledaocima, jer ima i dalje čudno dejstvo na njih 

Tanja Peternek, gost rubrike "Igrologija" TV novosti. U nastavku sledi još 
nekoliko članaka koji prate Tanjinu novinarsku karijeru tokom devedesetih...

Mama i baka Tanje Peternek oduvek su, kažu, znale šta će ona biti kada poraste. 

Kad je bila mala, još od svoje treće godine, Tanja je često igrala jednu svoju igru: uzela bi okruglu iglu za štrikanje čarapa, namotala oko ruke kao žicu mikrofona i - "vodila" program. 

Nije joj išlo pevanje i jednostavno je - najavljivala "goste" svojih "festivala" i "kvizova". 

Kasnije joj je postalo jasno da je to ono što voli da radi - da se obraća publici, ali da ne govori tuđi nego svoj tekst. 

I, eto, sada iz nedelje u nedelju, upravo to i radi, kao voditelj-novinar "TV lica", emisije Trećeg kanala, zahvaljujući kojoj je i sama postala poznato tv lice.

Nije se igrala samo "voditeljke". Igrala se dugo - do svoje petnaeste godine otprilike.

Skupljala je lutke, šila im haljinice, ređala ih u "razred" kojem je bila "učiteljica" sa pravim "dnevnikom" - "predajući" njima i sama je učila. 

Sa bakom je volela da mesi kolače od posebno izdvojene male jufke testa i pekla ih u posebnom malom tiganju. 

- Posle su svi morali to da jedu i da se dive! - smeje se sada Tanja.

Sa društvom iz ulice igrala se igara koje pripadaju svoj deci sveta - žmurke u prvi sumrak, na kamen sela Anđelka, jelečkinje-barjačkinje... 

Ali, bila je najmlađa u ulici, pa su je ostala deca "kinjila do besvesti" i obično joj dodeljivala ulogu služavke koja mora da pere sudove posle lutkinog ručka od blata.

U lepoj uspomeni ostali su joj maskenbali koje je svakog prvog januara priređivala majka jedne njene drugarice - za tu priliku "dobra vila" - na kojima su se godinama dečaci pojavljivali kao vukodlaci i drakula, a devojčice kao balerine i princeze.

Posebnu istoriju odrastanja i preobražavanja igre sa godinama igrača predstavljali su Tanjini rođendani - majski, u bašti! - na koje je uvek bio pozvan celi razred i na kojima se igra (od padanja sa drveta, preko fota u kojima je moralo da se popije pet čaša vode) pretvarala u - ples.

Priča o detinjstvu prepliće se sa televizijom na još jednom važnom mestu: volela je da gleda seriju o Kiki Bibić. 

Niko ništa nije ni slutio, a onda je jednog dana uzela "Politikin zabavnik", zauzela mesto "spikera" pred porodičnom publikom, prekrstila noge, i - počela da sriče slova.

Pre "TV lica", Tanja je radila kao scenarista u dečjoj redakciji obrazovnog programa TV Beograd. 

Pre toga, diplomirala je dramaturgiju na FDU. A to, da će biti pisac, takođe se moglo znati još kada je bila dete. 

Išla je u prvi ili drugi razred osnovne škole, kada je prvi put zbunila ukućane tako što je odjednom ustala, rekla "Izvinite, imam inspiraciju!" i otišla u svoju sobu - da piše. Pošto se ista scena počela ponavljati, pitali su je šta je to inspiracija. 

- Pa - vruće nadahnuće!

Sada Tanjine lutke (sa sve Barbikom iz Trsta, koja ima dvadeset pari cipelica), zapečaćene u kutiji u garaži, čekaju da ih otkrije neko drugo dete. Tanja sada piše i priča - pravoj živoj publici. 

Da li je prestala da se igra?

Napisala: Milica Krstanović (TV novosti)




Tanja Peternek, novinar i voditelj kontakt emisija na III kanalu ima mnogo zanimljivih susreta, ali jedan od najdražih joj je, kako kaže, sa gospođom Rahelom Ferari.

Bilo je to ovako:

- Rešena da pozovem u goste gospođu Rahelu Ferari, pohvalila sam se prijateljima, ali oni me silno uplaše i kažu: ako ne budeš znala i najmanju pojedinost iz njenog života, velika dama pozorišne scene ustaće i otići iz studija. 

Uspaničena, četiri dana sam neprekidno sedela u pozorišnom muzeju i prelistavala sve što je napisano o mojoj gošći.

Međutim, kao što to obično biva, umesto da po nju krene vozač sa malim kolima, krene sa kombijem.

Gospođa Ferari stiže na dogovoreno mesto, ugledavši kombi uzviknu:

- Dete, ja da se popnem u kombi, ni luda!

Okrene se i ode. Vozač priskoči dami i kaže:

- Nemojte tako gospođo, pa vi izgledate kao devojčica! 

- Šta? - uzviknu gospođa Ferari, uskoči u kombi i stiže do studija.

Znajući za ovu priču uhvatila me je još veća panika.

Međutim, sreća je htela da se na samom početku emisije javi gledalac koji je gospođu Ferari gledao kao maturant pre 30 godina, izjavi joj svoje divljenje i emisija krene u najboljem svetlu.

Kraj priče: gospođa Rahela Ferari i Tanja Peternek svakog Božića razmenjuju poklone.

Tekst: S. Beara (7 TV dana)



Kao student druge godine dramaturgije na Fakultetu dramskih umetnosti Tanja Peternek je bila angažovana da radi bilten za FEST, a potom i da, zajedno sa Nebojšom Đukelićem, priprema Festoviziju. 

Bila je to, u neku ruku preteča današnjeg Trećeg kanala u čiji se rad uključila već od samog početka. Osmislila je emisiju "TV portret" i nekoliko godina je uređivala. Već tri meseca uređuje i vodi emisiju "Ja volim TV".

Naša sagovornica zaista voli televiziju, a i njeni gosti takođe.

- U životu moje porodice sve se vrtelo oko televizije. Ljudima s televizije u našoj kući uvek su bila širom otvorena vrata. Zato sam još kao đak osnovne škole dobila svoju prvu TV ulogu. Igrala sam doktorovu ćerku u porodičnoj seriji "Pozorište u kući". TV brat mi je bio Nebojša Bakočević, sada poznati glumac. 

Od nas dvoje se tražilo da napravimo nered u stanu, slomimo lavabo i izgovorimo rečenicu:

"Čika Rođa, kolovođa!"

Zadatak sam shvatila ozbiljno.

Zato me je iznenadio postupak jednog radnika: uzeo je flašu kisele vode i razbio je o lavabo: I: ništa više.

Tada sam shvatila da nije sve onako kako obični TV gledalac vidi na TV ekranu - kaže naša sagovornica.

Pre tri godine Tanja Peternek je dobila stalno zaposlenje u RTS-u, u Programu za inostranstvo gde je dobila i svoj sektor - humanitarna pomoć.

Sada je opet na Trećem kanalu.


Više glava bolje i lakše misli



- Šta volite na televiziji, a šta vam smeta?

- Gledam na BK TV seriju "Put za Ejvonli", koja je romantična, poetična, ali i edukativna. Volim da gledam reprizne serije domaće proizvodnje.

Od mojih kolega, posebno iz stare garde na malom ekranu volim da gledam Nebojšu Đukelića i Sandru Toković ("Podne popodne"); imaju dozu dobrog vaspitanja i pravo su osveženje posle usijanih mladih glava i njihovog nevaspitanog, agresivnog ponašanja.

Na televiziji me nerviraju nedovoljno pripremljeni novinari, nedostatak domaćeg vaspitanja i oskudan rečnik.

Mislim da je nedopustivo da se pod nazivom "iznajmljeni termin" bez ikakve selekcije plasiraju potpuno nepripremljeni sadržaji.

TV mora da ima nekakvo edukativno svojstvo. Ona mora da brine o svojim gledaocima, jer ima i dalje čudno dejstvo na njih.

Generalna zamerka je u tretiranju programa. Tačno je da se TV bavi filmom, umetnošću, književnošću, da brine o ostalim domenima kulturnog i javnog života, ali isto tako je tačno da, kada govori o sebi pruža samo nekoliko informacija u najavi programa pre ili posle dnevnika. Ne bavi se sobom na fenomenološki način.

Zato sam smatrala da je potrebno da se uvede emisija kao što je "Ja volim TV".

U arhivi pronalazim imena ljudi koji su zaboravljeni, uzimam sve podatke koji govore o njima i kroz anegdotske situacije, iskustva iz rada gosta, stvaram sliku - portret emisije; a sve na popularan način da bi gledaocima bilo zanimljivo.

U ovom poslu pomažu mi reditelj Nebojša Radosavljević, sekretar Dajana Grgić i organizator Jelka Guk. Više glava bolje i lakše misli.

Osim toga, suština i osnovna odlika TV jeste timski rad, objašnjava Tanja Peternek.


Kritičar u porodici



Strašno mi je žao što na današnjem TV programu nema serije poput one o Kiki Bibić.

Nju je divno igrala Mira Stupica, i uz nju sam se ja čak i opismenila. Samoinicijativno uzela sam "Politikin zabavnik", na naslovnoj strani je bio Njegoš, i sričući slovo po slovo pročitala naziv.

Kod kuće nikog nije bilo da to vidi... 

Moja kćerka Tamara nema mogućnost da se opismeni uz neku seriju jer takvih nema više. Već sa tri godine ona pravi sama selekciju i spontano komentariše.

Jednom prilikom mi je rekla:

- Znaš, mama, ova tvoja emisija mi se uopšte nije dopala.

Šta sve znači TV deci, može se videti iz slučaja male Marije. Javljala mi se svakoga dana na poslu, pa sam je jednom upitala šta radi i odakle se javlja:

- Javljam se s frižidera. Znaš, moji roditelji ga sklanjaju što dalje od mene kada ostanem sama u stanu. Ali da znaš da ću jednoga dana doći kod tebe. Mnogo mi se sviđaš.

I, došla je sa dva mala tigrića, jer joj je tata Vuk Bojović dozvolio za ih dovede.

Zabeležila: Ljiljana Petrović (7 TV dana)



Najnovija emisija "TV nostalgije" posvećena je insertima iz popularnih dečjih TV serija "Babino unuče", "Poletarac", "Neven", ali biće i specijalnih iznenađenja - odlomaka iz dela koja nikad nisu reprizirana.

Tanja Peternek Aleksić, autor i voditelj, obećava da neće izostati ni mini anketa u kojoj će gledaoci odgovarati na neko od pitanja posvećenih novijem televizijskom stvaralaštvu.

Odgovori će biti sačuvani i poslužiće za neko obimnije istraživanje, pošto su veoma zanimljivi i pokazuju da se mnogi sećaju pojedinih epizoda određenih serija, scena, pa čak i muzike i špica i da autore tretiraju kao dobre kućne prijatelje, od kojih čak mogu da zatraže da im kompletne serije snime na kasete!

- Neverovatno je čega se sve ljudi sete: da je recimo Vera Čukić izgledala bajno u nekoj seriji i nosila divnu crnu haljinu. Mnogi se prisećaju nekog dela po važnim stvarima koje su im se dogodile. Recimo, pamte da se prikazivao "Vruć vetar" kad su se oženili. 

Zanimljivo je da su im ostale u sećanju i brojne popularne replike, poput one Rođine "Boga mu poljubim" iz "Pozorišta u kući". Sve ovo pokazuje da je TV sastavni deo života, mnogo više nego što televizijski radnici na to obraćaju pažnju - priča Tanja.

Gospođa Olga Vukosavljević, je od ekipe "TV nostalgije" zatražila da prikažu odlomak iz serije "Vanglom kroz svet", snimane u njenom stanu, koju nikad nije videla, pošto u to doba nije imala televizor!

Dobila je TV, doduše, od cveća, od jednog cvećara sa Kalenićeve pijace, ali i stekla prijatelje jer se sad redovno viđaju subotom kad krene u nabavku.


Na 3K od same pomisli na njegovo stvaranje



Posebno su dirljiva pisma onih mlađih gledalaca koji traže da ih podsetimo na serije njihovog detinjstva, kao što su "Na slovo, na slovo", "Bistrooki" i neke druge.

Ona pokazuju, uz nostalgiju, i mnogo prijatnih podsećanja na te dane.

Naš kamerman je, recimo, bio zaljubljen u devojčicu Sofiju iz serije "Babino unuče" i žustro je krenuo da je brani kad sam rekla da je bila debeljuca sa pegama!

A tonac je, kad smo pravili emisiju posvećenu najpopularnijim špicama, sve vreme u režiji pevušio odlomke. Sve to govori da postoje dela iz TV opusa koja su prepoznatljiva i dan-danas i s punim pravom mogu da ponesu prefiks umetničkog dela - ističe Tanja.

"TV nostalgija" biće na programu Trećeg kanala do kraja juna, a u septembru Tanja planira nešto sasvim novo i neuobičajeno. Videćemo još najšokantnije događaje u sportu, najpoznatije šou-programe, čuvene komične scene iz serija, zatim priče o dramama i muzičkim emisijama, a jedna ili dve emisije biće posvećene i željama gledalaca.

Tanja s ogromnom ljubavlju i pažnjom radi ovu seriju, na kanalu na kome radi i od same pomisli na njegovo stvaranje - već punih osam godina, pošto je radila na OK kanalu u vreme kada se razmišljalo o stvaranju 3K.

Počela je slučajno, na "Festoviziji", a u međuvremenu je završila dramaturgiju na FDU i napravila malo izlet, koji je potrajao godinu dana, u Programu za inostranstvo, ali su, kako kaže, njeni sa 3K uspeli da je vrate.

Kuriozitet je da je autorsku emisiju "TV lica" radila do pred sam porođaj, a pre nostalgije nekoliko sezona radila je i serijal "Ja volim TV". Za narednu obećava nešto sasvim novo i neobično.

Obrada: Yugopapir



Podržite Yugopapir: FB TW Donate