Vukovar, novembra '91: "A bezimeni leševi i danas služe kao topovsko meso u propagandnom ratu"

Novembar 1991: Broj mrtvih u Vukovaru procjenjuje se na oko pet hiljada. Niko ne govori imena poginulih a bezimeni leševi - kakvog li užasa - i danas služe kao topovsko meso u propagandnom ratu...

VUKOVAR danas djeluje kao avetinjski grad. Spaljene i razrušene kuće. Izgorjeli ambari. Razrovani cvjetni parkovi. Polomljeni drvoredi. Uništene ulice. Nema uobičajene dječije graje. Nema vedrih paorskih pjesama.

Nema ptičijeg poja...

Komšije Srbi i ja, Hrvatica, pitamo se: Otkud tolika mržnja da sad jedan narod puca na drugi? (1991)

Vukovar, novembar 1991: Grad na Dunavu, kažu, više ne postoji. Ostali su sablast ruševina i ljudi za koje se ne zna da li su uopšte živi. Kakva je sudbina Marije Vučetić, radnice "Vuteksa", iz Ulice Sonje Marinković 35, čiji smo potresni dnevnik nedavno dobili...

"Mi u Vukovaru smo najradije pjevali: "Divni Vukovaru moj". A sada su ostale ruševine, izrešetane kuće, umorni, ratom napaćeni ljudi. Nalazimo se u obruču, nigdje ne možemo, nitko nam ne pomaže.

Da li su sretniji otišli u izbjeglice o kojima neki drugi ljudi brinu. Novaca nemamo, a i što će nam, radnje su zatvorene. 

Mijesimo domaći kruh, i to samo oni koji su obezbijedili brašno u neko tamo sretnije vrijeme. 

Slušamo eksplozije, pucnjave. Ginu tamo neki ljudi, znani i neznani. Tragedije su naš svakodnevni život.

Vlado Štefančić '74: "A kaj vam je trebalo da se pojavite u Jadranskim susretima?"

Vukovar 1970: Grad giganta naše privrede ("Borovo"), jubileja KPJ, romantične Vuke i Dunava...