Ceo svet je mogao da prati rumunsku revoluciju i pad diktatora zahvaljujući Televiziji Beograd (1989)

Decembar 1989: U petak oko podne, 22. decembra čudesne 1989. iz studija u Bukureštu otpočela je nenajavljeno najdramatičnija i verovatno najbolja emisija u istoriji televizije, koju je zaslugom TV Beograd, mogao da gleda ceo svet. 

Od trenutka kada je pesnik Mirče Dinesku rečima "Bog je pogledao Rumune" objavio kraj krvave diktature i pozdravio slobodu, sledećih 30 časova pratili smo uživo prenos narodnog ustanka koji se, kako su sati proticali, pretvarao u strašni građanski rat. 

Studio TV Bukurešt postao je "štab narodne revolucije" iz koga se čak i direktno komandovalo armiji. 

Gledali smo kako se iz očajničkog revolta naroda koji je diktator pokušao da uguši pokoljem, rađa pobeda. Reči "štab", "narod" i "revolucija" povratile su svoj davmo ugašeni sjaj, jer nam je televizija omogućila da doživimo njihovo uzvišeno značenje.

Dojučerašnji prognanici dolazili su u studio pravo iz zatvora da potresnim rečima objave slobodu, a Jon Iliesku ponašao se kao da je oduvek bio TV voditelj. Pisci, studenti, vojnici i građani sa ulice govorili su jasno, staloženo i pametno, kao da su se celog života pripremali za taj neverovatni susret sa kamerama.

Najveću hrabrost pokazali su novinari i snimatelji koji su izašli na ulice, među vojnike, tenkove, goloruke građane i decu pod rafalnom paljbom. U službi istine i u rukama odvažnih, televizija je tada pokazala dosad neviđenu moć. 

Prvi put se jedna revolucija pretvorila u dramu planetarnih razmera, dramu kojom se rukovodilo iz televizije! Rumuni su bili svesni da ih gleda svet i onaj poklič "Evropa je sa nama, ceo svet je sa nama!", vodio ih je ka pobedi.

Zasluga što je ovaj fantastični program upućen svetu pripada TV Beograd, koja je munjevito reagovala i prva poslala u etar emisiju iz Bukurešta. Saznali smo da su Rumuni, čim su počeli program, usmerili svoj signal ka našem repetitoru Vršački breg, u nadi da će emisiju neko prihvatiti. 

Na TV Beograd su za to vreme, pripremajući vesti, uključili vezu sa Vršačkim bregom. Istog časa kada je krenuo program iz Bukurešta, počeli su da ga snimaju. Shvativši šta se događa, Predrag Vitas odlučio je da TV Beograd preuzme direktan prenos. 

Iz centra Evrovizije u Zagrebu odmah su zatražili i dobili dozvolu za snimanje za evrovizijsku razmenu, a u 13.30 javio se američki CNN sa molbom za uključenje i od tada je, preko Beograda, bukureštanski program prenošen za ceo svet.

Najzad, ako je iko pored neustrašivih Rumuna zaslužio divljenje, onda su to naše TV ekipe koje su se prve, po cenu smrtne opasnosti, pridružile rumunskim kolegama. U tim časovima, kada su svojim izveštajima pomagali rumunskom narodu, oni su bili i prvi da pozdrave njegovu pobedu u ime svih nas.

Napisala: Neda Nikolić (RTV revija, 1990.)





Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate