Slađana Milošević ("Au, au"), novo ime na našoj pop sceni: Ne želim da idem već utabanim stazama

Septembar 1977: "Au, au" slušamo ovih dana veoma često u programima radija i televizije.

Da li je ovu pesmu mlada Slađana Milošević učinila popularnom, ili su kvaliteti pesme učinili da se dotle malo poznata pevačica odjednom nađe na lestvicama uspeha teško je reći: ali je sigurno da je beogradska zabavna muzika posle mnogo jalovih godina konačno stekla jedno novo žensko ime.

Oni koji Slađanu poznaju znaju da njen uspeh nije došao preko noći, kako bi se to inače moglo pomisliti. Pre punih šest godina, kao 15-godišnja devojčica ona je započela zabavno-muzičku karijeru u grupi "Ex art", u kojoj je pevala, glumila, igrala balet i svirala violinu.

Kasnije je sarađivala sa grupama "Džentlmeni", "Juniori", "Ganeša", "Sklavini" - ni manje, ni više, sa 28 beogradskih pop-grupa!

Za to vreme Slađanu su upoznali gotovo svi koji se u glavnom gradu bave zabavnom muzikom, ali ne i široka publika. To se dogodilo tek posle seksi pesmice "Au, au", koju seksepilna pevačica peva na seksi način ...

- Ne poznajem nijedan bolji primer od sopstvenog da se kod nas do uspeha ne dolazi preko noći - kaže Slađana. - Mladim devojkama je veoma teško da načine zabavno-muzičku karijeru, ma koliko to želele, jer su neminovmo osuđene na susrete sa ljudima koji mogu da im pomognu, ali istovremeno na razne načine pokušavaju da iskoriste tu njihovu želju. 

Zbog toga su verovatno mnoge devojke odustajale od karijere, što je jedan od razloga da beogradska zabavna muzika već godinama nema mladih pevačica. Nikada nisam pristajala na kompromise, zbog toga je u mom probijanju na scenu bilo i teških trenutaka, ali nisam odustajala.

Možda i zato što na taj put nisam stigla u želji da o meni pišu novine i da mi ljudi traže autograme, već zato što sam tako vaspitana. Moja majka je godinama svirala violinu, a bila je i operetska pevačica u "Abraševiću".

Da sam o muzici razmišljala samo kao o načinu da steknem slavu i novac verovatno da ne bih istrajala. Međutim, muzika je za mene uvek predstavljala smisao života ...


U se i u svoje - pesme



Slađana Milošević je završila srednju muzičku školu, odsek violine. Pošto je uvek maštala da postane veliki violinista odlučila je da se zaposli u orkestru Radio-Beoprada. To je i učinila, da bi, kako kaže, odmah potom shvatila da joj se sa tog mesta ne ukazuju prave perspektive.

Istovremeno sve više se okretala popularnoj muzici, jer je poznajući sebe znala da bez priznanja široke publike neće biti u stanju da izdrži borbu za karijeru. Pevajući u mnogim pop-grupama takođe nije mnogo postigla u smislu lične afirmacije, pa se odlučila da se ubuduće uzda u sopstvene snage.

Srednjoškolsko muzičko obrazovanje bilo je više nego dovoljno da sama počne da piše pesme i aranžmane. Tako je beogradskoj fabrici ploča RTB u januaru ove godine ponudila pesmu "Au, au", ali je kao početnica bila osuđena na čekanje.

Tek nedavno, na "Hitu leta 77" Slađana je stekla šansu koju je toliko dugo čekala. I, kao što je poznato - iskoristila ju je na najbolji način.

- Pesma "Au, au" u stvari je stara već pet podina - objašnjava pevačica. - Međutim, sem mene nikoga nije mnogo uzbuđivala niti interesovala. Možda je bila premoderna za vreme kada sam je napisala, ne znam ni sama. Sada je možda pomalo i zastarela, ali publika ju je ipak prihvatila. 

Čini mi se da je tek "Bijelo dugme" otvorilo vrata dobroj pop muzici i odvratilo publiku od jevtinih, srceparajućih šlagera koji su do tada bili u modi. U stvari, sarajevska pop grupa utabala je stazu mnogima koji na scenu tek dolaze, pa i meni ...


Peva, svira, igra ...



Slađana Milošević odlično svira violinu, a dobro se snalazi na klaviru, basu, gitari i bubnjevima. Pored toga pohađala je kurseve modernog i klasičnog baleta, što znači da ni igra za nju nema mnogo tajni.

Zato nije čudno što je mlada pevačica osetila da pravu priliku za uspeh treba da potraži u mogućnostima da se publici predstavi kao što kompletniji zabavljač (na malim ekranima smo je već videli kao pevačicu, instrumentalistu i igračicu).

- Zašto samo da pevam, kada već znam da sviram i da igram - kaže Slađana. - Ne želim da idem već utabanim stazama. Hoću publici da pružim nešto novo, nešto na šta je moje koleginice nisu navikle. Da pevam kao moje mnogo slavnije prethodnice niti volim, niti u tome vidim nekog smisla. Želim da oko sebe okupim grupu mladih ljudi sa sličnim muzičkim afinitetima i već sam na dobrom putu da to i ostvarim. To je jedini način da radim ono što hoću i zašto sam se, uostalom, obrela na estradnoj sceni.

Ovih dana Slađana Milošević radi na svojoj drugoj ploči. Nije nam otkrila nazive pesama, ali po njihovom sadržaju naslućujemo da je opet reč o seksi-pesmicama, što nije loš potez kada se zna kakvu je karijeru u svetu načinila crnoputa Dona Samer.

U proleće mladu pevačicu očekuje festival "Beogradsko proleće" na kome će pevati pesmu mladog beogradskog kompozitora Nenada Pavlovića "Simpatija". A posle? ...

- Jedino znam da ću se u budućoj karijeri isključivo oslanjati na svoj talenat - odgovara pevačica. - Nisam ničiji pulen, pa su mi ruke odvezane, a čini mi se da osim muzičkog imam i poslovnog talenta za estradu. Za sada sam optimista, a koliko će to trajati - ne znam. Jer, mada me mnogi smatraju početnicom, odlično znam kakva sve iskušenja vrebaju umetnika koji se odluči za život na estradnim daskama ...

Zabeležio: Danilo Štrbac (RTV revija, 1977.)



Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate