Srpanj 1987: Dvadeset godina nakon objavljivanja
albuma Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band, legendarni The Beatles
osvanuli su na kompakt-disku. Tekstualni vremeplov što slijedi
nostalgično je pokrenuo Goran Bakić...
Sva četvorica rođena su u Liverpoolu:
John Lennon devetoga studenog 1940. godine, Paul McCartney
osamnaestoga lipnja 1942, George Harrison dvadeset petoga veljače
1945, a Ringo Starr sedmoga srpnja 1940. godine.
Lennon je imao grupu
The Quarrymen, dečke iz škole. Na jednom koncertu upoznao je Paula
McCartneyja, koji ga je poslije predstavio Harrisonu.
Kad su 1959.
godine napustili školu, nastavili su svirati zajedno. U početku
bubnjar je bio Pete Best. Zvali su se The Silver Beatles, poslije su
zadržali ime The Beatles.
Kao klinci odlaze u Hamburg, gdje sviraju
u Star dubu, evropskom kult-stjecištu mladih.
Prvi put snimili su
ploču kao prateći bend Tonyja Sheridana, pod patronatom Berta
Kaempferta. Peti član Beatlesa bio je njihov menedžer Brian
Epstein, koji je i stvorio cijelu frku oko Beatlesa. Brian Epstein
bio je pravi uzor većini menedžera koji su se pojavili sredinom
šezdesetih godina.
U tom trenutku najvažniji za Beatlese
bio je upravo sposoban menedžer. S provincijskih pozornica nisu
imali šanse da se popnu na londonske, a Lennon se prisjeća da je
prije Epsteina Beatlese zahvatio depresivni val razočaranja zbog
nemogućnosti da izađu iz zatvorenog kruga, sviranja po Liverpoolu i
Hamburgu.
Epstein uvodi u redove Beatlesa red i disciplinu. Od Petea
Besta preuzeo je sve organizatorske poslove, ugovaranje koncerata
i propagandnog plasmana. Donosi važnu odluku da Beatlesi ne mogu
svirati i nastupati za manje od petnaest funti honorara.
Na
koncertima su smjeli izvoditi samo ono što je prije bilo odabrano
kao službeni repertoar, a ne sve što im padne na pamet usred
svirke.
Ta se odluka simbolično uzima kao gušenje individualnosti
Beatlesa i njihovo predavanje establišmentu. Epstein ih zapravo nije
izmijenio, samo im je pomogao da se bolje izlaze. Imali su svoj
šarm, ali sve su upropaštavali pušenjem na pozornici, žderanjem
ili razgovorom s publikom.
Brian uopće nije poznavao rock-glazbu, no
logičnim potezima uspijevao je prezentirati javnosti ono najbolje
što su Beatlesi nudili, na koljena je oborio američku publiku i
uspio prvi put u svijetu šoubiznisa s rock and roll grupom napuniti
stadione.
Šesti član Beatlesa bio je producent George Martin
Opterećen homoseksualnim sklonostima i
paranoičnim strahom od antisemitizma, potražio je spas u stimulativnim sredstvima. Godine 1967. Beatlesi su provodili dane i
noći s Maharishijem Jogijem, kad je krajem kolovoza te godine stigla
vijest o smrti Briana Epsteina.
Epsteinovom smrću označen je
početak kraja Beatlesa. Izgubili su čovjeka koji je u povijest rocka uveo termin
kreativni menedžer. Šesti član Beatlesa bio je producent George
Martin, glazbenik koji je završio konzervatorij za klavir i obou, a
početkom pedesetih radio je u diskografskoj firmi Parlophone,
ogranku poznate kompanije EMI.
Bio je zadužen za nova imena s kojima
je trebalo snimati ploče. Do pojave Beatlesa, Parlophone nije imala
nikakve veze s rock-glazbom. Uglavnom su snimali humorističke priče
s Peterom Ustinovim, ili obiteljske albume bez ikakvog komercijalnog
uspjeha. Poslije je svima bilo jasno s koje strane dolazi zarada, i u
Parlophoneu su prešutno podržali orijentaciju k rock and rollu.
U
to je doba Brian Epstein sumanuto obilazio kompanije tražeći
izdavača za svoje pulene. Sve kompanije odbile su materijal
smatrajući ga degutantnim i užasnim. Martin je zamolio Epsteina da
pošalje svoje dječake na probu. Ubrzo je shvatio da ima najbolju
sirovinu na svijetu i bez razmišljanja ponudio im je ugovor.
Iz mračnog podruma liverpulskog kluba
Cavern, Beatlesi su došli s velikom potencijalnom energijom, sirovom
snagom i talentom. Ideje su uobličene na ploči, i nakon gotovo
trideset godina, pjesme Beatlesa znače više od običnog dokumenta
jedne prohujale ere.
Uspjeli su rock-glazbu iščupati iz ljigavih
mrtvila. Rezultat individualnog napretka i novih strujanja sredinom
šezdesetih godina počinje se iskazivati na svim područjima
popularne glazbe. Zapaža se da Beatlesi pristupaju novim projektima
s novom sviješću.
Umjetničko-stvaralački pristup glazbenom izrazu
radikalno se mijenja. Postaje jasno da jedna grupa svjesno teži da
koncert rocka pretvori u umjetnički izraz.
Nakon osvajanja Evrope, Beatlesi su
preletjeli Atlantik i osvojili Ameriku, što se tada smatralo
neviđenim presedanom, prije svega zbog toga što je riječ o
Englezima.
Beatlesi su imali sposobnost da i najodvratniju pjesmicu
od dva-tri akorda smjeste u određeni krug ideja, koje će isti pjesmuljak izdići iznad prosječnog
standarda.
Od 1962. do 1966. godine ponudili su takvu koncentraciju
hitova kakvu dotad, u tako kratkom vremenskom periodu, nikome nije
uspjelo. Ni jedna singlica nije doživjela debakl.
Na albumima
Beatles For Sale i Help osjeća se umor, i u tom trenutku Beatlesi su
bili na samom vrhu svoje popularnosti.
Album koji je sve rock-standarde okrenuo naglavačke
Prvog lipnja 1967. godine
dogodila se revolucija u diskografskim okvirima - svjetlo dana ugledao
je album Sgt. Peppers Lonely Hearts Club Band, album koji je sve
rock-standarde okrenuo naglavačke.
U svijetu diskografske industrije to je
ujedno i prvi album s omotom na otvaranje, takozvani gatefold album.
Sgt. Peppers Lonely Hearts Club Band bila je najkompleksnija glazbena
ploča s mnoštvom zvučnih efekata, tehnikom snimanja i aranžerskim
zahvatima koji se dotad nisu mogli ni zamisliti.
Pripremivši gomilu
pjesama, George Martin je svojim iskustvom i ukusom uspio obuzdati
nemoguću upotrebu zvučnih efekata, koja je u rock-glazbi vrlo česta
i kojoj ni Beatlesi nisu mogli odoljeti.
"John je rekao da ima
pjesmu Benefit For Mr. Kite, i htio je da sve zvuči kao nekakvo
kovitlanje, sajamska buka", izjavljuje George Martin. "Pokušali
smo to realizirati tako da smo obojica svirali orgulje. Zatim sam
nasnimio neku vrstu vrtložnog kromatskog niza na upola manjoj brzini, i onda, da bih
dobio efekt zadnjeg plana, uzeo sam dosta vrpca sa snimljenim
orguljama i izrezao ih.
Tada sam rekao snimatelju da ih sve baci u
zrak. On je to i uradio, pokupio ih i djeliće ponovo zalijepio. Kad
je i to napravio, još je sve zvučalo kao
glazba orgulja...
Onda smo ih ponovo pomiješali, okrenuli
zalijepljenu vrpcu unatrag i tako dobili novi zvuk. Ta je vrpca bila
zapravo besmislena, nije uopće imala neke odlike orgulja, ali na taj
način napravili smo pjesmu Being for the Benefit of Mr. Kite!", prisjeća se
George Martin.
Ova priča prikazuje djelić radne
atmosfere za snimanja albuma Sgt. Peppers Lonely Hearts Club Band,
koja ja trajala mjesecima prije nego što je album objavljen.
Sredinom i krajem šezdesetih godina rock je uspio povezati i
animirati brojniju publiku nego ikad prije.
Za sve njih rock je
postao punopravan, dovoljno snažan i vrijedan medij za izražavanje,
a mnogi su smatrali da imaju dovoljno talenta i ideja. S takvom
bazom, uz klimu koja je vladala u umjetničkim krugovima, društvu i
umjetnosti, rock-glazba počela je prerastati uobičajene okvire.
Albumom Sgt. Peppers Lonely Hearts Club
Band Beatlesi su postavili nove vrijednosne standarde u rockglazbi.
Za razliku od Rolling Stonesa ili Boba Dylana, Beatlesi do 1967.
godine nisu znali za krizu ili kreativni autorski pad.
Oni su bili
zaštitni znak za rock and roll i, kao takvi - najbolji.
Zauvijek su se
razišli 1970. godine nakon albuma Let It Be, a John Lennon je ubijen
u New Vorku 1980. godine.
Napisao: Goran Bakić, obrada: Yugopapir (Studio, 1987.)
