Pretražite Yugopapir

Šibenik 1973: Brešanova "Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja", reportaža sa snimanja filma




Film će biti završen tokom aprila. Koštaće nešto više od prosečnog filma u koloru: prosečan film košta 220 do 250 starih miliona, dok će ovaj koštati nešto preko 340 miliona starih dinara. Ova razlika u ceni rezultat je brojnosti ekipe (ima ih preko šezdeset) i želje da, tehnički, film bude doveden do perfekcije 

Zavučena u kotlinu kroz koju brije bura, iako je nebo vedro i sunce blješti, osnovna škola sela Biranj, dvadesetak kilometara od Šibenika, pretvorena je u Dom kulture sela Mrduša Donja.

Dve stotine statista, u kostimima iz vremena neposredno posle završetka rata, među kojima preovladavaju delovi uniforme, bluze, pantalone, vojničke cokule, pažljivo, po naređenju organizatora snimanja, prati šta se zbiva na pozornici.

A na pozornici se zbivalo nešto čudno.

Šekspirov "Hamlet", prepevan po direktivi i smešten među ljude i prilike Dalmatinske Zagore neobično, ali skladno uklapao se u znalački izabran eksterijer: otvorena pozornica sa šarenim krpama umesto zavesa, bez zadnje strane tako da kamera može da hvata i golo brdo u pozadini na koje je prilegla jedna crkvica, oštre ivice krasa na sve strane, kržljavo rastinje koje je u večitoj borbi sa kamenjem nekako uspelo da preživi ...

Ide najava dvoboja Hamleta i Laerta:

- Gledajte kako kralj nagovara Laerta da se ide hrvat sa Hamletom. Ajd' neka mi neko tuta među vampika kaže, zašto to radi? Jel zato da bi viđa ko je od nji dva jači?

A zatim, pre okršaja, dijalog Hamleta i Laerta:

Laert: Dođi mi, samo dođi, ti pantagono smrdljiva, kad te šakom do’vatim neće ti pomoći nikakva medicina, znaš!

Hamlet: Šta se tute praviš važan, okreni se oko sebe i pogledaj se, da rebac prdne otpuva bi te...

Laert: I ti meni to govoriš, ti, puzdro od prasca? Stani pred zrcalo ako ne znaš kakav si!

Posle ovog dijaloga koji, i bez komande organizatora, uveseljava statiste, Rade Šerbedžija (Hamlet) i Ljubiša Samardžić (Laert) počinju dvoboj, ali ne mačevima nego golim rukama. Hvataju se u koštac i počinje hrvanje ...

E, tu, kod hrvanja, počinju i problemi jer se Smoki i Rade hvataju u koštac nekakvim grčko-rimskim stilom što nikako ne odgovara zamisli režisera Krste Papića.

Posle dva, tri pokušaja u pomoć je pozvan jedan statist koji glumcima pokazuje kako izgleda pravo, seljačko hrvanje i snimanje filma "Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja, općina Blatuša" nastavlja se.


Bubulejin mlađi brat



Posle velikog uspeha pozorišne predstave "Hamlet iz Mrduše Donje" Ive Brešana, "Jadran film" i Filmska radna zajednica iz Beograda odlučili su da ovo delo i ekranizuju.

Režija je poverena Krsti Papiću, ("Iluzije", "Lisice" i nekoliko zapaženih kratkometražnih filmova) a glumačka ekipa odabrana je sa posebnom pažnjom.

Uloge su poverene Radetu Šerbedžiji, Ljubiši Samardžiću, Mileni Dravić, Fabijanu Šovagoviću, Kreši Zidariću, Zdenki Heršak, Neli Eržišnik, Zvonku Lepetiću, Izetu Hajdarhodžiću.

Krsto Papić upoznaje nas sa osnovnim premisama svog filma:

- Koristeći jedno podneblje i mentalitet ljudi koji u njemu žive, želim da odslikam jedno vreme koje može da bude svako vreme, i ono prošlo, 1947. gde je, otprilike, vremenski locirana Brešanova drama, ali i ono buduće i ovo sadašnje, svako vreme u kome jedna grupa ljudi uzurpira vlast i počinje da maltretira nedužne, poštene ljude. Iz takvog odnosa, prirodno, uvek proizilazi tragedija pa se tako i ovde dešava.

Ljubiša Samardžić, u crvenoj košulji, nekakvom šarenom jeleku, crnim pantalonama, vunenim čarapama i opancima, sa bereom nabijenim nisko na čelo (jedan kolega ga je, videći njegovu fotografiju sa snimanja "Hamleta ..." prozvao zbog tog berea - Bubulejinim mlađim bratom), uspešno je, zahvaljujući toplom kostimu, odolevao naletima hladne bure:

- Mačak iz Donje Mrduše koji je istovremeno i Laert u ovoj specifičnoj predstavi nije za mene potpuno nov lik. Ja sam sa takvim, komičnim ulogama, počeo još u "Prekobrojnoj" zatim sam nastavio u "Litu vilovitom" ali je, posle njega, došlo do jedne duže pauze... 

Sada se, kroz Mačka, vraćam tim ulogama.

Mislim da je on, pored sličnosti koje ima sa nabrojanim likovima, snalažljiviji, veća ulizica.

Ta kompleksnost pruža mi mogućnost da napravim zbilja dobru ulogu. Na to me, uostalom, obavezuje i izvrsna kreacija Špire Guberine koji je u pozorišnoj predstavi napravio zbilja izvanrednog Mačka.

Iako ovaj lik nema mnogo prostora u filmu ipak je vrlo efektan i snažan. Lik je dobro uobličen i funkcionalan, što mi pruža zaista velike mogućnosti.

Rade Šerbedžija, Joca iz Mrduše Donje i Hamlet u predstavi, prošao je gore od Smokija, bar što se kostima tiče.

U tankoj, beloj košuljici cvokoće na vetru.

On je, već u startu, zaradio na ovom filmu ... kijavicu.

- Joca je mlad čovek koji na samom životnom startu biva razočaran u ljude, u sredinu u kojoj živi. Njegovog oca nepravedno su optužili i njegova jedina želja je da pokaže da mu otac nije kriv. Ipak, film se ne bavi toliko sudbinom jednog čoveka, koliko tragedijom čitavog miljea Mrduše Donje, svih poštenih ljudi dovedenih u nezavidnu situaciju ponašanjem grupe uzurpatora vlasti.

Milena Dravić, Anđa iz Mrduše i Ofelija uz to, nije bila mnogo srećnija od Šerbedžije.

Njen kostim je lak, tako da je ni malo ne štiti od hladnih prstiju vetra.

Uz to, dva dana ranije, imala je i trovanje školjkama što je, posle nedovoljno efikasne lekarske intervencije moglo da se završi i tragično.

Ipak, sve se završilo srećno, tako da je u vreme kada smo bili na snimanju, glumica normalno radila:

- Anđa deli sudbinu svih ljudi iz Mrduše Donje i, s obzirom na ekipu i režisera, čini mi veliko zadovoljstvo što je baš meni taj lik poveren.

Koliko je to zadovoljstvo moglo se proceniti i po tome što je Milena prihvatila ovu ulogu u vreme kada je imala posla preko glave, tako da je morala, mal’te ne, u isto vreme da bude na dva mesta: u Beogradu, na snimanju nekih televizijskih emisija i u Šibeniku, na snimanju "Hamleta".

Taj napor, kao ni nedavna bolest, nisu se primećivali na licu glumice.

Milena je izgledala divna.


Papić: Želim da napravim tragikomediju



Naše razgovore sa glumcima budno je pratilo nekoliko mlađih statista. Jedan od njih, saznali smo kasnije da se zove Jere Svračak, da je predsednik aktiva Saveza omladine, radnik, portir u "Sigurnosti" iz Šibenika, imao je žarku želju da nešto izjavi.

Pružili smo mu priliku:

- Mnogo se radujem što je ova ekipa došla baš u naše selo da snima jer će tako i naši seljani malo da vide žive glumce - a i da je gluma jedan ozbiljan posao. Isto tako će i naše selo malo da se otkrije, da se prikaže svetu... Nego, da manemo mi film, pa da ti napišeš nešto o rukometnom turniru koji smo nedavno imali i o kojem su pisali naši ovdašnji listovi, a?

O sportu nismo razgovarali, ali smo čuli da je dnevnica statista 7.000 starih dinara, što je po mišljenju drugog statista, Branka Maglova, konobara iz Vodica - malo.

A malo je zbog toga što bi moglo da bude - više.

Njegovo mišljenje, međutim, nisu delili ostali seljani iz Birnja i okolnih sela.

Kada su čuli da su potrebni statisti, navalili su u talasima, tako da je organizator muku mučio da im objasni da svakog dana ne treba isti broj statista i da, prema tome, ako su juče snimali ne mora da znači da će i danas sigurno snimati.

Da bi nekako uveo red u potpisivanje ugovora o delu, obaveznih kod statiranja, organizator je uveo praksu da dan ranije statistima izabranim za posao, podeli blokove sa svojim parafom.

Kada je, međutim, počeo da sklapa ugovore, primetio je da ima gotovo dva puta više statista nego što je blokova izdao, a svaki od njih držao je ispravan blok u ruci.

Tajna je ubrzo otkrivena.

Dosetljivi seljani kupili su u zemljoradničkoj zadruzi blokove iste boje kakvi su bili oni koje je organizator delio i - počeli da se švercuju ...

- Vole ljudi da rade - smejao se Fabijan Šovagović ovoj anegdoti - a kad pogledaš i zarada nije mala. Malo sedenja, malo snimanja, malo guranja i sedam hiljada ...

Šovagović u "Hamletu ..." igra učitelja:

- To je, na neki način, intelektualni Hamlet koji deli hamletovske sudbine i dužnosti u drami. On nosi u sebi dramu intelektualca u zabačenoj sredini, on ima svoje biti il' ne biti, on je prisiljen da radi ono što neće, što mu se ne da, da bi situaciju kako tako iznivelirao. A upravo to niveliranje ga uzbuđuje, čini ga nesrećnim.

Pozorišna predstava "Hamleta iz Mrduše Donje" nosila je mnogo komediografskih elemenata u sebi da bi, tek na kraju, u jednoj poenti, dobila tragičnu notu.

Prema izjavama glumca i režisera, film će znatno više prostora ustupiti tragičnim elementima:

- Želim da napravim tragikomediju - objasnio je svoj stav Krsto Papić - žanr koji je najbliži životu. To sam pokušavao i u svojim ranijim filmovima i sada nastavljam, snimajući ovaj film. U svakom slučaju, želim da napravim istinit i objektivan film koji će služiti nečemu, želim da svaki gledalac oseti tu istinu jer se jedino istinom može doći do nekih rezultata.

"Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja, općina Blatuša", biće završena tokom aprila.

Koštaće nešto više od prosečnog filma u koloru: prosečan film košta 220 do 250 starih miliona, dok će ovaj koštati nešto preko 340 miliona starih dinara.

Ova razlika u ceni rezultat je brojnosti ekipe (ima ih preko šezdeset) i želje da, tehnički, film bude doveden do perfekcije.

Muziku je pisao Đelo Jusić, direktor fotografije je Venci Orešković (snimao sa Krstom Papićem "Lisice" i nekoliko kratkih filmova), pomoćni režiser Radenko Ostojić, direktor filma Donko Buljan.

Napisao: Nino Milenković, obrada: Yugopapir (TV novosti, januar 1973.)



Podržite Yugopapir: FB TW Donate