Travanj 1976: U ambijentima jeseničke Željezare
rekonstruiran je djelić zatočeničkog pakla kakav je u drugom
svjetskom ratu bio stvarnost porobljene Evrope ... U ovom foto-reportu
prikazujemo snimanje TV-priče o tužnim junakinjama nacističkih
logora ...
U posjet ekipi TV-serije "Marija",
koja se snima na terenima Slovenije, krenuli smo iz Zagreba po
sunčanom ali prohladnom vremenu. Takvo smo vrijeme zatekli i na
Bledu, privremenom boravištu ekipe i štaba serije. Pred hotelom
"Toplice" parkiralo se...
... nekoliko kombija Televizije Zagreb.
Kad smo na hotelskoj recepciji objasnili koga tražimo, rekoše nam
da se dio ekipe smjestio preko puta u hotelu "Trst", gdje
su i kancelarije direkcije serije.
Navečer cijelu ekipu zatječemo na
okupu. Za susjednim stolom sve sama poznata lica: Semka
SOKOLOVIĆ-BERTOK, Mira BANJAC, Marija SEKELEZ, Nada GAĆEŠIĆ, Marija
LOJK. Na njima ni traga umora. Sa zadovoljstvom komentiraju događaje
sa snimanja.
Za ulogu Marije Mira Banjac je morala odrezati kosu
sasvim kratko, pa djeluje neobično.
Pozdravljamo se s režiserom
serije Stipom DELIĆEM i on nam daje sve potrebne podatke. Promukao je
i teško govori. Kaže:
"Evo, tu su glavne glumice, možete s njima
porazgovarati poslije večere. Ja po cijeli dan vičem,
hladno je, izgubio sam glas."
Poslije večere sjedimo u salonu hotela
"Toplice", koji je s jezerske strane u staklu pa se danju
pruža pogled na čitavo Bledsko jezero. Ekipa se dopunila dolaskom
direktora serije Joze RAJČEVIĆA, njegovog zamjenika Branka
MATUTINOVIĆA, njemačkog glumca Petera KARSTENA, koji igra
komandanta logora Krumahera, direktora fotografije Drage NOVAKA, a
tu ja i šarmantni Vlado BAČIĆ, koji se cijelu večer maksimalno
trudi da nas zabavi.
Ekipa je raspoložena. Ni traga napetosti.
Negdje pred kraj sjedeljke pojavljuje se i Dina RUTIĆ u pratnji
svoga supruga Zorana RADMILOVIĆA.
"Šetali smo se oko jezera",
informira nas.
Režiser Delić nešto govori Miri Banjac i ona se
diže. Kaže nam:
"Vidjet ćemo se sutra. Ovo je iznimno da smo
smjeli ovako dugo ostati. Inače, režim je kao u vojsci. Spavanje u
deset, buđenje u pet do sedam, kako tko ima snimanje. Na terenu svi
moraju biti do osam ujutro."
Taj teren, o kojem govori Mira,
posjetili smo ujutro. U Jesenicama, dvadesetak kilometara od Bleda, u
krugu Željezare podignut je njemački tzv. radni logor iz drugog
svjetskog rata, jedan od onakvih u kakvima su nacisti u neljudskim
uvjetima držali tisuće i stotine tisuća zatočenika i zatočenica iz cijele
Evrope da bi ih bezdušno iskorištavali kao besplatnu radnu snagu za
svoje tvornice.
Jer, kako znamo, serija "Marija", koju
snima TV Zagreb a o kojoj smo i mi već pisali, govori upravo o toj
temi, odnosno o stradanjima naših žena u takvu jednom logoru i na
prisilnom radu u Kruppovim tvornicama.
Od jučerašnjeg sunčanog dana niti
traga. Počeo je padati vlažan snijeg i kiša. Već se iz daljine
vidi kako se gusta masa crvenkasto-crnog dima diže prema nebu iz
visokih dimnjaka Željezare. Cijele su Jesenice utonute u tamne
oblake dima i magle. Vrijeme hladno i mračno - kao stvoreno za
snimanje masovki u logoru.
Na ulazu u Jesenice skrećemo uz nasip. Na
njegovu platou, specijalno nasutom da bi dočarao ambijent logora,
stoji izgrađeno sedam baraka sa četiri velike stražarnice
omeđene bodljikavom žicom.
Na jednoj se stražarnici
vijori zastava s kukastim križem. Oko logora stražari sa SS-oznakama
i pod šljemovima. Sa stražarnica budno bde po dva čuvara s
uperenim mitraljezima. Prilazimo zatečeni tim prizorom, tim
rekonstruiranim djelićem pakla, kakav je prije nekoliko desetljeća
bio svakodnevna stvarnost porobljene Evrope.
U jednoj se baraci upravo snima. Tiho
ulazimo. Prizor koji smo ugledali bio je toliko stvaran da smo se
stresli. Na daskama podignutim u tri reda uza zid, na slami staroj
nekoliko godina, leže jedna do druge žene odjevene u prugastu
odjeću logorašica.
Ruke i noge umotane u grubu tkaninu, učvršćenu
špagom. Lica mlada i stara, rezignirano naslonjena na ruku tupo zure
u vrata. Nema pokreta, ni glasa.
Sa stropa visi mala, prljava žarulja
koja scenu čini još strasnijom. Nasred sobe peć koja ne grije.
Vrata se naglo otvaraju i ulazi nadzornica logora.
U crnoj pelerini,
s kožnim bičem u ruci i ledenim smiješkom na usnama mjeri
prostoriju. Naglim pokretom ruke vadi iz džepa komad papira i zlim
pogledom, punim sadističkog uživanja, čita zapovijed uprave
logora.
Na kraju još jednom s bolesnom mržnjom promotri prostoriju
očekujući reakciju, a kada se ništa ne dogodi, ugasi svjetlo i
izađe. U baraci i dalje ni glasa ni pokreta. Samo niz očiju
zamišljeno gleda u jednu točku.
Izvrsna slovenska glumica Alja TKAČEV,
koja igra nadzornicu logora, ponovno ulazi, no sada se smije i pita:
"Je li bilo dobro?"
Ona u Mladinskom gledališču u
Ljubljani iz večeri u večer glumi Pipi Dugu Čarapu. Kakvog li
glumačkog paradoksa!
Izmjenjuju se scene. Rijetko se
ponavlja. Scenograf Duško JERIČEVIČ po krugu logora postavlja
pamuk jer snijega nema dovoljno. Sve je hladnije. Glumice drhte u
laganoj zatočeničkoj odjeći. Između scena griju se u jednoj
prikolici.
Poznati zagrebački šahist i novinar Mario BERTOK, koji
je doputovao u posjet svojoj supruzi Semki Sokolović-Bertok, svima
kuha kavu.
Snima se odlazak na rad u tvornici.
Kruppove tvorničke hale zamijenit će sada u seriji hale jeseničke Željezare. Tri kolone žena u
prugastim uniformama. Pred svakom grupom mlada esesovka s bičem u
ruci.
Pred barakom s obiju strana poredani čuvari. Ispred njih
zapovjednik logora u crnoj esesovskoj uniformi, također s bičem u
ruci. Na čelu kolone naše junakinje.
Mira Banjac drži u ruci malu
plastičnu lutku koja Mariju, glavnu junakinju serije, podsjeća na
djecu. Sumrak i susnježica čini prizor još sumornijim. Sve je i suviše stvarno.
Marija
Sekelez raščupana, s velikom modricom na licu i povezom preko oka.
Manca KOŠIR s rukama umotanim u grubu tkaninu, smrznuta, teško se
kreće. Kolona žena bez ljudskog identiteta, bez ženskosti. Svaki
ih dan uništavaju po planu.
Scena je uspjela. Svjetla se gase,
statistkinje trče u barake da se zgriju. Režiser Delić vodi ovaj
rat kao iskusni vojskovođa, no glas ga ipak izdaje.
Sa strane
snimanje pažljivo prate urednica dramskog programa TV Zagreb Palma
KATALINIĆ i dramaturg Zora DIRNBACH.
Priprema se scena bombardiranja
logora. Barake se polijevaju benzinom. Upozoravaju nas da se maknemo.
Sve je utihlo. Delić viče:
"Pali!"
Barake lete u zrak
jedna za drugom. Zemlja i drvo padaju oko nas. Iza žice istrčavaju nadzornica logora i Krumaher.
Vatra se rasplamsava i barake nestaju u plamenu.
I ... za danas je dosta. U prikolici
glumice se pokušavaju zgrijati i piju kavu. Drhtimo od zime.
Spremamo se da krenemo. Zahvaljujemo im na gostoprimstvu. Ispraća
nas Stipe Delić, sada već bez glasa. Šapće:
- Evo, tako se to radi svaki dan. Na
desetke scena dnevno ...
A kada seriju možemo očekivati na
malom ekranu?
- Najvjerojatnije potkraj godine.
Napustili smo Jesenice i ekipu serije
"Marija" s dojmom kako nije baš lako biti glumac ...
